London je skup, London je ogroman, London je mega zanimljiv, London je čudesan melting pot u kojem se zapravo teško osjećati kao turist, jer kao prvo rođeni Londonci (može se reći i Londončani) su zaista rijetka pojava, a kao drugo, engleski jezik uvelike olakšava čitavu situaciju i snalaženje, tako da zapravo nema velikog kulturnog šoka, samo hrpa pozitivnih podražaja kojima se treba otvoriti i upijati ih u svako trenutku.
Istina, oceanska klima je jednako zanimljiv fenomen, pogotovo ako vas iznenadi ledena kiša iz vedra neba usred dana, ali vidjela sam i sunce, dakle nije nemoguće! Istinabog, većinom nešto rominja, pa razumijem potencijalni šiz svake kratkovidne osobe (ta sam), ali ništa strašno, pogotovo ako niste meteoropat.
I da, znam da naslov teksta zvuči pomalo cinično obzirom na Brexit, no da ne duljim previše svojim opservacijama o vremenu (Oh, so English of me!), ispričat ću vam što se isplati vidjeti, pojesti i poslušati u nekoliko dana Londona.
Što prvo napraviti kad sletite?
Sletjela sam na Heathrow i odmah na putu prema podzemnoj stala sam kupiti Oyster Card, odnosno pokaz kojeg stalno nadopunjujete kako vam srce želi (i novčanik dopušta). Kartica košta £5 i ako je poželite vratiti na odlasku, vratit će vam nepotrošeni novac.
Za otprilike tjedan dana boravka potrošit ćete oko £40 na prijevoz, ovisno o dijelu grada u kojem ste smješteni i udaljenosti koju svakodnevno prevaljujete. Ako ne želite kupovati Oyster karticu, možete prijevoz plaćati beskontaktnim karticama, jer provizija ne postoji i s računa vam se skida jednaka svota novca za vožnju kao i s Oystera. Svakako ih cvikajte na ulazu i izlazu iz metroa (za doubledeckere je jedinstvena cijena karte, £1.5), u suprotnom vam se skida suma novaca u protuvrijednosti najdulje vožnje. Općenito, apropo plaćanja, gotovo nitko ne nosi gotovinu sa sobom. Sve se plaća karticama, od kave do cuge u pubu, tako da vam čisto dođe milo ljudi koji prose na ulici, jer jednostavno im nitko niti ne može dati išta sitno i da hoće, jer svi sa sobom nose samo plastiku.
Obavezno skinite aplikaciju City Mapper da si olakšate život i kretanje, pa čak i izbjegnete gužvu. Vrijedi za sva prijevozna sredstva u Londonu, upišete destinacije, a besplatna aplikacija vam govori gdje ići na najbližu stanicu, u kojem će vagonu biti najmanja gužva i koliko vam otprilike treba do odredišta.
U metrou se držite lijeve strane, njihove „desne“J
Grad ima dvostruko više stanovnika nego čitava Hrvatska i vrvi ljudima, pogotovo ako se krećete u području šireg centra grada i samog Citya (bankarskog dijela Londona), pa pripazite prilikom kretanja. Gledajte prvo desno pa lijevo kada prelazite cestu i ne dajte se zbuniti. U metrou se držite lijeve strane prilikom šetanja hodnicima. Promet je gust, ulice su uske, jer je grad zadržao srednjovjekovni raster, a hrpi automobila i autobusa treba dodati i veliki broj trkača i biciklista.
Prođite područjem oko London Bridgea (onaj pokretni, tipični s razglednica, je susjedni Tower Bridge, čisto da se ne zabunite) oko 17:30 i vidjet ćete hrpu odijela koja napuštaju urede i idu ili u smjeru metroa ili u smjeru obližnjeg puba. Logično, ako se uzmu u obzir udaljenosti i vrijeme, lakše je ostati na cugi nakon posla, jer nitko nema običaj ići doma, pa se vraćati. Tako da je onaj klišej o zaposlenim ljudima u barovima nakon posla istinit, ali realno, vrlo je slično i u mojoj radnoj svakodnevici, samo u drugačijim razmjerima.
Što pojesti na Borough Marketu i zbog čega trebate prije putovanja odlučiti u koje muzeje idete?
U blizini London Bridgea nalazi se Borough Market, jedna od mnogih cool londonskih tržnica na kojoj se isplati jesti. Kako sam već rekla, London je ogroman melting pot, tako da i na ovim tržnicama postoje štandovi s nacionalnim kuhinjama iz čitavog svijeta, pa tako i iz Hrvatske.
Rekli su mi da se ovdje jede pulled pork, ali ja sam se ipak odlučila za dobar chorizo sammich i čašu vina. Kad spominjem vino, trebate znati da u barovima red veličina ide Small, Medium i Large (na Borough Marketu su cijene bile u rasponu od £4 do £9), a sukladno veličini i cijena.
Big Ben nije toliko BIG
Nakon Bourogha, krenite u šetnju do Tate Moderna, jer tamo ćete definitivno imati što za vidjeti, a vjerojatno će vam i srce malo brže i ponosnije zakucati kada primijetite da su i hrvatske Nove Tendencije (pokret nastao krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća i bavio se računalnom umjetnošću) tamo predstavljene, ravnopravne svim suvremenim umjetničkim pokretima.
Otvoreno je i novo krilo Tatea, a moj savjet je da idete liftom do vidikovca, pogotovo ako je lijep dan, jer je predivan pogled na sjevernu obalu Temze i City. Nažalost, kada sam ja posjećivala, terasa je bila zatvorena iz sigurnosnih razloga, oluje Doris i snažnog vjetra.
Kada se odlučite krenuti dalje u razgledavanje, onda pređite Millenium bridge ispred Tatea i prebacite se na drugu obalu, pa prošećite do Westminstera i Big Bena, za kojeg sam mislila da je mnogo viši. U blizini se nalaze i Houses of Parliament, ali i Nacionalna galerija na Trafalgaru.
Prije polaska odaberite nekoliko najdražih muzeja koji vas zanimaju, jer vjerujte mi, ja sam “izgubila” 2 cijela dana u Tateu i Britishu. Ulaz u sve londonske muzeje je besplatan, što je super, jer je kultura dostupna svima, a ulaznice za pojedine izložbe se naplaćuju i koštaju £10+.
Vikend je super za bauljanje po Brick Laneu
Ogromni vintage marketi ili sample rasprodaje poznatih modnih kuća naveli su me da zaključim kako u Londonu svatko može dobro izgledati, i to za neke pristojne novce.
Brick Lane se nalazi u Shoreditchu, popularnom dijelu istočnog Londona i apsolutnom antipodu West Enda, i to je mjesto gdje je otvoren i Cereal Killer, kafić u kojem se služe zdjelice pahuljica s mlijekom i čije je postojanje izazvalo niz protesta u Shoreditchu – naime, ova popularnost koju sam spomenula prije zapravo je druga riječ za gentrifikaciju (kada se stare jeftine zgrade ili čitavi dijelovi grada pretvaraju u skupe zgrade za bogatije, dok izvorno stanovništvo iseljava jer ne mogu više financirati život u toj sredini) jer se ovdje događa isto što i s Berlinu i New Yorku. Prijatelji su mi rekli da je taj proces sada toliko blizu kraja, da je Peckham postao novi Hackney (kvart koji je prošao ogromnu preoobrazbu i sada je jedan od najugodnijih kvartova za život u Londonu, gdje je velik fokus na biciklizmu), pa ga već sada zovu Peckney.
Ovdje se ide u Beigel Bake po najbolje salt beef bagel u Londonu. Taj je najpopularniji i košta £4.20, ostali koštaju dvostruko manje i postoje i slane i slatke verzije. Delish!
Brick Lane je prepun sitnih trgovina i knjižara, ali je također i sjedište Rough Trade Recordsa, londonske diskografske kuće, gdje sam ušla i izgubila solidnih sat vremena, vrteći se među policama i preslušavajući CD-ove.
Mogla bih vam još ispričati tonu toga, o Bounceu, ping-pong klubu gdje svi doslovno samo igraju stolni tenis i piju pivo, a tolika je gužva da vam treba rezervacija ili o Book Clubu, jednom od mnogih super slatkih barova, ali mislim da bi bilo bolje posjetite i da se uvjerite na vlastite oči.
Ja idem po još, jer mi 5 dana nije bilo dovoljno, a što ću sljedeće vidjeti i probati, pročitajte u idućem blogu. Nastavljamo s otkrivanjem Londona. Nadam se, na obostrano zadovoljstvo. Ako ste već bili u Londonu, napišite mi u komentarima što valja još posjetiti, pojesti ili popiti, rado slušam preporuke.
Btw, kupite sad karte ako vam se ide u London jer imaju ovu akciju: Aviokarte iz Zagreba za London su sada 1299kuna!
