Sve je više onih koji ne koriste u cijelosti svoj godišnji odmor, a broji onih koji i preko godišnjeg provjeravaju email i javljaju se šefu preko poruka je još veći. Takozvani mučenici posla misle kako bi im drugačije ponašanje smanjilo šanse za napredovanjem na poslu.
Većina Amerikanaca ne koristi svoj zasluženi godišnji odmor. Kod njih ni zakonom nije propisan minimalan broj plaćenog godišnjeg odmora, pa poslodavci samostalno određuju koliko će odmora „pokloniti“ svojim radnicima. U najvećem broju slučaja radi se o 10 radnih dana, odnosno 2 tjedna. Dakle, duplo manje nego u Hrvatskoj. (Ovdje možete pogledati minimalne brojeve godišnjeg po zemljama.)
Izvješće The Work Martyr’s Cautionary Tale: How the Millennial Experience Will Define America’s Vacation Culture, nudi uvid u to tko su mučenici posla i koje sve negativne posljedice vuče njihovo ponašanje.
Milenijalci su najgori, oni rođeni od ranih 80-ih do ranih 2000-ih. Većina mladih pristaju biti tzv. mučenici posla radi bržeg napredovanja. Oni grizu, imaju energije i vremena, nemaju obitelji i male djece za koje trebaju brinuti pa ostaju dulje ne poslu, nabijaju tempo i od starijih kolega stvaraju sliku kao „manje dobrih“. Život je sve više postao karijera, sve manje život.
Naime, sve veća tržišna konkurentnost, ali i svjetska kriza, stvorili su sliku o tome kako ima premalo posla za previše ljudi, pa zapravo opstaju samo oni najbolji. Odnosno, samo oni koji je jako puno trude. Sve više čujemo onu „Svi su zamjenjivi“ pa tako mnogi poslodavci koriste prešutno tu logiku da ostavljaju svoje zaposlene dulje na poslu, odnosno da traže od njih angažman i u slobodno vrijeme, kad su već „spojeni na Internet“. Prešutno većina to prihvaća, bojeći se šefa i gubitka posla ako se ne jave odmah i sad. Ili barem gubitka nade u napredovanje, jer će biti ocijenjeni kao nedovoljno ambiciozni.
VEZANO: Svaki vikend bi trebao trajati 3 dana
„Da barem mogu ići na godišnji“ tipična je rečenica mučenika posla, baš kao i ona „Već ideš kući?“ upućen kolegi koji odlazi s radnog mjesta u 5 sati popodne, nakon 8 sati rada. VEĆ!?
Mučenici posla se boje šefovog mišljenja, da će pomisliti da su zamjenjivi i nedovoljno angažirani. Od ukupnog svih zaposlenik, 29% njih su mučenici posla, dakle trećina ljudi! Ti mučenici posla su pod jakim stresom, a sreću traže u krivim stvarima: sretni kad šef vidi da su ostali zadnji u uredu, kad pošalju mail radnim danom u 22 sata ili čak preko vikenda, pokazujući tako svima da su oni ambiciozni i vječno posvećeni poslu. Kad si mlad i bez drugih obveza, možeš raditi puno bez da ti tijelo pati, no jednom će sve doći na naplatu. A tad će već biti kasno, jer milenijalci sad postavljaju standarde za rad u budućnosti.
Amerikanci su postavili idealnu klimu za porast broja mučenika, jer u njihovom zakonu, kao što smo već napisali, ni ne postoji propisan minimalan broj plaćenih godišnjih odmora. Pa tako gotovo pola milenijalaca (48%) smatra kako je dobro da vas na poslu gledaju kao mučenika! Njih 30% misli kako je im je šef najutjecajnija osoba u životu, dok je starijima još uvijek to netko od članova obitelji.
| Razlozi zašto ne idu na godišnji | Milenijalci | Ostali |
| Ne žele izgubiti priliku za povišicom ili unapređenjem. | 26% | 9% |
| Ne žele da drugi pomisle kako su zamjenjivi. | 27% | 11% |
| Žele pokazati potpunu posvećenost poslu. | 30% | 15% |
| Osjeća se krivim kad koristi godišnji. | 27% | 12% |
| Boje se što bi šef mogao misliti. | 23% | 10% |
Toliko je postalo strašno da se ljudi i u Hrvatskoj dižu usred kino predstave da odgovore na poziv, da se jave hitno jer su dobili poruku. Dižu se i usred mise, a svjedočili smo i dizanju usred ceremonije vjenčanja. Koje je bilo u subotu! Da ne govorimo o tome kako je hitno vraćanje s godišnjeg zbog nekog sastanka sve veća praksa pokazivanja moći poslodavaca, jer, eto, na sastanku se mora biti. Katastrofa.
Zato i imamo sve više starih majki, jer se i one bore za svoje karijere, koje se gotovo uvijek nepovratno zaustavljaju onog trenutka kad odu na porodiljni. Pa je sve više „junakinja“ koje se vraćaju na posao nakon samo mjesec dana, da se pokaže da se može. Nije poanta može li se, poanta je to dijete treba majku i da nijedna dadilja ovog svijeta ne može nadoknaditi majku. Stresa je sve više zbog sve većih traženja, zbog stalnog pritiska da se bude dostupan, da se mailovi redovito pregledavaju, kao i razne „WhatsApp“-like aplikacije putem koje te šef može bilo kad bilo što upitati.
Postoje oni koji su vlasnici biznisa i njima je normalno da žive svoj posao, u konačnici to je njihovo. No oni teško shvaćaju zašto se i drugi ne žele uvijek žrtvovati za njihovu tvrtku. Nije svakom smisao života posao i oni koji misle da bi svatko trebao u svom poslu uživati neograničeno ili odmah dati otkaz nemaju apsolutno nikakav dodir s realnošću. To je PR prodaja priče o ultimativnoj, tzv. must-have sreći na poslu, nabijanje grižnje savjesti ako niste sretni to što radite 10 sati, nabijanje potrebe da tražite problem u sebi.
Već smo pisali o tome kako su neki poslodavci odlučili smanjiti broj radnih dana tjedno, shvaćajući da od radnika dobivaju više. Strah kod radnika funkcionira, no sreća funkcionira još bolje. Dajte radniku odmora, dajte mu da diše, da bude sretan i vaš će posao biti bolji.
„Svi ljudi trebaju odmor. Odmor je nužan za produktivnost, kreativnost i općenitu učinkovitost, ali i za bolje zdravlje.
Raditi je dobro, radni čovjek je sretniji jer se osjeća korisnim, no jednako tako postoje granice do kojih rad postaje dobar za opće zdravlje. Osmosatno radno vrijeme je ta granica.
PROČITAJTE I OVE ČLANKE:
Efekt godišnjeg: Bolje je uzeti više manjih odmora, nego jedan veliki
Godišnji odmor je dobar za tvoje zdravlje
Prokletstvo adaptacije: Zašto je bolje kupovati iskustva, a ne stvari?
