Dok ovo pišem, na tisuće studenata iz cijeloga svijeta provodi svoje ljeto u Americi na work and travel programu, a ja svake godine od kada sam diplomirala u ovo doba razmišljam zašto nisam upisala još jedan faks. 🙂
Ostavi upit za najpovoljnije karte
Na prvo pitanje iz naslova odgovor je zapravo vrlo jednostavan…zato što će to ljeto biti najbolje ljeto tvoga studentskog života. Kako znam? Osim što je work and travel krivac za 2 najbolja ljeta u mom životu, nisam upoznala osobu koja je bila na istom programu, a da nije rekla upravo to.
Bez obzira na to da li je radila na Manhattanu ili Kentuckyju, bez obzira na bilo koju nezgodu koja se možda u tih par mjeseci dogodila ili problem koji je na poslu imala, ne znam nikoga tko je došao s programa i rekao „Šteta što nisam i ovo ljeto bio s ekipom na Zrću/kod babe u Benkovcu/prodavao sladolede u Crikvenici/učio za ispit na koji ionako neću izaći u 9. mjesecu jer je vruće“ ili što god već radiš po ljeti kada ostaneš doma. Ok, dozvoljavam mogućnost od recimo 2 % ljudi koji su možda doživjeli nešto užasno loše što im je usralo cijelo iskustvo ili su jednostavno osobe koje ne bi trebale putovati. Nikad, nigdje.
Kao npr. onaj jedan lik o kojem agencije uvijek pričaju da se na letu za Ameriku toliko napio da je drugu polovicu Atlantskog oceana rigao i čim je sletio na JFK su ga dočekali s kolicima i vratili na sljedeći let za doma. Talking about drinking goals, right? Anyway, nikad nisam saznala da li je gospodin Legenda samo „legenda“ koja kruži po agencijama kako bi te upozorili da kada ideš tamo se ne ponašaš poput debila inače ćeš biti deportiran ili gospodin „Džabe je pa ću popit sve“ zbilja postoji. Ako si taj tip, onda ti ljeto u Americi i nije bilo Bog zna što. Ako si bilo tko drugi, čitaj dalje, možda je ovo tvoj prvi korak prema jednoj drugačijoj ljetnoj priči.
ŠTO JE WORK AND TRAVEL PROGRAM?
Iako postoji više work and travel programa preko kojega studenti mogu ići raditi u različite zemlje, mi za sada imamo opciju na ovaj program kao studenti ići samo u Ameriku (i navodno u Rusiju, ali o tome ništa ne znam tako da ću taj dio preskočiti). Work and travel USA je najpopularniji međunarodni program koji studentima omogućuje da tijekom ljetne pauze dobiju studentsku radnu vizu i ljeto provedu bilo gdje u Americi radeći sezonske poslove, a zatim putujući.
Posao tražiš sam ili ti ga traži agencija, zavisi koju opciju izabereš. Moja preporuka, iako je teže i napornije, traži ga sam. Veća je vjerojatnost da ćeš naći bolji posao, a moći ćeš birati i lokaciju. Naglašavam, radi se isključivo o sezonskim poslovima tako da nemojte očekivati da ćete naći nešto usko vezano uz svoje polje studija (osim ako ne studirate Hotelijerski), ali u svakom slučaju steći ćete vještine koje će vam definitivno jednoga dana poslužiti u životopisu.
ZAŠTO WORK AND TRAVEL PROGRAM?
Svatko tko je bio na programu ima svoju priču zašto mu je to ljeto bilo „najbolje ljeto u životu“. Preskočimo sad one agencijske razloge kako ćeš usavršavat engleski, upoznat ljude iz cijeloga svijeta i steći radne navike (iako, DA- sve to). Ono po čemu ćeš pamtiti ovo iskustvo, pogotovo ako nikad ranije nisi na toliko dugo putovao je taj divan, slatki osjećaj slobode i toga da možeš baš sve što hoćeš (bez obzira što možda prodaješ krilca u KFC-u). Događat će ti se nevjerojatne stvari, smiješne stvari, bizarne stvari, zastrašujuće stvari, bit ćeš sretan, vrlo vjerojatno i tužan, zaljubit ćeš se ili nećeš, doživjet ćeš milion novih situacija. U tih 3 do 5 mjeseci, proživjeti ćeš jedan pravi mali život.
KOLIKO KOŠTA?
Kod nas postoji nekoliko agencija preko kojih možeš ići na work and travel, a koje najviše služe tome što samo preko njih možeš aplicirati na J1 visu koja ti je potrebna za rad u Americi. Viza traje 5 mjeseci unutar kojih možeš boraviti i legalno raditi u Americi. Ovo „legalno raditi“ je u biti glavni razlog zašto je dobro ići preko agencije (u slučaju da su vam na pamet pale neke druge ideje J). Dobiješ svoj SSN (Social Security Number )koji ima i svaki Amerikanac i koji ti vrijedi za cijeli život, plaćaš poreze na koje druge godine imaš pravo povrata i ne brineš hoće li ti nekakva inspekcija doći na radno mjesto. Također, ukoliko prvi put ideš, agencija ti utoliko olakšava posao što te na svojim sastancima prije polaska upozna s razno raznim pravilima, mogućim situacijama i time šta sve trebaš obaviti prije polaska, ali i jednom kada si tamo. Isto tako imaš nekakav backup u slučaju da bilo što krene po zlu ili naiđeš na nekakav problem, nedoumicu, pitanje.
Cijene se kreću oko 700-800 eura, što uključuje i trošak osiguranja koje je obvezno. U trošak agencije ne ulazi viza koju plaćaš sam (Za SAD još 160 dolara). Kad sve staviš na papir, da bi uopće došao do Amerike i počeo raditi te košta oko 10.000 kuna. Za studenta to nije mali iznos, no većina njih u tih pet mjeseci zaradi dovoljno da uloženi novac vrati i da ima za putovanje, shoppinge i ostale gušte. 🙂
Ima i studenata koji na work and travel dođu samo zaraditi, vrate se doma i plate si faks, vozački itd.. Moje iskustvo je da sam uloženi novac vratila za manje od mjesec dana, a ostatak zarađenog sam potrošila na putovanje po Americi od mjesec dana plus 1 kofer ekstra za povratak. Na Pleso sam došla s punih 10 dolara. Broke but happy.
Vidi: RADNI PROGRAMI
KAKO NAĆI DOBAR POSAO?
Ono najčešće i najvažnije pitanje koje si svi koji odluče otići na program postavljaju je – kako i gdje tražiti posao? Često su me pitali kako sam dobila nekoliko ponuda za posao, a oni su poslali 500-600 mailova i ništa…. Istina, posao u Americi, pa čak i sezonski nije više tako lako naći kao nekada, pogotovo uzimajući u obzir činjenicu da ga tražiš preko interneta, miljama daleko, a Amerikanci vole taj neki osobni kontakt. Unatoč tome, work and travel je jako poznat program i većina poslodavaca je s njim upoznata te naravno, vole naše studente koje plaćaju minimalac, a rade puno bolje nego Amerikanci koji su obično nezadovoljni takvim poslovima, plaćama, a često i lijeni.
Sada je samo pitanje kako doći do željenog posla?
1. Korak: nabavi preporuke
Prvo što se morate zapitati je da li vam je svejedno u kojem ste dijelu Amerike ili na umu imate posebnu državu i mjesto? Ako vam je svejedno, tim lakše – imate više izbora. Ako imate na umu određen grad, što je najčešće New York City, stvari postaju malo teže… ali ne i nemoguće. New York City je grad u kojem živi duplo više ljudi nego u cijeloj Hrvatskoj što znači da poslodavci mogu birati radnike svaki dan tako da nisu nešto naročito zainteresirani odgovarati na upit za posao tamo nekom liku iz Hrvatske za kojeg ne znaju točno ni u koji dio Europe bi ga uopće smjestili (i da li uopće Europa). U takvim situacijama – preporuke su vam sve! Tražite, iskopajte, pitajte agenciju za pomoć, uglavnom nađite nekoga tko je već radio u New Yorku i tko bi vam dao ime svog poslodavca i još bolje preporučio vas. Ovo je definitivno najučinkovitiji način jer veze ne pale samo na Balkanu. Vani su samo fini pa to zovu „networking“.
Ukoliko nikako da vam netko ponudi posao ili niste nešto naročito zadovoljni s ponudom koju ste dobili, ne brinite. Ako ste dovoljno uporni, ponuda će stići, a bitno vam je dobiti Job offer kako bi uopće mogli otići u Ameriku. Tako da i ako niste nešto posebno zadovoljni s opisom posla ili čime već na tom poslu, ukoliko nemate više izbora-prihvatite. Kada dođete tamo puno ćete lakše naći drugi posao, samo provjerite pravila vaše agencije oko toga – neke vas mogu tražiti da par tjedana radite na poslu na koji ste otišli, neke vas čak mogu tražiti i da platite tu promjenu posla, u svakom slučaju raspitajte se prije nego se odlučite za agenciju.
Ja sam poslove tražila na sve načine kojih sam se sjetila. Putem preporuka, preko stranice J1 jobs, preko agencije, ali i tako da sam otvarala stranice određenih restorana i slala im upite (bez obzira na to da li su nekoga tražili ili ne). Moja želja je bila ići u manje, turističko mjesto na samom oceanu, bonefire and marshmallows every night, iz razloga što sam u ta 3 mjeseca rada htjela što više zaraditi, a što manje potrošiti kako bih kasnije mogla mahnito trošiti. J
Da, recimo da sam tipičan primjer radi kojeg su Ameri i pokrenuli cijeli ovaj international working holiday business- dođi nam, radi, platit ćemo te minimalac, a onda ostani još malo tu i vrati nam sve pare prije nego odeš doma. Well… Drugi su imali nekakve drugačije želje, nekome je samo bilo bitno živjeti u New Yorku i nije im pretjerano bilo stalo do putovanja kasnije tako da ako imate takve želje onda ćete se naravno orijentirati samo na taj grad. Da nađem posao s kojim sam bila zadovoljna trebala su mi puna 3 mjeseca i na preko 500 poslanih mailova. Računajte da dovoljno rano krenete sa svim pripremama i samo budete uporni.
2. Korak: Kako napisati zanimljiv životopis?
Pa ne znam kako da ovo što elegantnije kažem pa ću jednostavno ovako… LAŽITE! OK… nemojte ovo sad predoslovno shvatiti, ne govorim da kažete da pričate španjolski kao da vam je mama Leticia Calderon, a u biti sve što znate reći je Hola i tu madre es tu hermana. Ne to. Ali da možete napuhati neke stvari i iskustva- možete. Jer realno, neće vam raditi background check, a i šta god tamo radili neće biti znanstvena fantastika i sve ćete naučiti.
Nikakvo iskustvo od doma vas neće 100 posto pripremiti na ono što vas tamo čeka, ali njima je bitno vidjeti da imate želju raditi, da ste odgovorni, da ste već radili (to je posebno važno budući da tamo svi rade od njihove 16-te tako da u životopisu nemojte izostaviti nikakav posao koji ste ikad radili, pogotovo one vezane za uslužne djelatnosti).
Dijelio si letke? Piši customer service agent. Radila si kao hostesa jednu večer u nekoj birtiji u Labinu na Karlovačko partiju? Piši worked in hospitality service (po potrebi ubaci riječ agent ili manager, kod njih je ionako svaki drugi konobar nekakav menadžer). Jedina stvar koju bih ovako izdvojila da im je dosta bitan je engleski… (No shit Sherlock pomislit ćete, ali ne biste vjerovali koliko internacionalaca ne zna riječ engleskog). Bitan je ako želite malo bolji posao, a pod malo bolji posao mislim na bilo koji posao na kojem moraš pričati s gostima što je u ugostiteljstvu najčešće konobar ili barmen upravo zbog napojnica koje su u Americi obavezne. Dakako, količina napojnica ovisi i o gradu i mjestu u kojem radite. Tako da ako imate iskustva kao barmen plus odlično pričate engleski- nema straha, samo gurajte tu priču i bit ćete im zanimljivi jer ste drugačiji, imate naglasak i time ste kao nekakva egzotična vrsta.
Ako ne znate baš engleski i najveći doticaj s barmenstvom koji ste imali je točenje cuge frendovima na rođendanu, ne očajavajte. Naći ćete i vi posao. Ne kao barmen ili konobar, ali ćete naći. Imala sam nekoliko prijatelja iz Srbije koji s engleskim nisu bili baš na ti (ćao Boro) ali su se snašli odlično i šefovi su ih obožavali jer su bili marljivi radnici.
3. Korak: personalizacija
Treća stvar je da pokušate personalizirati mailove. Znam, to je najveća tlaka iz razloga što šaljete mailove na stotine adresa te vam se ne da svaki put mijenjati ime restorana i priču pa većina napiše neki generički mail koji šalju svima. To nije dobro. Ok, poslat ćete sigurno i takve, ali potrudite se da makar za ona mjesta i poslove koji su vam najzanimljiviji napišete na taj način da se vidi da i vi o njima nešto znate – napišeš kako bi htio kod njih raditi jer si ili a) čuo od tog i tog da su dobri poslodavci, b) baš ti se sviđa njihov stil/ponuda ili šta već, u svakom slučaju make it personal.
Vjerojatnost je da ćete poslati na stotine molbi i da ćete u jednom trenutku biti i pomalo očajni i jedva čekati da dobijete bilo kakvu ponudu. Ovdje isto budite oprezni i pametni. To govorim iz razloga što vam se pri tom slanju molbi može dogoditi da se na svašta javite, često i ne gledajući kome ste poslali zamolbu ili jednostavno netko drugi već može doći do vašeg maila ako ste se javljali na nekim stranicama da tražite posao itd. Pa vam se može dogoditi da dobijete neku ponudu koja u najmanju ruku zvuči sumnjivo. Na primjer ovo: Dobila sam mail od jedne firme koja se bavi prodajom magazina “door to door”. Objasnili su mi to kao super posao u kojem putuješ po cijeloj Americi o njihovom trošku, spavaš u hotelima s 5***** i radiš po par sati dnevno prodajući magazine za super plaću. Znači hvala, doviđenja. Bježi od toga. Koliko god da si očajan. Ako iz nekog razloga misliš da bi to bio super posao, učini si uslugu i malo proguglaj prije.
Sve u svemu, kada jednom dobijete famozni Job Offer, avantura može početi. Slijedi razgovor za vizu na kojem je glavno da budete opušteni, pristojni i par puta se nasmijete. I da, poželjno bi bilo da ste dali i koji ispit u zadnjih par mjeseci. Čisto da ne pomisle kako ste odustali od faksa i planirate ostati u Americi nakon programa, doživotno radeći kao konobar (jer što je American dream ako ne to). #impliedfacepalm
Mislim da je to otprilike i ukratko to… Ukoliko vas zanimaju i tuđa iskustva i savjeti, postoji nekoliko stranica na Facebooku posvećenih work and travelu, a meni je osobno najdraža Work and travel iskustvo. Otvorila ju je ekipa iz Srbije, par velikih zaljubljenika u putovanja s višegodišnjim iskustvom u ovom programu, koji se kroz zafrkanciju svakodnevno trude s vama podijeliti što više informacija o različitim temama koje vas mogu zanimati, dijele tuđa iskustva, pišu savjete i općenito su super zabavni. Također, postoji i nekoliko hrvatskih stranica na kojima možete s kolegama koje isto idu na program se dogovarati, dijeliti savjete, razmjenjivati kontakte za posao i sl.
Ukoliko netko razmišlja uploviti u ovu avanturu sljedeće ljeto, a ne zna gdje bi počeo, nadam se da vam je ovaj tekst makar malo približio sam proces i potaknuo vas da donesete jednu od boljih odluka u svom studentskom životu i krenete s pripremama!
RADNI PROGRAMI BY STA PUTOVANJA
Koju državu odabrati?
- ako ste student – Rad u SAD-u
- ako volite djecu i bavite se sportom – Ljetni kampovi u SAD-u
- ako želite dobro naučiti engleski – Rad i studij u Australiji
- ako volite prirodu i pustolovne sportove – Rad na Novom Zelandu
- ako želite raditi u zimi i na snijegu – Rad u Kanadi
- ako vam se sviđaju veliki izazovi i veliki gradovi – Rad u Londonu
- ako studirate ugostiteljstvo i tražite praksu – Prakse u Europi
