Nikad nije lako mijenjati dom. Iz bilo kojih razloga. Naš razlog za selidbu iz male slatke Hrvatske u ogromnu Ameriku bio je san. Oboje smo oduvijek sanjali i dalje sanjamo u velikim razmjerima, većima od onih koje nam je Hrvatska u tom trenutku mogla pružiti. Mislav kao Red Bullov MTB sportaš, a ja profesionalna plesačica, odlučili smo ne samo sanjati, nego i krenuti za onime što želimo.
Prva destinacija bila je New York jer smo tamo oboje već bili kao doma. Ja sam, zbrojivši svo vrijeme provedeno u New Yorku ranijih godina plesno se educirajući, živjela tamo skoro punu godinu dana pa je logičan odabir novog doma bio upravo taj grad. Nakon ponovne godine dana života u Velikoj Jabuci, iako ovog puta puno ozbiljnije prirode s obzirom da živimo ovdje na temelju artist, odnosno athlete vize, složili smo se da je vrijeme da ponovno promijenimo dom.
Ni ovoga puta nije bilo lako. Doslovno. Ne znamo ni sami kako, ali uspjeli smo imati ukupno pet ogromnih kofera koje smo poslali na check-in, dva manja koja su išla s nama u avion, dva najteža ruksaka na svijetu i, naravno, jakne ispod ruke. Da ne pričamo o tome koliko smo robe i potrepština ostavili za sobom u New Yorku. Nije nam bilo jasno: «Pa otkud nam toliko stvari?», jer pri prvoj selidbi iz Hrvatske u New York nismo imali takvih problema. Ne bih rekla problema, više avantura i jako smiješnih pustolovina. Zamislite nas dvoje kako hendlamo ukupno devet torbi. Već je sad smiješno.
Putovali smo s JFK-a na LAX, kompanijom Virgin America. Ta nam je najdraža za ove domaće američke letove. Mogu se naći stvarno povoljne karte, web stranica je jako pregledna, stjuardese uvijek drage, letovi dosada uvijek na vrijeme i bez ikakvih poteškoća. I isto kao i kod ostalih sličnih kompanija (tko je ikada letio Ryan Airom, znat će) – prtljaga se plaća dodatno. Ali, možda niste znali da prekoračena težina prtljage košta duplo više nego dodatna torba? Mi sad znamo. Svih pet torbi platili smo svaku po 20-ak dolara, ali ta jedna je MORALA biti teža od dopuštene 23 kile i koštala nas je dodatnih 50 dolara. Iako bi sljedeća dodatna torba i dalje bila samo 20 dolara. Savjet: radije kupite novu torbu. Ako možete hendlati devet, moći ćete i deset.
I tako smo se mi 17. rujna 2015. godine službeno preselili u Los Angeles. Grad s najljepšim vremenom, kažu. Dosada se zaista takvim i pokazao. Mi osobno oboje baš volimo 4 godišnja doba, kada možeš izmijeniti i lagane jakne i japanke i kape i šalove i duge i kratke rukave. Kada pada snijeg oko Božića, i kada se u proljeće priroda budi. Ali, zapravo smo jako znatiželjni kako će nas se dojmiti ovo skoro pa vječno ljeto. Sviđa nam se ova toplina, sunce, i to da ćemo cijelo vrijeme biti preplanulog tena (Mislav si onda bolje izgleda :D). Los Angeles je potpuno drugačiji od New Yorka. Ni bolji, ni lošiji. Drugačiji.
Za Veliku Jabuku odavno imam mišljenje: na svijetu postoji New York, i ostali gradovi. Stvarno je poseban, i zrači nekom iznimnom i neopisivom energijom. More ljudi, ogromne zgrade, luda i kreativna arhitektura, vreva, gužva i zvukovi sirena, truba, ljudskog žamora. I onda usred košnice od grada – BUM: Central Park. Prekrasna priroda, livade, zelenilo, mostići, parkovi, spomenici, jezero, mir i uživancija. Nevjerojatno. Mene je oduvijek privlačio taj neki kaos, kretanje, zbivanje, pa sam u New Yorku pronašla grad koji mi savršeno odgovara. Sve je brzo, nema stajanja, stalno se nešto događa, i uvijek nešto možeš raditi. Na Manhattanu se skroz lako snaći – avenije su označene brojevima, a ulice uz to i predznakom strane svijeta, te su smisleno organizirane. Nema tamo nemogućeg. U 4 ujutro poželiš čokoladu? Naravno, lokalni supermarket je uvijek otvoren. Moraš isprintati headshot i rezime za audiciju koja je za dvadeset minuta? Nema frke – Duane Reade pharmacy je na svakom uglu a imaju opciju razvijanja fotografija. Vraćaš se iz izlaska u petak navečer? Sam? Nije bed jer je subway krcat u 2 u noći kao da je ponedjeljak ujutro. Beskućnika ima puno, na svakom su drugom uglu, ili u subwayu, ali ih se većinom ni ne doživljava od silne gužve. Ponekad ta vreva, koliko god zvuči napeto i avanturistički (ako to volite), ne dopušta odmor. Ako odlučiš ostati doma jedan dan, spavati malo duže, imaš grižnju savjesti jer kao da propuštaš nešto. Jer New York nikad ne spava.
Los Angeles je s druge strane totalno cool, chill, nigdje ti se ne žuri, imaš vremena za sve što želiš. Imaš vremena nalakirati nokte, pogledati film, biti doma je totalno u redu. Ali zato nije nikakav specijalni luksuz u zgradi imati bazen i teretanu. Tako da je fora biti doma. Zapravo, zoveš frendove doma da možete zajedno uživati na bazenu. Da, ljudi rade, ali i koriste vikend za neke posebne aktivnosti. Za razliku od New Yorka, ovdje postoji vikend! I Los Angeles je ogroman grad, ali na drugi način. Razvučen je u širinu, za razliku od visokog i zgusnutog New Yorka. Ulice su široke, zgrade relativno niske, i odvojene jedne od drugih. Ulice se zovu imenom. Metro postoji, ali ne povezuje grad tako kao njujorški subway. Zato se ovdje svi voze autom, i to ne jedan auto po obitelji, već svatko ima svoj. Ali to je tu skroz normalno.
Od točke A do točke B potrebno je najmanje pola sata, makar na aplikaciji «maps» izgleda da je to iza ugla; dva bloka dalje. Moguće, ali blokovi u LA-ju su daleko drugačiji od onih u New Yorku. Kad u New Yorku kažeš da si dva bloka od destinacije, znači da si tamo za nekih 3-4 minute. Pješke. U LA-ju kao prvo, ne pješačiš. A kao drugo, dva bloka znače 3 minute autom. Ako nije rush hour. Outdoor aktivnosti su svakodnevnica – vožnja biciklom, planinarenje, surfanje, rolanje, sunčanje ili samo odlazak na plažu. Zvuči kao raj. I u Los Angelesu ima puno beskućnika. Čak se čini da ih je puno više nego u New Yorku, ali mi imamo teoriju da je to zbog toga jer jedino njih možeš vidjeti na cesti. Svi drugi su u autu.
Nije ni bolje, ni lošije. Samo je drugačije. Svakome paše drugačija vibra, u drugo doba života. Nama će New York uvijek ostati duboko urezan u srce, jer nosi posebne priče, a sad s uzbuđenjem jedva čekamo i već pišemo nove, u poglavlju zvanom Los Angeles.
Tekst: Maja Kereš
Foto: Mislav Mironović
