Mnogi u dvadesetima osjećaju određenu napetost između onog što žele raditi i onog za što misle da bi trebali raditi. Protegne se taj osjećaj i na tridesete, pa čak i na četrdesete, ako još do tad niste uspjeli shvatiti što želite sami sa sobom i svojim životom.
Neki razmišljaju između dvije karijere, neki ne znaju bi li putovali svijetom ili se uspinjali uz karijernu ljestvicu. Većina razmišlja kako ipak treba prvo raditi, barem da skupi dovoljno novca za putovanje. No ovo je zamka. Što više napredujete u karijeri, to će vam biti teže ostaviti postojeći život. Naviknete se na određene prihode, kupite automobil, unajmite bolji stan itd. Svaki par mjeseci priuštite si nekoliko dana putovanja i onda po starom. Sjednete za uredski stol i pomislite „trebao sam putovati ranije, sad je glupo dati otkaz, a imam i redovite račune za platiti.“ Poznato?
Drugim riječima, „Ne mogu putovati jer će mi karijera patiti“ uglavnom je crno-bijelo razmišljanje većine koja se nalazi u dilemi krenuti na put ili krenuti na posao. Problem je što smo naviknuti gledati na karijeru kao nešto linearno, a svako odstupanje od tog linearnog puta, poput stanke od godine dana kako biste putovali, znači i značajno skretanje s puta prema uspjehu. Želimo veću plaću da bismo mogli više putovati, a događa se paradoks: što više radimo, to imamo manje vremena za putovanja.
Nametnuto nam je razmišljanje da treba krenuti raditi na karijeri što je ranije moguće, dok još nismo zapravo ni iskusili svijet. S druge strane sve se više nameće razmišljanje da propuštamo pravi život ako radimo 9-5 i ako ne putujemo. Čitamo članke o ljudima koji su dali otkaz i sve prodali kako bi putovali. Zavidimo im, ali znamo li zapravo jesu li sretni? Nijedan put nije za svakog. Niti se svi trebaju posvetiti karijeri kako bi bili zadovoljni životom, niti bi svi trebali putovati. Ali možda, samo možda, biste trebali uzeti polugodišnju stanku i krenuti na neki put, čisto da vidite do kuda biste došli. Ne prodati sve kod kuće i zalupiti sva vrata, nego samo malo prošetati svijetom i vratiti se kući.
Najbolje je ipak putovati prije ili nakon studija, dok karijera još nije ni počela. Mladi se bojati zastati u strahu da će njihove kolege već imati puno iskustva u poslu, dok se oni zabavljaju svijetom. Ali znamo li sigurno s 20 godina što želimo biti ili idemo putanjom koja će nam brzo donijeti dobru plaću? Je li sreća u skupljanju novca na računu?
Život negdje drugdje možda vam otvori nove perspektive, koje će vam dobro doći kada krenete raditi. Radni programi u Kanadi, SAD-u, Italiji, Portugalu ili pak Australiji dobro su rješenje želite li kombinirati studij, rad i život na drugoj lokaciji.
Postoje i work and travel programi koji studentima omogućuju da tijekom ljeta uz studentsku radnu vizu rade sezonske poslove bilo gdje u Americi, a zatim putuju.Naša blogerica Lara je dvaput tako provela ljeta, a njezino iskustvo možete pročitati u članku Zašto otići na WORK AND TRAVEL u Ameriku te kako što prije doći do što boljeg posla
I ako ste već krenuli raditi, to ne znači da morate ostati na istom putu zauvijek. Možda vaša kompanija ima urede u drugim zemljama, možda možete uzeti godinu dana neplaćenog odmora, možda možete podučavati engleski diljem svijeta, volontirati ili pak isprobati house-sitting i pet-sitting.
Kako i kad god možete putovati, putujte jer ćete tako bolje upoznati svijet, ali i sebe. Vidjet ćete što svijet nudi. Nećete to pronaći u resortu s 5 zvjezdica dok se dva tjedna odmarate od napornog posla u Zagrebu, nego negdje usput, putem, kad se budete najmanje nadali.
House-sitting i pet-sitting: Čuvanje kuće i kućnih ljubimaca u zamjenu za besplatan smještaj
Vodič kroz volontiranje, podučavanje i stažiranje u inozemstvu
