Opće je poznato da je jedna od glavnih grana ekonomije u Tajlandu upravo turizam. I zaista, prilikom posjete toj državi imat ćete osjećaj, makar na prvu, da svaki stanovnik živi za i od turizma. Gost se smatra svetinjom i sve je podređeno njegovom apsolutnom užitku i zabavi što naravno za posljedicu ima narušavanje prirodnih ljepota, biljnog i životinjskog svijeta te kulture, svega čime ta zemlja obiluje (ili je obilovala).
Jedna od glavnih zvijezdi tajlandskog turizma svakako su slonovi koji su oduvijek bili od posebnog značaja za Tajland te su i jedan od nacionalnih službenih simbola. Pojam su kraljevske moći, inspiracija umjetnicima te glavni motiv u tajlandskoj arhitekturi.
Uloga slonova kroz povijest
Tajlandski slonovi oduvijek su imali bitnu ulogu u društvu te se smatrali simbolom mira, ali i moći. Kroz različito vremensko razdoblje slonovi su se iskorištavali za različite svrhe.
Tako su još u razdoblju prije Krista koristili kao glavno oružje u ratu kada su služili uglavnom za zastrašivanje neprijatelja. S godinama i razvojem vatrenog oružja, te posebice pojavom hladnog oružja, njihov značaj u borbama opada budući da su zbog svoje veličine postali prilično laka meta čime su vojsci predstavljali više teret nego prednost.
Prestankom korištenja slonova u ratovima njihova uloga u društvu se mijenja te se počinju pripitomljavati i trenirati za buduću radnu snagu, najčešće za krčenje šuma te u svrhu transporta. Prosječno treniranje slona za vuču kladiva traje čak između 15 do 20 godina, a s treniranjem se započinje dok imaju svega nekoliko godina. Slonovi koji su radili u ovoj industriji često su bili drogirani kako bi mogli što duže raditi na krčenju šuma tj. uništavanju vlastitog doma.
U Tajlandu je između 1960.-te i 1985.-te iskrčeno čak 45% tropskih šuma što je rezultiralo ogromnim ekološkim problemima. Nakon velikih poplava krajem 80-tih, tajlandska vlada 1989. godine uvodi zakon kojim se zabranjuje daljnje iskorištavanje i krčenje šuma. Ovom zabranom velik broj slonova koji je do tada radio u toj industriji ostao je “bez posla”, a njihovi vlasnici bez izvora zarade, a time i mogućnosti uzdržavanja slona koje je prilično skupo budući da prosječan, odrasli slon dnevno konzumira između 200 i 300 kg hrane.
Njihovi treneri, zvani “mahouts” našli su se u situaciji gdje više ne mogu uzdržavati slona te je velik broj njih umro upravo od gladi, dok su se divlji slonovi lovili i ubijali te postali žrtvama ilegalne trgovine slonovačom za kojom je i danas potražnja na crnom tržištu ogromna.
Broj slonova u Tajlandu počeo je drastično opadati budući da im je prirodno stanište ugroženo, divlji slonovi u opasnosti su od krivolova, dok one pripitomljene vlasnici više nisu mogli uzdržavati.
Razvoj turizma sa slonovima
Nakon što je zabranom krčenja šuma većina pripitomljenih slonova izgubila posao, a time i izvor zarade svojim mahoutsima, došlo je vrijeme da se slonovima nađe nova uloga na tržištu rada. Vrlo brzo su lokalni ljudi prepoznali želju brojnih turista sa zapada za iskustvom i druženjem sa slonovima koje je drugačije od čistog posjeta i promatranja tih velikih sisavaca u zoološkim vrtovima.
Budući da divlji slon nema običaj ni potrebu igrati nogomet ili slikati na platnu došlo je do nečega što Tajlanđani zovu “phajaang”, a što u prijevodu znači treniranje slonova na vrlo okrutan način kako bi se postiglo da izvode upravo takve aktivnosti. Što luđoj i smješnijoj aktivnosti nauče slona, tim više novaca kako bi prehranili te iste slonove koje podvrgavaju ovom okrutnom ritualu. Ironično, zar ne?
Phajaang proces znači „odvajanje duha od tijela“. Slonovi se sa svega dvije godine razdvoje od majke te na razne načine muče i straše dok im se u konačnici ne slomi duh i postanu poslušni. Budući da su slonovi divlje životinje, ovakav „trening“ je poprilično nasilan i bolan. Slonove bebe stavljaju u kavez gdje im vežu prednje i stražnje noge kako se ne bi mogli micati, sjediti ni ležati te ih u toj poziciji rastežu i pritom udaraju oštrim metalnim alatima, bodu i pale. Prilikom tog procesa slonove ne hrane niti im daju vodu. Sam proces može trajati od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Kada slon posustane, njegov mahout ga oslobodi te mu pruži vode i prvi obrok.
Slon u tom trenutku, nakon tjedana mučenja, tu osobu doživljava kao svog spasitelja i automatski stvara prema njemu povjerenje što mahoutu dozvoljava daljnje upravljanje njime.
Proces phajaang preživi tek polovica slonova. Godine 2000.-te u Tajlandu je živjelo oko sto tisuća slonova, dok je danas taj broj manji od četiri tisuće. Slonovi su već dugo ugrožena vrsta i čini se da svjedočimo izumiranju jedne veličanstvene vrste iza čega stoji tisućljetno ljudsko iskorištavanje.
Koje je rješenje, postoji li uopće i što običan turist može napraviti?
Na prvu situacija izgleda pomalo paradoksalno. Ako se uvede zabrana vlasništva nad slonovima, prepušteni su divljini u kojoj su na žalost i dalje žrtve krivolovaca, iako se i ta situacija sigurno može popraviti već samim svrstavanjem slonova pod zakon o zaštiti divljih životinja što unatoč brojnim inicijativama još uvijek nije učinjeno.
I dok se iskorištavanje slonova za turističke svrhe čini ružnim, ono je u ovakvoj situaciji nužno zlo. Da bi vlasnici mogli brinuti o slonovima i prehranjivati ih, potreban im je novac, a turizam je trenutno jedini način na koji mogu zaraditi od svojih slonova. No to ne znači da se ovakva okrutnost treba nastaviti. Turisti su ti koji određuju na što će trošiti novac i kakvu industriju žele podržati. Srećom, postoji nekoliko skloništa u Tajlandu koji rade na zaštiti domaćih slonova na način da ih otkupljuju ili iznajmljuju od ovakvih kampova te o njima brinu. Naravno, za to su potrebne ogromne količine novaca, a takva skloništa zarađuju također od turizma.
Ono što nude turistima za razliku od kampova o kojima sam malo prije govorila je jedan zanimljiv, zabavan i poučan dan u kojem imate priliku provesti dan sa slonovima i promatrati ih kako se ponašaju u svom prirodnom okruženju, hraniti ih, mazati se s njima u blatu, kupati u jezeru te spravljati im lijek. Ti slonovi za vas neće igrati nogomet, neće crtati, plesati, a nećete ih ni jahati. No pitanje je koliko je sva ta zabava uistinu zabavna kad na njihovim vratovima ugledate uže, iza uha ubode, oko nogu lance i po njima tragove onoga što su proživjeli kao bebe.
Ukoliko planirate posjet Tajlandu, a zanima vas druženje sa slonovima, iskreno preporučujem mjesta kao što su Elephant Jungle Sanctuary, a kako je izgledao moj dan s njima pogledajte u videu.
PROČITAJTE JOŠ O TAJLANDU:
Lara: “Svi me pitaju kakav je Tajland… Same same but different!”
Nema više fotkanja s tigrovima: Zatvoren tajlandski budistički hram blizu Bangkoka!
Tajland nije samo za partijanere, tražite li romantiku evo gdje možete pronaći mir
