Putovala sam dosta po Europi, al nikad dalje. Ne zato što nisam imala prilike ili mogućnosti, nego zato što sam se smrtno bojala aviona. Stvarno! S vremenom je ta fobija postala pravo mučenje jer sam htjela ići dalje, a nisam mogla sjesti u avion. Konačno sam prošlog ljeta odlučila pobijediti strah i za početak odletjeti negdje blizu. U Italiju.
Frendica i ja smo krenule autobusom iz Zagreba za Split, i od tamo avionom u Rim. Vueling je imao povratne letove Split – Rim za 70-ak eura i to nam je bila najjeftinija i najbrža opcija. Ja sam popila tabletu za smirenje i sa želucem manjim od zrna graška, živa i zdrava sletjela na rimski aerodrom. Ali nas ne zanima samo Rim – želimo vidjeti okolna sela i gradiće, jesti domaću hranu i upoznati lokalnu ekipu. Na aerodromu nas čeka Vincent, prijatelj švicarac sa hrvatskim korijenima koji slabo priča hrvatski, a bome mu ni engleski nije jača strana. Ukratko, nemamo pojma što nas čeka!
Sonnino
Gradić na brdovitom dijelu Italije, sat vremena jugoistočno od Rima i naša baza na ovom putovanju. Smještene smo u privatnoj kući za odmor okruženoj brdima, maslinama, stablima limuna i nara. Nemamo bliskih susjeda. Vincentova baka živi u centru Sonnina, 10-ak minuta od nas, i pozvala nas je na ručak prvi dan. Dočekala nas je prava talijanska gozba – domaća mozzarella, dimljeni sir, pršut, focaccia, pečenje koje se topilo u ustima… Otišle smo od nje sa punom zdjelom mozzarele i davile se njome sve dok nismo otišle kući, jednostavno je božanstvena! Oko podneva je pusto, ali navečer cijeli grad oživi i kao su se svi spustili na trg u zajednički dnevni boravak. Ulica kojom su jutros jurili automobili je zatvorena za promet i odjednom je sve puno stolova, stolica, klupa… Muzika na sve strane, djeca trčkaraju okolo, stari i mladi se druže i kartaju, svađaju se, smiju… Ne sjećam se kad sam zadnji put kod nas vidjela ovoliko veselja! Lokalni kafić Red Rose je pravi dragulj – odlične pizze, vino, kolači (canolli su fantastični), a ima i wifi, što je ovdje prava rijetkost. Družimo se s lokalcima, pijuckamo odlična vina i uživamo u odličnoj domaćoj atmosferi.
Abbazia di Fossanova
Osim crkve koja dominira ovom opatijom, oduševila nas je grupica lokalnih muškaraca koji su se skupili na ulici i pjevali na sav glas uz svirku harmonike i udaraljki, dok su ih sa prozora i terasa pratile bakice i pjevale sa njima. Ubrzo se skupilo dosta ljudi i svi skupa smo sjedili na zidićima, pjevali, pljeskali, neki su i zaplesali. Ovo je bilo jedno od najveselijih i meni najdražih jutara na cijelom putovanju jer je njihovo veselje zarazno!
Sabaudia
Obalni grad sat vremena jugozapadno od Sonnina, sa prekrasnom pješčanom plažom, velikim valovima i beach barovima. Vincent nam sav ponosan govori kako Francesco Totti ovdje ima vilu, al fućka se nama za Tottija dok u jednoj ruci imamo knjigu, u drugoj Mohito, a ispred nas prekrasno plavetnilo! Ako se ikad nađete u blizini, nikako nemojte zaobići Sabaudiju i predivnu plažu koja je s jedne strane beskrajno dugačka, a s druge prekinuta brdom.
Terracina
Malo više od pola sata južnije od Sonnina, još jedan prekrasan obalni grad u kojem se, na žalost nismo imali vremena dulje zadržati. Al na svakom koraku vide se ostaci bogate povijesti, a meni je najljepši bio pogled s obale na Jupiterov hram na vrhu brda San Angelo.
Otok Ponza
Dosta je udaljen od kopna i zato je skriven od hordi turista, što ga čini još posebnijim. Krenuli smo katamaranom iz Terracine (karta u oba smjera 45 eura po osobi) i vozili se nekih sat vremena do otoka. Prvo smo popili kavu i pojeli doručak u jednom od mnogobrojnih kafića u luci, a zatim smo se turističkim brodićem uputili na plažu Spiaggia di Frontone, na kojoj smo proveli cijeli dan i uživali u suncu, moru i knjigama. Ponzu nikako nemojte propustiti ako se nađete u blizini! Samo nemojte misliti da ćete kući ponijeti puno suvenira jer je otok strašno skup.
Rim
Do Rima smo išli vlakom iz Fossanove. Iako sam već bila u Rimu, nisam ništa manje uzbuđena. Grad toliko bogat kulturom i poviješću nikad ne možeš potpuno upoznati! Vožnja traje sat vremena i za to vrijeme promatramo krajolik i pokušavamo napraviti neki okvirni plan razgledavanja. Na kraju smo zaključili da ćemo ići kud nas noge odnesu. Obišli smo Kapitol, Piazzu Veneziu sa nezaobilaznim spomenikom Vitoriju Emanuelu II., Colosseum (samo izvana jer je bila ogromna gužva za ulazak), Forum, Fontanu di Trevi (na žalost, bila je pod rekonstrukcijom, pa se nismo dugo zadržavali), Španjolske stepenice, Castel Sant Angelo i naravno, Vatikan. Netom prije puta sam pročitala „Anđele i demone“ Dana Browna, pa sam se baš uživila u lik Roberta Langdona tamo na licu mjesta! Ručali smo nedaleko od Fontane di Trevi, u odličnom restorančiću Casa Mia, te tamo upoznali Anu, konobaricu iz Biograda koja nas je počastila sa kavom i lemoncellom nakon što smo se dobro napričali svi skupa. Svijet je baš malen! Na dan povratka u Hrvatsku, opet šećemo Rimom i poslije na glavnom kolodvoru opet sjedamo na vlak i vozimo se na aerodrom. Vožnja traje pola sata, a karta košta 14 eura.
Sve u svemu, meni je drago što se nismo ograničile samo na Rim jer je Italija odlično povezana vlakovima, karte nisu skupe i vrlo je lako do Rima doći sa svih strana. Vidjeti male brdovite talijanske gradiće, pa otići do obale, upoznati lokalno stanovništvo i kušati njihovu domaću kuhinju je pravo bogatstvo. A ono što me se najviše dojmilo je njihov žar u očima, temperament, ali i jednostavnost i veselje kojim zrače.
Julija
Julija Herceg
Ja sam Julija, 30 mi je godina i dolazim iz Zagorja zelenog. Volim biti u pokretu i često pobjegnem iz dosadne svakodnevice, bilo da se radi o šetnjama po zagorskim bregima, ili hodam naokolo po lokalnim gradovima i susjednim državama. Proputovala sam veći dio Europe, no za nešto dalje me sprečavao moj panični strah od aviona. Sad kad sam se i toga riješila, vrijeme je za nove avanture! Trenutno punim kasicu prasicu za road trip po Indoneziji i počet ću pisati blog, iako su mi rekli da sam prestara. Nikad nisi prestar da poželiš ostvariti neke snove. Sretno mi bilo! 🙂
