Santorini iz prve ruke: Hoteli na kalderi su preskupi, ali sve je puno!

avtor | Barbara
datum objave | 25. julija 2018
12359


Santorini je otok za parove. Nije otok za frendice, nije otok za partijanje i definitivno nije otok za djecu. Ponovimo, Santorini je otok za parove. S lovom.

Na Santoriniju nema baš zabave. Ni preko dana, ni navečer, praktički nemate što previše raditi mimo ležanja i fotografiranja pa vjerujem da bi prosječnom društvu prijatelja bilo jako dosadno na ovom otoku. A roditelji koji tu dovuku djecu uglavnom zažale. Em je strmo, em je usko, em su ulice popločane skliskim kamenjem, em je vruće, em nema neke hrane za klince na romantičnim mjestima. Zato valjda i nismo vidjeli puno obitelji s djecom, kao ni grupe prijatelja, tek pokoje prijateljice koje su se došle tu fotografirati.

Aviokarte: Jeftino na GRČKE OTOKE

Može se na Santorini otići jeftino, aviokarte uopće nisu problem. I tu redovito objavljujemo povoljne aviokarte. No na Santorini se ne može „otići jeftino“, ne u smislu da ćete tamo proći jeftino. Osim ako ne odete u neki zabiti smještaj, ogroman hotel u nepopularnom mjestu i hranite se dijetno. Santorini je poprilično skup otok.

Romantika u fokusu, ne plaže

Santorini nije otok za klasične ljubitelje plaža. Tamo se ne idete prvenstveno kupati i sunčati na plažama. Njihove plaže su crne, smeđe ili čak crvene, oblutci na suncu nastali od vulkanskog tla postaju užareno kamenje po kojem ne možete hodati pa su po plažama napravljene stazice. Same plaže su pune morskih trava, nakrcane s redovima ležaljki.

Gdje uzeti smještaj?

Oia i Fira su dva prva izbora koje turisti razmatraju. S razlogom. Oia je „najljepša“, tzv. Dubrovnik Santorinija, Fira je centralna i zgodna kao hub za istraživanje, a opet jako lijepa. Usudila bih se reći „Split Santorinija“. Oia je mirnija i romantičnija, Fira je zabavnija i praktičnija.

Oia glasi kao najskuplja, ali ni Fira nije jeftina. Oba mjesta, baš kao i Imerovigli ili Firostefani nude opcije smještaja na kalderi (litica urušenog vulkana) s pogledom na more i gotovo obveznim bazenom ili barem jacuzzijem na balkonu.

Smještaj na kalderi u Oii (Oia se izgovara Ia), tamo na litici nekadašnjeg vulkana odakle puca pogled direktno na more zna biti i do 4000€/noć, al’ kreću se uglavnom 500-1000€. I sve je puno.

Kad Santorini promatrate iz zraka ili mora, ono bijelo na litici su takve ville-hoteli u mjestima Oia ili pak Imerovigli, Firostefani i Fira koji su se spojili. U ovim potonjima je mrvicu jeftiniji smještaj, svejedno preskup. Ako ima bazen, cijena skače u nebesa. A bazen treba imati jer su plaže em daleko em teška koma. Tamo ionako ne ideš radi plaža nego romantike, već sam rekla.

No pronađite hotele koji nemaju pogled na more, ali imaju svoj bazen. Mnogi i s vrha hotela nude pogled na more i zalazak pa zapravo dobijete cijeli „Santorini“ paket, ali za manje cijene. Recimo da je noć u nekom takvom hotelu za dvije osobe 150 eura u srcu sezone. Postoji i čitav niz privatnih iznajmljivača, no rijetki nude sve – blizinu glavnih atrakcija, privatnost, bazen i pogled na zalazak sunca. U STA agenciji imaju u ponudi jedan koji je izvrstan, u samom centru Oie, s bazenom i vrlo privatni, stvarno najbolji izbor na otoku kad sve uzmeš u obzir.

Jeftino je uzeti smještaj u Kamariju, mjestu uz obalu s dugom tamnom plažom s 1001 ležaljkom. Postoje brojni hoteli i resorti koji nude all inclusive aranžmane.

Aerodrom je blizu Kamarija, no zapravo su sva mjesta na dohvat kroz pola sata jer Santorini nije velik otok, tako da vam blizina aerodroma ne bi trebala biti presudna za odabir smještaja.

Ako uzmete jeftiniji smještaj u Kamariju ili „tamo negdje sa strane“ hodočastit ćete po ostalim mjestima, u potrazi za lijepom arhitekturom po kojoj su grčki otoci poznati, za zalaskom u mjestu Oia (izgovara se „ia“), za večerom s pogledom. Na tisuće turista se svakodnevnno gura po autobusima koji razvoze turiste, unajmljuju skutere i „bagije“, samo kako bi se fotografirali pored tuđeg bazena i bijelih stepenica u nekom od predivnih mjesta na otoku. Nekima to i odgovara, neki govore kako su se zeznuli. Kako nam je rekla jedna žena koju smo sreli„Kamari je otprilike kao da dođete u Hrvatsku i uzmete smještaj na najgoroj lokaciji na Jadranskoj obali, a onda morate ići u razgledavanje da biste doživjeli pravu ljepotu.“ S druge strane, njezina kolegica je bila zadovoljna uštedom na smještaju i nije ju smetalo razgledavanje na +35.

Odlučite gdje ćete uzeti smještaj ovisno o budžetu i preferencijama, kao i uvijek.

Oia – najveći hit Santorinija, a uz to ide cijena

„Dragulj” Oia ma oko 2000 stanovnika. A svi žele vidjeti Oiu.

Zato je smještaj u Oii najskuplji i zato tako valja paziti na privatnost. Posebice ako platiš smještaj s bazenom u hotelu na kalderi i plaćaš to 500 eura na dan, a onda ti pola dana iznad glave šeću turisti i fotografiraju te odozgo te dok se sunčaš. Ne fotografiraju tebe kao tebe, ali žele fotografirati tu bijelu košnicu na padini.

Strpljivi „Instagram muževi“ glume fotografe dok im djevojke i supruge poziraju u haljinama, sa šeširićima, a iza njih mirno stoje i čekaju u redu drugi parovi koji će napraviti iste poze i gotove identične kadrove. Neki čak angažiraju i zasebnog fotografa koji fotografira par na ljetovanju. Valjda to rade profesionalni travel blogeri i bogataši.

Gledali smo ljude kako se penju na krovove tih kućica iako jasno piše „Ne penjite se“, kako preskaču ograde na kojima piše „privatno“, kako guraju svoje fotoaparate i kamere kroz rupe na zidovima i iznad zidova da izgleda kao da oni imaju smještaj s pogledom, kako fejkaju da su bogatiji nego što jesu i pritom prilično narušavaju privatnost ovih zaista bogatih koji si mogu priušiti takav smještaj.

Dakle, ako uzimate smještaj na kalderi, treba ga uzeti što niže, odnosno što dalje od uličica.

Autobusi i taksiji voze do autobusnom terminala i dalje se sve mora pješice. Tako da ćete teške kovčege vući sami po uskim kamenim uličama i po stepenicama, osim ako ne pozovete nekog iz hotela da vam pomogne nositi prtljagu.

Nesnosne gužve budu između 11 i 16 sati kada Oiu okupiraju turisti koji pristužu busevima iz drugih gradova i izletnici s kureza. A ni navečer oko 20 sati (ili pola sata prije zalaska, ovisno u koje doba godine dođete) ne izlaziš ako ne trebaš jer svi nahrupe da fotografiraju „najljepši zalazak na svijetu“ i na zidićima s pogledom bude valjda 3000 ljudi. A onda krene invazija po restoranima gdje nema mjesta bez rezervacije.

Grci „deru“ goste, ali zašto ne. Imaju već sada na Santoriniju 1000 kreveta po četvornom kilometru. I još se gradi punom parom, sve u stilu prepoznatljivih kupolastih bijelih kućica. Nova gradnja imitira staru jer znaju Grci što prodaje Santorini – bjelina kućica. Sigurno ga ne prodaje okrutna priroda.

Hrana i piće na Santoriniju

Škrta, vulkanska šuta nije baš prelijepa, otok je zapravo urušeni uglasli vulkan i tlo je tvrdo, suho, smeđe i crno. Na tom tlu malo toga raste, tek vinogradi, smokve, kapare, pokoja maslina i smokva. Ah da, i cherry rajčice i patlidžani. To je otprilike to od hrane koju sami proizvode. Zato je hrana na otoku jako skupa, moraju sve dovoziti. Posebno je skupo voće i povrće. Što reći nego da miješana salata košta isto kao glavno jelo.

Imaju preko 700 restorana i kafića diljem otoka, i svi su puni non-stop.

Večera za dvoje (predjelo, glavno jelo i čaša vina te boca vode) u Oii u restoranu bez pogleda košta 70 eura. Večera za dvoje u restoranu s pogledom – duplo.

Ručak za dvoje u selu Megalochori košta isto 70 eura. Večera za dvoje u drugom selu isto. Kao da su se dogovorili. Ispod 500 kuna za dvoje nemate što ići u restoran.

Fast-food?

Klasični objekti brze hrane na Santoriniju ne postoje. Santorini nije dozvolio da im mjesta mirišu na pržene krumpiriće i mcdonaldsove. Možete pronaći pizzeriju, možete pronaći gyros ili kebab s nogu (Pity Gyros u Oii blizu autobusnog terminala je svakako za preporučiti – ukusni gyrosi, suvlaki i kebabi po 4-5 eura su izvrsni brzi zalogaji), čak i burger bar i azijski fast-food…ali u pravilu svi su restorani tipično grčki, s više-manje sličnim jelovnikom.

Grčka hrana je zaista sjajna: janjetina, mesne okruglice, složenci od patlidžana, feta sira na 100 načina i u svakom jelu (gore na fotografiji je pečeni feta sir u ovitku sa sezamom i medom), baš kao i kapare koje rastu iz svakog zida na otoku, daju prepoznatljivu mediteransku notu.

Čaša vina u restoranu košta 4-6 eura, pivo isto tako, kava oko 3, sok i boca vode po 2 eura. Od zanimljivosti valja istaknuti kako je lokalno craft pivo koje se prodaje u većini restorana i hotela Yellow Donkey, a vlasnik pivovare je iz Srbije.

Vodu morate kupovati jer ona iz slavine nije za piće.

Juha košta od 7 do 15 eura, košarica s kruhom 1,50 euro, bočica maslinovog ulja za začiniti salatu isto. Predjela su od 8 do 13 eura, glavna jela su od 11 do 18 eura. Salate koštaju kao glavno jelo.

Naravno da možete ići u najjeftinije restorane, stalno jesti pizzu i gyrose, ali ako ste došli na Santorini, pretpostavka je da ste došli uživati i da ne morate biti na studentskom meniju.

Mi smo si odredili dnevni budžet od 100 eura za sve za nas dvoje. To je značilo jedan obrok u restoranu i još pokoji usputni dnevni gyros, vode, pive, sokovi, suvenir. Srećom pa smo imali doručak u hotelu, a služio se do 10:30 tako da smo zapravo preskakali samo jedan klasičan obrok. I jako smo uživali.

Ujutro bi nakon doručka prvo išli na bazen, okupali se i sunčali, zatim bismo išli na ručak (zaključili smo nakon 2 dana da radije idemo na ručak nego na večeru jer za ručak nema gužve, ne treba nigdje rezervirati stol i usluga je 10X bolja jer ti se konobar stigne posvetiti), prošetali se gradom i vratili u hotel još malo se osvježiti na bazenu prije zalaska sunca kojeg smo promatrali s krova hotela.

Na Santorini smo se došli prvenstveno odmoriti, biti zajedno kao par, a ne ganjati što više kilometara. Tamo smo bili 7 dana i nismo otišli na nijedan drugi otok. Nije nam se dalo. Jedan dan smo unajmili auto (jeftinije od najma buggyja!) za 40 eura i obišli ostala mjesta na otoku.

Sela Pyrgos i Megalochori su na manje od pola sata vožnje od Oie, jednako su bijeli i s istim brojem crkvica po broju stanovnika, a opet puno mirniji. U Megalochoriju smo pojeli najbolju janjetinu u životu u restoranu Marmita tako da imaju našu preporuku s 5 zvjezdica.

Zadnji dan smo išli na jedrenje oko otoka i doživjeli zalazak sunca na brodu. To svakako preporučam. Kupat ćete se u Egejskom moru, ploviti okolo i razgledavati otok iz druge perspektive, večerati na brodu i slušati glazbu dok sunce uranja u more tamo negdje iza horizonta

Kruzerom na Santorini?

Kruzeri velik skoro k’o Santorini svakodnevno pristižu na otok, a najgore je vikendom. Dođe njih 6000 u jednom, drugi koji može pristati taj dan je „beba cruiser“ sa samo 2000 ljudi. Dnevni limit posjetitelja s cruisera je 8000 ljudi. Osam tisuća ljudi koji ODJEDNOM nahrupe na otok s ccca 25.000 stanovnika.

Prije limita broja gostiju s kruzera, dnevno ih se znalo iskrcali i 18.000, a Santoriniji je prije 6-7 godina imao tek 16.000 stanovnika. Turizam je pomogao demografiji otoka, a ograničavanje jednodnevnih gostiju donijelo je barem malo rezanje gužve. Jer gužve na Santoriniju znaju biti nesnosne.

Lani je na Santoriniju bilo 2 milijuna turista, od čega 850.000 ovih s kruzera. Vojska turista okupira grad, kupe po bocu vode i magnetić, pa odu dok ovi koji ostaju napokon hvataju malo zraka. Znamo, jer se preko dana nismo šetali mjestom. Između 11 i 16 sati ne hodaš po Oii, jer je sve jedna velika kolona.

Goste s kruzera nerijetko od pristaništa do vrha prevoze magarci, životinja koja je simbol santorinija. Takva praksa na meti je ljubitelja životinja pa ćete nerijetko po komentarima vidjeti zazivanje da se takva praksa ukine.

Kada na Santorini?

Santorini je predivan od travnja do kasnog listopada. Naravno, može vam se dogoditi da baš kad vi dođete bude kišno vrijeme. Mi smo bili prvog tjedna srpnja i tih 7 dana nismo vidjeli ni najmanji oblačić. Sunce je pržilo do 31-35 stupnjeva, aplikacije su pokazivale da je stvarni osjećaj vrućine i do 39, iako na Santoriniju zna često puhati nekakav povjetarac. Navečer je jako ugodno baš zbog tog povjetarca, a kako su kuće zbijene i često građene „u stijeni“, u sobama nije vruće. Mi smo u tih 7 dana u Oii samo jednom upalili klimu. A tjedan prije našeg dolaska kiša nije stajala padati 4 puna dana. Tko je tada bio tamo, bad luck.

Gužve su najveće u srpnju i kolovozu, baš kao i kod nas, a u proljeće i ranu jesen tu je mirnije i ako pogodite pravi tjedan, može vam biti jednako sunčano, samo manje sparno.

Komaraca nema, kao ni nikakvih drugih „smetajućih“ živina.

Je li Santorini lijep?

Puno nas je ljudi to pitalo, oduševljeni su fotografijama koje gledaju. Sve je bijelo i plavo, ima puno rozog cvijeća. Da, jer smo to fotografirali.

Istina je da Santorini nije klasično lijep otok. Zapravo, prilično te iznenadi pri prvom kontaktu. Iz zraka izgleda kao oguljeni kamen s bijelim mrljama, kad sletiš usred ničega također ne ostavlja onaj dobar prvi dojam, a i vožnja po uskim i neodržavanim cestama s kojih puca pogled na neuglednu unutrašnjost nije romantična. No nismo u bajci, znamo da svako mjesto na svijetu ima i drugo lice.

Romantika se krije u mjestima, s one strane litice, na kalderi s pogledom na more. Zato je dobro reći da Santorini ima svoje dvije strane, potpuno različite. Jednu stranu skrivaju. Ali zato su napravili turizam od bijelih kućica oko crkvica s plavim kupolama i s pogledom na “najljepši zalazak na svijetu.” Prodali su priču. Instagram je baš kao stvoren za Santorini. Ili obratno.

Santorini je stvoren za hedonizam, za uživanje, za parove. Lako se tamo opustiti, uz finu hranu, bazen i poglede. Platit ćete uživanje na Santoroniju. Skupo je sve tamo, barem za prosječni hrvatski džep, ali je vrijedilo vidjeti. Sve vrijedi vidjeti.

Dugo ćemo se i rado sjećati ovog otoka, baš nije poput ostalih. I u tome je njegova čar.

Aviokarte: Jeftino na GRČKE OTOKE

Pošaljite upit