Ako postoji osoba na svijetu koja je uistinu polu-Hrvatica, polu-Australka, onda sam to ja. Rođena u Melbourneu, studirala sam i radila i u jednoj i drugoj zemlji, a trenutačno najviše vremena provodim baš u Australiji. Nerijetko odgovaram našim ljudima, zainteresiranim za selidbom na ovaj drugi kraj svijeta, na pitanja ‘Kako je u Australiji?’. Žele znati iz prve ruke kakav je zapravo svakodnevni zivot i stanje u državi. U blogovima koji slijede, pokušat ću odgovoriti na neka hrvatska pitanja.
Raditi u Australiji je stvarno zanimljivo iskustvo. Relativno stabilna ekonomija koja je dobro prebrodila svjetsku financijsku krizu, sofisticirano tržište rada te visoki stupanj radne etike znače da je svuekupna situacija poprilično drukčija od one u Hrvatskoj.
Plaće su velike u odnosu na ostale u zapadnom svijetu (osnovna je najveća u OECD zemljama) i zaposlenici su dobro zastićeni pravima. Međutim, kao svaka zemlja koja je toliko privlačna za živjeti i raditi, konkurencija je iznimno velika i stiže iz cijeloga svijeta.
Poslodavci preferiraju domaće ljude koji nemaju zavrzlame s vizama, ali su i jako otvoreni prema ljudima iz engleskog govornog područja. Uglavnom, kada je ponuda izvrsnih ljudi iz cijelog svijeta toliko velika, trebaš se istaknuti nečim u životopisu.
Zanimljivo je da su poslodavci u Australiji neskloni rizicima i žele zaposliti ljude koji su radili slične poslove u sličnim kompanijama (mislim da je ovo jedna dosta velika sličnost s Hrvatskom). Također, zadnjih par godina čujem sve vise priča da je kao friško diplomiranoj osobi sve teže naći posao.
Izvrsnost i iskustvo
Kada sam ja završila magisterij u Melbourneu 2009. godine, poslala sam oko 80 aplikacija za posao, dobila 3 intervjua te jednu konkretnu ponudu (imala sam već oko 2 godine relevantnog iskustva). Srećom, kao državljanka Australije, nisam morala tražiti vize ili dozvole za rad. Sljedeći put, već s puno više iskustva, poslala sam oko 50 aplikacija, dobila 10 intervjua te dvije ponude, jedna od kojih sam jako, jako željela i borila se svim snagama da je dobijem.
Traženje posla ovdje je full time job, za dobiti nešto dobro moraš biti bas predan procesu i ne odustati, a ni mreža poznanstva nije na odmet (kao svugdje). Naći bilo što nije teško, ali naći nešto dobro iziskuje fokusiranost i čvrstinu.
Općenito se traži izvrsnost i dokaz zašto si baš ti najbolja osoba za taj određeni posao – što si na prošlim poslovima postigla, što donosiš organizaciji ili firmi, te kako ćeš im pomoći oko ostvarenja njihovih ciljeva te poslovnoj uspješnosti.
Jedna jako zanimljiva razlika izmedu Hrvatske i Australije je ta da se obrazovanje puno manje cijeni u Australiji, dok je iskustvo apsolutni kralj. Obrazovanje je često preduvjet za neki posao, ali ako imaš dovoljno relevantnog iskustva u nekoj industriji, ne moraš imati formalnu diplomu (osim naravno u nekim zanimanjima poput prava, medicine itd.). Kronični je nedostatak medicinskih sestara, osobe koje rade u umirovljeničkim domovima, zanatlije svih vrsta te inžinjera – pa time i ta zanimanja najlakše dobiju vize za rad.
Po onome što vidim, mislim da je najveći problem za naše ljude koji dođu u Australiju znati kako se ‘prodati ‘. Vjerojatno zato jer smo dosta mlada kapitalistička zemlja, ljudima nedostaje osvještenost i znanje o tome kako se plasirati. Na primjer, životopisi naših ljud su šturi, prepuni samo osnovnih informacija kojima poslodavcima ništa ne znači – posebno jer se radi o njima nepoznatim tvrtkama u Hrvatskoj. Australci traže životopis koji će im u 5 sekundi pokazati koje su ti najveća postignuća (u nekim mjerljivim jedinicama) te vještine koje su relevantne za baš taj posao i tu firmu.
Rad na crno postoji i u Australiji
Ljudi me često pitaju da li postoji ‘siva ekonomija’ – da, ali definitivno ne u mjeri kao u Hrvatskoj. Uglavnom je vezana za ugostiteljstvo i građevinu (opet jedna sličnost s Hrvatskom gdje restorani na Hvaru usred sezone prikažu dnevni promet od 150 kuna, a majstori u građevini uglavnom rade bez računa). Država je iznimno dobrostojeća bas zbog silnih poreza te kada god Australian Taxation Office nanjuši nešto sumnjivo, krene u istraživanje i akciju.
Koliko se putuje do posla? To naravno jako ovisi u kojem gradu živiš i u kojem dijelu. Uglavnom, stići na ili s posla za manje od sat vremena se smatra srećom. Tipičan radni tjedan je službeno između 35-40 sati, ali Australija je jako razvijena po pitanju fleksibilnosti i postoji jako puno kombinacija s polu-radno vrijeme, te honorarni rad (‘casual’).
Što se konkretno tiče mog radnog tjedna – uglavnom nema pravila jer sam na rukovodećem položaju i radim globalno, što znači da često putujem, dostupna sam 24/7 te nerijetko radim do kasno u noći i vikendom. Srećom, za manje od pola sata sam na poslu, ali imam i fleksibilnost raditi iz raznih lokacija.
Australci vjeruju da najviše rade od cijelog zapadnog svijeta. Statistika baš ne prati taj mit, ali je činjenica da se radi strašno puno prekovremenih sati koji se ne plaćaju. Na primjer, u mom ugovoru piše da se prekovremeni rad podrazumijeva i da se ne plaća posebno.
U usporedbi s Amerikancima koji se silno boje da će ih netko tužiti, Australci su direktni na poslu te dosta ‘politički nekorektni’. Radna etika je iznimno velika, ali u isto vrijeme, kultura rada i odnosi su dosta opušteni i hijerarhija se manje osjeti nego u Hrvatskoj.
Česta su prestrukturiranja u firmama pa su otkazi vrlo uobičajeni, a smatra se i poželjnim često mijenjati posao. Međutim, sreća u svemu tome jest da za sada ima dosta radnih mjesta tako da nije katastrofa izgubiti posao kao npr. u Hrvatskoj.
Uglavnom – nije lako dobiti posao u Australiji i puno se radi, ali je definitivno lakše kada ti se rad u dobroj mjeri cijeni.
O autorici:
Slavica Habjanović je australska Hrvatica koja se bavi globalnim PR-om i digitalnim strategijama u dizjan industriji i kulturi, pisanjem i izdavaštvom, te trenutno studira teoriju i primjenu boja (samo je pitajte ako želite znati točno što je to). Navikla je na užasno dugačke letove na nemoguće relacije po svijetu i štovise, veseli im se.
Pratite me:
https://au.linkedin.com/in/slavicahabjanovic
@shabjanovic – Twitter
*Sva mišljenja u ovom blogu su nastale isključivo temeljem autoričinog iskustva. Za sva službena pitanja vezana za vize i rad u Australiji, kontaktirajte Veleposlanstvo Australije.
I tebe zanima rad u Australiji? Onda se prijavi na jedan od naših programa rada i studija “down under”. Za više informacija dođi u Sta putni kutak na prezentaciju gdje ćemo razgovarati o radu, mogućnostima studija i vizi za Australiju! Kada? 26.11 u 18 sati. Vidimo se. 😉
