Blog

Quebec: Ice Hotel / Hotel de Glace / Ledeni hotel

Autor | Dino Škare
datum objave | 15. ožujka 2016.
2059

Probudili smo se tog jutra na kraljevskom krevetu hotelske sobe u centru grada. Bez terora sata. Jutarnji alarm jedna je od najdražih gnjavaža koje se ukidaju na odmoru. Mali korak za naviku, veliki za raspoloženje. Pogledamo se i nabacimo osmijehe, svjesni da nas čeka novi dan avantura. Provjerim mobitel, vani je -14. Odlično, znači opet uskačem u hlače za boardanje i tople čizme. Volim Kanadu! Što se dogodi ljudima kroz odrastanje da prestanu voljeti snijeg? Možda postoje i klinci koji ga ne vole? Postoje li? Ok, nakon (relativno) toplog Toronta, ledene Ottawe i hladnog Montreala, shvatio sam da kanadska hladnoća i nije tako nepodnošljiva, osim kad zapuše vjetar. S obzirom na ovdašnje mnoštvo jezera impozantnih veličina, vjerujte mi, hrvatski “hladni” vjetar u usporedbi djeluje kao fen. Izvadiš li ruku iz rukavice na -20 (ili niže) sa snažnim vjetrom, prisjedne ti i fotkanje mobitelom, premda traje svega nekoliko sekundi. Nadobudnik kakav jesam, radije sam se žrtvovao pa fotkao, znajući da ću trebati materijal za putopisni blog. Osim altruizma i dobrobiti za svoje čitatelje, veselio sam se i opravdanju potrebe za vrućom čokoladom prvom prilikom. Za zagrijavanje. Po mogućnosti s poljupcem ruma.

Tog dana odlučili smo posjetiti Ice Hotel. Zapravo, originalni Ice Hotel je prvi izgrađen u Švedskoj, pa, poštujući njihovo ime, ovo u Quebecu zove se Hotel de Glace. Sveznajući google otkrio nam je lokaciju, nabrzinu smo doručkovali ostatak humusa, sira, slanih krekera i čokoladnih keksa od jučer, kupili karte za javni prijevoz i otišli. Po dolasku prvotna skepsa: veliko parkiralište, nekakva drveno-staklena prizemnica u pozadini… Čekaj, zar je to Ice Hotel? To je preporuka moga kanadskog frenda iz Toronta za nešto što “moram vidjeti”?!? Ok, uđemo unutra, neko predvorje s dvije kase i fotkama ledenih soba je ondje. Ulaz se plaća oko 20 $ po osobi, s obrokom nekih 30 $, dok je noćenje u hotelu od 360 $ naviše. Znači, ulaz s obrokom je optimalan. Dobiješ i kuhani ručak, dok u Kanadi za 10 $ inače možeš pojesti sendvič ili hamburger. Uđemo, prođemo kroz neki parkić i evo ga, sad napokon vidimo što je to toliko posebno…

Hotel de Glace na ovoj se lokaciji gradi već 16 godina zaredom. Ove je godine izgrađen od 30.000 tona snijega i 500 tona leda. Led uglavnom naručuju iz prehrambene industrije, od ekipe koja ima mogućnost izrade tih velikih ledenih blokova od pitke vode. Površina 3.000 kvadratnih metara, strop visine do 7 metara (gotički stil kako bi masa držala stabilnost), 44 spavaće sobe, a temperatura je unutra konstantnih -5 celzijevaca. Zvuči hladno, ali ne bi toliko naplaćivali noćenje da je zbilja neugodno. Pa kako su riješili problem? Dakle, vani su vruće kade, tj. jacuzziji, gdje se gosti navečer brčkaju pod zvijezdama, oblacima ili padajućim snijegom. Zatim se ravno iz kade ogrnu u deku ili ogrtač i odjure u svoj krevet. Konstrukcija kreveta napravljena je od leda, ali gore je madrac, tople deke, vreća za spavanje prostrta na krevetu i još vreća za spavanje u kojoj osoba spava. Može i dupla, za dvoje, ako žele. S obzirom da i ja volim spavati u hladnom prostoru, ali u toplom krevetu, mogu zamisliti da noćenje na ovaj način i nije tako loše. Osobito ako si s fizički privlačnom osobom, partnerom, i ako ste raspoloženi za dobro staro zagrijavanje tijela fizičkom akcijom. Jacuzzi zagrije tijelo prije spavanja, a vreća za spavanje konzervira toplinu kroz neko vrijeme, zatim vlastita tjelesna temperatura preuzima riječ. Ako postaje hladno, znam kako bih se ja snašao. Zasigurno najveselijim načinom zagrijavanja.

Svake se godine svaki ledeni hotel, logično, otopi – stoga u Quebecu računaju na zatvaranje negdje u ožujku. Svake je godine određena tematika uređenja interijera hotela. Ove su godine (2016.) to bile rijeke. Svaku je sobu radio drugi umjetnik, s drugim idejama, skulpturama, rezovima u ledu i snijegu. I svaka je prekrasna. Ledeni šank, ledene skulpture, čak i ledene čaše (kalup se može kupiti u suvenirnici na izlasku pa ih možete doma i sami izrađivati), iz kojih, dakako, ne možete piti vruću kavu. Restoran je odmah pokraj hotela, toaleti su izvan hotela (normalni u restoranu ili oni plastični kemijski odmah pokraj soba), postoji i kapelica za vjenčanja desetak metara dalje, također ledena, i također prekrasna. Svake godine drugačija. Čuli smo za anegdotu o gospođama koje, unatoč upozorenjima, na vjenčanje dolaze u potpeticama pa imaju laganih problema po ledu. Riskiraju ozljede za otmjenost. A dobro, svatko bira svoje…

U predvorju Hotela de Glace postoji i ledeno drvo jabuka, sa smrznutim jabukama unutar grana, hotel ima zabavan ledeni tobogan koji kliže ko lud, ice-bar s kapacitetom 300-tinjak osoba, prostore za druženje, plesni podij, odlična je zafrkancija… Bili smo u posjetu tijekom dana, ali nesumnjivo je življe navečer. Ovisno o klijenteli gostiju. Led je ukrašen osvjetljenjem u boji, naravno LED lampicama jer ne emitiraju toplinu. Upravo sam skužio kako je u našem jeziku LED rasvjeta odličan izraz za ovu svrhu. Ha-ha. Btw, za onaj ručak u sklopu cijene pojeli smo nešto u stilu naših studentskih menzi: juhu, špagete bolognese i desertić. Zadovoljavajuće.

Hotel de Glace nalazi se nekih sat vremena vožnje gradskim busom od centra, tj. staroga dijela grada Quebeca. Sve do posjeta Quebecu, najljepši grad koji sam u životu vidio bio mi je Stockholm. Ljepši je i od Pariza, Londona, Berlina, Istanbula, Toronta i svega ostaloga što sam posjetio. To je moje subjektivno gledište, dakako, svaki grad ima svoje prednosti i divote. Navodim osobno mišljenje, uglavnom bazirano na arhitekturi i ozračju grada. Kada bih ocjenjivao ljubaznost ljudi, sigurnost i dobrodošlicu koju sam iskusio, od svega na svijetu bilo koji kanadski grad daleko prednjači. Kanađani su upravo takvi kakvima mislim da bismo svi trebali biti i kako bi svijet trebao funkcionirati. Pristojnost i uljuđenost na svakom koraku, u svakoj prilici, od svake osobe. Quebec je nevjerojatno lijep grad, francuski dragulj na sjevernoameričkom kontinentu, koji mi je zakomplicirao izbor najdražih destinacija. Posjetiti ga u zimskom periodu je stvarno poput prave bajke. Premda smo ondje bili u siječnju, ostavljene su božićne dekoracije diljem grada, a uz snijeg sve zajedno daje zimsku idilu. Tako da, ukoliko se zimi nađete u Kanadi, i ukoliko ste u provinciji Ontario ili Quebec, definitivno preporučujem posjet samome gradu Quebecu i provjerite Hotel de Glace. Rezervirajte si minimalno tri dana u Quebecu kako biste sve stigli obići i proučiti. Preko interneta se da pronaći jeftini smještaj, mi smo tri noći u hotelu u centru grada, s kraljevskom sobom i velikim krevetom platili 200-tinjak kanadskih dolara ukupno. Kanada je skupa, ali uz malo truda i proučavanja, čak i mi Hrvati možemo proći odlično i u skladu s našim mogućnostima.

Pozdrav od Hrvata koji je u Kanadi upravo proveo pola godine u sklopu studentske stipendije! Više o drugim iskustvima u sljedećim blogovima.

P.S. Nemam pojma kako ubaciti slike na ovaj blog, zato ću objaviti isti tekst na svome blogu sa slikama pa pogledajte ako želite…

LP,

Dino

Dino Škare

Vrlo sam neobičan tip. 35-godišnji student komunikologije na Hrvatskim studijima, odličan student na svom drugom fakultetu. Na prvome sam bio jedan od najgorih. Upravo sam se vratio iz Kanade, gdje sam osvojio stipendiju na Sveučilištu York kao jedini student iz Hrvatske. Tijekom studiranja u Kanadi redovito sam pisao statuse na facebooku, objavljivao fotografske i video putopise, pokrenuo nekoliko vlastitih blogova, a o meni je izašao i članak na portalu Index. Obožavam putovanja i vodim aktivan život. Ukratko o sebi: položio sam tečaj za turističkog pratitelja; bavim se snowboardingom, padobranstvom, ronjenjem s bocama, biciklizmom, fitnessom; bio sam voditelj na Radiju 101, bio sam i spiker Cibone. Član sam HDDU, kazališni glumac od 2003. godine. Iza sebe imam 20 profesionalnih predstava i preko 700 izvedbi. Izdao sam 2 glazbena albuma, 10 godina sam bio vokal i frontmen benda DeLyricum. Pisanje je moja strast, volim hrvatski. Aktivno se bavim tzv. Slam poezijom već 15 godina.