Iz prve ruke

Putovati za Božić – romantika ili ludost?

datum objave | 26. prosinca 2016.
5975

Volim putovati, ali ne volim putovati za Božić. Znam to iz prve ruke, još od one godine kad sam se smrznuo hodajući s polnoćke u pariškoj crkvi Notre Dame pored Seine, odjeven u debelu kožnu jaknu koja me uopće nije štitila od vjetra koji me ubijao po licu, ulazio ispod šala i ispod majice, dok je pored mene hodala moja draga, pokušavajući i dalje da sve izgleda nekako romantično. Pa hej, u Parizu smo za Božić!

Znate što? Baš je bilo bezveze u Parizu ta tri-četiri dana oko Božića. Nedostajalo mi je sve od čega sam pobjegao da bih doživio nešto s filmova.

Za Božić su svi doma. I Parižani također. Sve radi nekako na pola, iako sve radi do dugo u noć. Na Božić smo bili u H&M na Champs-Élyséesu i kupovali u 10 navečer. Ali to se ne radi za Božić. Za Božić se bude s obitelji, s prijateljima, najedeš se pa se izvališ na kauč, odeš prošetati po gradu, tetki u posjetu, frendu s trudnom ženom isto. Za Božić nije kul jesti palačinke sa štanda, hodati po Pigalleu i ići u Crazy Horse, iako je to zapravo skroz ok inače.

Nije mi to bilo prvi put da sam imao „filmski“ Božić. Par godina kasnije gacali smo po metar i pol snijega u New Yorku, shoppingirali pod ogromnim sniženjima po Petoj Aveniji, gledali ljude kako kližu po Central Parku i oko ogromnog bora ispred Rockefeller Centra, grijali se u Starbucksevima po putu, navečer otišli u kino gledati neki božićni film… I onda smo došli u hotelsku sobu, dok su drugom kontinentu naši već odavno oprali suđe nakon bogate božićne večere i utonuli u san. Slali su nam fotografije putem Facebooka, svi su se okupili. Svi osim nas dvoje.

Muško sam, nisam romantičan k’o ni većina nas u onom smislu romantike kakve je žene zamišljaju, volim misliti i da sam moderan, ali volim te neke tradicijske stvar poput bakalara za Badnjak kod staraca, njihovog ružnjikavog bora, otvaranja poklona, gledanja majke kako sprema u ladicu vrpce i mašne za neku buduću upotrebu zamatanja, čišćenja crnih hlača od šećera koji se prosuo s vanili kiflica i cvjetića, posude pune hrane koje ti roditelji spreme za doma iako se vidite i sutra na ručku…

Krcati aerodromi, a budu stvarno bolesno krcati tih dana oko Božića, s ogromnim redovima i još duljim čekanjima…ništa od toga nije Božić. Više volim kad ispod naše jelke u ponoć otvaram poklone, sit i odmoran, i kad među tim poklonima bude i nešto vezano za putovanja. Ove godine sam dobio put u jednu nam bližu zemlju, dvije ulaznice za koncert dragog pjevača i smještaj za 2 dana vikenda. To je to, nešto to volim, a ne bih si vjerojatno kupio. I to sam otvorio u pidžami, pa di ćeš bolje!

Poklonite za Božić putovanje, ali ne putujte na sam Božić.

PROČITAJTE I OVO:

Božić u Aziji – oksimoron ili najbolja stvar ikada?

Godišnji odmor je dobar za tvoje zdravlje

Prokletstvo adaptacije: Zašto je bolje kupovati iskustva, a ne stvari?