Iz prve ruke

Putovanje u Firencu: Pojedite pizzu u obliku srca, uživajte u umjetnosti pa požurite na aperitivo u 18 sati

avtor | Vjekica Buljan
datum objave | 20. ožujka 2017.
6534

Postoji nekoliko razloga zbog kojih volim Italiju. Tu ljubav dobrim dijelom mogu zahvaliti djetinjstvu u Splitu, provedenom uz Rai, Calimera i Brooklyn žvake iz Trsta, ali i završenim studijem povijesti umjetnosti i fascinaciji jedinstvenom kulturom.

 

Firenca je grandiozan, ali nevelik grad (duplo manji od Zagreba). Najviša građevina koja dominira vizurom grada je Brunelleschijeva kupola firentinske katedrale, Santa Marie Del Fiore, dovršena krajem 14. stoljeća, uz toranj Palazzo Vecchia, današnje gradske vijećnice u kojoj se i stoljećima ranije sastajala firentinska Signoria, odnosno srednjovjekovna firentinska vlada (jer Firenca je, poput Urbina, Mantove, Venecije ili Milana bila grad država stoljećima prije Garibaldija i ujedinjenja).

Firenca je domovina humanizma i zbog toga se vrlo lako tamo osjećati kao kod kuće, jer je čitava napravljena po mjeri čovjeka. Kada tom oku ugodnom okruženju dodate odličnu lokalnu kuhinju i pokoju čašu chiantija, crvenog vina kojeg je (među ostalima) proslavio Anthony Hopkins u “Kad jaganjci utihnu”,  vrlo je lako shvatiti zbog čega je ovo grad kojeg zovem drugim domom i u kojeg se nastojim redovito vraćati. U čitavoj Toskani ljubitelji tjestenine na sve  načine, pecorina (sira od ovčjeg mlijeka), dobrih komada mesa i biscotta (posebno cantuccia, tvrdog keksa s bademima) pune svoje gastro baterije i prazne novčanike. A kad smo kod hrane…

Kušajte aperitivo između 18 i 19 sati

Znate li što je aperitivo? To je jedan divan talijanski koncept, kada se prije večere (da, u Italiji postoji točno određeno vrijeme doručka, ručka i večere. Primjerice, ne može se ručati nakon 3 popodne, odmah se zna da ste turist ako tad tražite otvoren restoran!), a nakon posla, odnosno završenih dnevnih obaveza, ekipa se okuplja u barovima i na trgovima, između 18:00 i 19:00 sati, te za cijenu jednog pića, najčešće Aperola, Negornija ili nečeg pjenušavog (4- 8€) jede do mile volje.
Ali da se razumijemo, poanta aperitiva nije all you can eat, poanta aperitiva je druženje nakon cijelog dana, odnosno prigovaranje (za koje će ljudi reći da im je nacionalni sport, ali ništa nova ni za ovu stranu Jadrana) i ćakula (od tal. chiachierare). Hrana koja se priprema je raznolika, a najčešće su varijacije tjestenina i pizza, svježih salata i grickalica.
Meni najdraže mjesto za aperitivo je Piazza Santo Spirito, u mom istoimenom firentinskom kvartu, na 7 minuta pješke od poznatog Ponte Vecchia. Na ogromnom trgu uvijek je more ljudi, svi sjede ili na stepenicama pred Bazilikom Santo Spirito, na terasama barova ili jednostavno stoje u grupicama na nogama s pićem u rukama i uživaju.

Santo Spirito preko dana

Moji prijatelji na stepenicama ispred crkve Santo Spirito

Najbolja pizza u Firenci u obliku srca <3

Tik do stepenica ispred bazilike, na uglu ulice Via Maggio i Via Michelozzi nalazi se Gusta Pizza, najbolja u Firenci, gdje ekipa dođe pokupiti pizzu, dobije broj na papiriću, oni vas prozovu i vi sretni nastavite dalje sigurni od gladi. (Iako je vrlo teško do gotovo nemoguće da u Italiji ostanete gladni.) Najbolja stvar, osim što je najbolja napoletana u gradu? Ako ste uzeli kutiju i odnijeli je doma, onda ćete biti vrlo sretni kad je otvorite i vidite da su vam je napravili u obliku srca. Ljubav se materijalizira u obliku pizze. I da, naravno, rade dvokratno. Od marende do ručka (do 15:00) i od večere, pa do kraja dana (od 19:00). Rekla sam vam. Dobro je znati da je u Italiji ponedjeljak njihova nedjelja, neradni dan kada većina toga neće (normalno) raditi, pa tako ne radi ni ova pizzeria.
Ni u nedjelju neće raditi brojne trgovine, no ponedjeljak je gori po pitanju radnog vremena muzeja ili restorana. Imajte to na umu.

Lampredotto ili talijanski street food

Ako ne spomenem neku znamenitost, mislim da će biti manja šteta, nego da ne spomenem još nekoliko mjesta i stvari kojih se isplati pojesti. Baptisterij katedrale s Ghibertijevim vratnicama ćete lako pronaći, ali možda nećete sami znati da morate otići probati lampredotto na Piazzu Porcelino, kod popularnog Trippaija del Porcellino. Trippaio je majstor za tripice, a lampredotto je originalni talijanski street food, siromaška hrana, napravljena od kuhanih iznutrica u kombinaciji s raznim sezonskim salatama i prilozima. Meni se diže želudac od same pomisli na to, ali tko voli, ne smije propustiti.

Cijene: Espresso je 2€, sendvič 5€, a tjestenina s pestom 11€

Obavezno probajte sendvič u All’ Antico Vinaio, jer to je najbolji value for money kojeg možete dobiti za tričavih 5€. Dokaz? Ako ne vjerujete TripAdvisoru i tamošnjim ocjenama, onda ću vam nastojati dočarati zbog čega se isplati ovdje ostaviti novce. Kao prvo, cijena je prosječna za bilo što što planirate pojesti na cesti. Usporedbe radi, sasvim prosječni espresso u prosjeku košta oko 2€, a tanjur tjestenine s pestom i orasima na Mercatu Centrale (središnjoj firentinskoj tržnici koja se nalazi nedaleko Albertijeve bazilike San Lorenzo i u kojoj čitav gornji kat zauzima Eataly) košta 11€. Cijenu smo riješili.

U San Lorenzu dobijete pokrivalo za noge. Ispred oltara u bijelioj haljini. WIN! 😉

Mercato Centrale

Konkretno govoreći, to je mrcina od sendviča u kojeg možete staviti što god želite i koliko god želite. Samo ne smijete stavljati ništa u sendvič s mortadelom, jer to se smatra svetogrđem. I nemojte tražiti pesto u sendvič (jer je pravilo da pesto ne ide na kruh, ni u ludilu), jer će vas poslati u Genovu po njega.

Pročitajte: U Italiji otvara se Eataly World, tematski park s hranom!

All’ Antico Vinaio se nalazi u ulici iza galerije Uffizi, i nemojte odustajati kada vidite red, jer i pola sata na 39°C  nije ništa naspram sreće kad uzmete prvi griz schiacciate Favolose, tople foccacie sa sbricolonom, tipičnom toskanskom vrstom salame od svježeg svinjećeg mesa, s kremom od pecorina (sira) i sjemenkama komorača, okupane u vinu.

Imam svoje mjesto na kojem uvijek sjedim kad tamo uzmem nešto, a to je zidić iza Uffizija, taman za napraviti pauzu i uživati u sendviču promatrajući prolaznike. Zadnji put sam ulovila krajičkom oka neku curu koja se nešto nećkala bi li me pitala nešto ili ne… Na kraju je došla do mene i samo rekla “Where did you get that sandwich, looks delicious?” Mislim da bolje preporuke nema. Još jedan pro tip najobičnije izjelice: ako slučajno bude zatvoreno, preko puta se nalazi njihova gostionica, s istim sendvičima. Dodajte narudžbi čašu vina za ponijeti i buon appetito! Ako vam padne šećer, onda po gelato u La Carraiu, slastičarnu koja se nalazi na kraju mosta Ponte alla Carraia, i uživajte u pogledu na Ponte Vecchio.

I preporuka za kraj buon culo gastro sekcije: firentinski biftek, bistecca fiorentina u La Bepi Fiorai.

Firencu se obilazi pješice

Sada sretni i siti možete u razgledavanje i to pješke, jer Firencu se lako da prešetati u nekoliko dana i nema smisla koristiti javni prijevoz, a to je ujedno i najbolji način da upoznate grad i vidite kako diše.  Uvijek se negdje može uloviti Wi-Fi da provjerite gdje ste, ali i ljudi su dovoljno susretljivi da vam pomognu na cesti, jer osmijeh otvara sva vrata i govori milijun jezika. Istina jest da je većini lokalaca ponekad i preko glave turizma i posjetitelja, ali jednako tako svjesni su činjenice da zbog toga i danas grad još uvijek jest jedan od najbogatijih u državi.

Đir po galerijama

Uđite u galeriju Uffizi i Palazzo Vecchio, 2 mjesta gdje se čuvaju blaga renesanse umjetnosti, poput Botticellijevog “Rođenja Venere” i dobro proučite skulpturu Davida koja se nalazi pred ulazom, kako ne bi gubili vrijeme čekajući u redu za ulazak u galeriju Akademije i da bi vidjeli onog THE Davida. Predivan je, ja sam se šalila da je to jedini tip u životu kojeg sam čekala 45 min  i skoro zaradila sunčanicu, ali realno, i jedino što tamo vrijedi vidjeti. Osim ako franjevačka umjetnost 12. stoljeća nije vaš fetiš. Onda braćo i sestre, navalite!

Bolje bi bilo da prilikom planiranja putovanja pogledate što se događa u Palazzo Strozzi, jer velike su šanse da naletite na neku kvalitetnu međunarodnu izložbu koju nećete imati prilike vidjeti u Hrvatskoj.
I da ne zaboravim, ako ne kupite ulaznice za muzeje online prije dolaska, onda neka vas ne začude redovi pred ulazom u Uffizi i stoga još jedan pro tip: ispred se nalaze akreditirani ljudi koji prodaju ulaznice (doduše gotovo dvostruko skuplje nego regularne) za brzi ulaz (čitajte uštedite 2 sata stajanja u redu), možete im vjerovati i od njih kupiti karte te ući odmah. Ulaz u katedralu je besplatan, ali za krstionicu, kupolu i zvonik ulaznica je košta 15€. Dobra je stvar što vrijedi nekoliko dana, pa ako se odlučite na uspon (bilo na kupolu ili na toranj), možete uzeti dan pauze za oporavak od upale mišića.
Ja sam osvajala kupolu, Brunelleschijevo inženjersko čudo, i pogled s ophoda je vrijedio 2h čekanja u redu i pentranja do vrha. Red za zvonik je uvijek manji, a pogled je drugačiji, ali jednako lijep. Najbolje je krenuti u ranim jutarnjim satima, kada su manje gužve.

Navečer prošećite uz rijeku Arno i zaustavite se u Easy Livingu, na firentinskoj “plaži” gdje se ljudi okupljaju tijekom cijelog dana. Druga opcija je piće po željama iz dućana, možda i pizza za ponijeti, pa uzbrdo do Piazzale Michelangela sjesti na stepenice i promatrati grad. To vam je ono mjesto na kojem svi koji kroče nogom u Firencu opale fotku.

Uživajte i upijajte sve oko sebe, jer vjerujem da ćete se zaljubiti u taj predivni grad. Naravno, postoji još mnogo stvari koje se isplati vidjeti, ali mislim da je trenutno pametnije da se javite nekome iz STA putovanja da vam pomogne organizirati izlet u Toskanu. 🙂

Šalji upit