Moje putovanje u Kolumbiji tek je na pola puta. Tu sam 40-ak dana, a do sada sam vidjela najveće palme na svijetu, iako su me više bilo od kojeg pogleda oduševili ljudi. Nitko tu ne priča engleski pa naučite nešto španjolskog. Evo kako je prošao prvi dio našeg putovanja…
“Kolumbija. Zašto bas Kolumbija? Što ćeš tamo? Opasno je! Tamo su kriminalci… Kokain? Nije valjda.”
Evo zbog ovakvih pitanja i konstatacija svakom bi se Kolumbijcu pojavila suza u oku. Tužni su zbog toga što su prve asocijacije na njihovu zemlju Pablo Escobar, kokain i kriminal.
Upravo zbog toga cijene, obožavaju, tretiraju najbolje što mogu putnike koji uđu u njihovu zemlju. Zastat će na ulici, na šalteru, bio to policajac, prodavač, prolaznik na ulici, gdje god, pitat će te otkuda si i reći ti dobrodošao. Pitat će te i jel’ ti se sviđa njihova zemlja.
Taj ponos u očima je zato što si došao u njihovu zemlju i vjeruješ da tu ima više od onoga što mediji prikazuju. Oni jedva čekaju da te upute, da ti pokažu svoj grad, žele da uživaš i potrudit će se da tako bude. Kolumbijci jako vole svoju zemlju.
Traumatična proslost, za njih to i je, prošlost. Oni dalje idu tjerajući brige pjesmama i plesom, jer što drugo mogu. Spremni su svijetu pokazati kako Kolumbija nije samo “crno- bijela”. Zapravo, ne znam jesam li u ovoj zemlji uopće vidjela te dvije boje. Šarenilo prekriva ovu zemlju, a najviše zelenila.
Turisti je još nisu pokorili, ali govori se o tome da je nova hit destinacija za backpackere. Ovdje se sve više gradi, a investitori su najčešće Europljani i Amerikanci.
Kolumbiju nisam odabrala zato što se gram kokaina može kupiti za 5 eura, vec zato što ova zemlja ima sve što trebam.
Putovanje: Kolumbija- 5 gradova koje trebate vidjeti
Nisam puno znala o Kolumbiji osim da je nekada bila najopasnija zemlja Južne Amerike i da je poznata po kokainu. Istraživanjem sam otkrila da više nije toliko opasno i da je Kolumbija gotovo većini putnika najdraža zemlja Južne Amerike.
Od 2014. godine potpisan je mirovni sporazum i borba je završila, ili je možda bolje reći, smirila nakon 52 godine. Od tada je sve više i više turista ovdje, ali policije i vojske. Oni su najčešće tamo gdje su i turisti radi sigurnosti. Nije najugodnije vidjeti vojnike s oružjem, ali navikneš se. U svakom gradu dobro je saznati od lokalaca gdje je sigurno kretati se. Po noći treba izbjegavati mračne ulice gdje nema nikoga i ne mahati s vrijednostima preko dana jer je to za njih provokacija da vam to s čim mašete ukradu. Ne znači da ne možete fotkati i vaditi mobitel, već da samo treba pripaziti i ne toliko ga isticati.
Putujem s ruksakom zajedno sa sestrom, spavamo po hostelima i upoznajemo ljude koje ne želimo zaboraviti. Prosječna cijena noćenja u hostelu u Kolumbiji je 60 kn, a ručak ili večera u restoranu oko 50-kn u unutrasnjosti. Manga ima na svakom uglu kao kod nas pekara i dođe oguljeni, spreman za jest cca 4 kn.
Naša ruta je mix svega. Od velikih gradova, šarenih sela, planina, gradova na obali, plaža, otoka.
Upravo zato je Kolumbija savršena zemlja za svakoga jer je raznovrsna. Svako mjesto priča svoju priču.
Kolumbija ima izlaz na Pacifik i Karibe, dvije pustinje, otoke, Amazonu, džunglu, plantaže kave, čokolade, banane, zanimljive gradove i bezbroj planina. Klima je pretežito tropska, s tim da imaju i planine do 4500m gdje nekad i snježi.
Sve ovo što imaju i da nemaju ja bi pisala i dalje s ljubavlju o ovoj zemlji. Njihov najveći plus su ljudi. Energija, dobra volja, prijateljstvo, srdačnost, pomoć koju osjetiš čim si u doticaju s njima. Sebičnost? Ne znaju oni za to.
Više su me oduševili Kolumbijci nego ijedan pogled na palmu i njihove pejzaže. Kolumbija nije najljepša zemlja koju sam vidjela, ali zato je zemlja koju sam najviše osjetila.
Kao što neki ljudi imaju “ono nešto”, tako je i s Kolumbijom.
BOGOTA
Sletjele smo u Bogotu na 2600m jer smo željele vidjeti glavni grad.
U strahu sam izašla s aerodroma i nisam htjela ući u nijedan taksi jer sam pročitala puno crnih priča o taksistima. Uber nismo uspjele naručiti jer nismo imale internet. Na kraju smo nekako sjele u taksi i oderao nas je skoro tri puta više nego sto bi Uber naplatio.
Al’ ajde, sve je dobro i odmah smo naučile da ćemo koristiti samo Uber i kad nemamo izbor da ćemo s taksistom dogovoriti cijenu unaprijed.
Prijevoz je jako jeftin. Taksi, Uber, busevi, metro i unutrašnji letovi.
Nitko ne zna engleski, ni na aerodromu, čak ni na recepciji u hostelu. Ne znam koliko ima smisla putovanje u Kolumbiju, ako vi ili netko od suputnika ne priča španjolski.
Imale smo samo jedan dan za istražiti Bogotu pa smo pokušale natrpati što vise toga i ispalo je odlično.
Dan smo započele u kvartu Usaquen u koji je najbolje otići u nedjeljno jutro zbog flea marketa ili kasnije na ručak ili večeru. Nalazi se u sigurnom dijelu Bogote. Zbog kućica podsjeća kao da si u nekom selu, a ne u velikom gradu. Šarene kucice su restorani i barovi, u modernom điru. Svidjelo nam se, a najviše zbog toga što je odmah iznad planina i zelenilo. U gradu si, a kao da nisi jer je toliko prirode. Takva je cijela Kolumbija.
Prebacile smo se s Uberom do drugog kraja grada za koji kažu da nije siguran. Vozili smo se 50 minuta (35kn s Uberom) zbog gužve jer nedjeljom su glavna avenija i neke ceste zatvorene kako bi biciklisti i trkači mogli uživati. Bas je bio doživljaj to vidjeti. Bilo bi fora to uvesti i kod nas.
MONTSERRAT & LA CANDELARIA
Kad si u Bogoti bilo bi šteta propustiti pogled na enormno veliki grad .
Montserrat je na planini (3152m) gdje se nalazi crkva i market gdje se mogu kupiti suveniri, ali i pojesti ručak , smješten je odmah iznad centra grada, Candelarie i Santa Fea. Postoje tri opcije kojom se može doci, a to su: uspinjača, žicara ili pješice. Mi smo odabrali treću opciju jer je većina Kolumbijca tako išla. Ne znam jel’ zbog nadmorske visine ili zbog moje loše kondicije, ali bilo je teško, dosta je veliki uspon. Motivirala su me da nastavim dalje djeca od 2-3 godine, pa i oni koji imaju vise od 60. Većina familija često nedjelju tako provode, a turista skoro uopće nije bilo. Pogled je zaista vrijedan penjanja, kao i egzotično voće koje se nudi na putu do gore.
Spustile smo se nakon Montserrat u La Candelariju, povijesni dio Bogote gdje se nalazi i glavni trg te ulica prepuna plesača, pjevača, žonglera, uličnih zabavljača. Čak smo i ljamu vidjele. Bila je nedjelja i puno života. Kolumbijci se jako dobro znaju zabaviti i u ovoj zemlji vam nikad neće biti dosadno.
Najviše nam se svidio dio Candelarije s nekoliko urbanih kul ulica prepunih grafita nedaleko od glavnog trga. Tamo smo vidjele i biljke marihuane pa je uslijedilo logicno pitanje je li to legalno? Imati biljku da, ali pušiti i prodavati ne.
Savjetovali su nas da se držimo centra kad padne noć, pa smo tako otišle do Zone Rose i Zone T koje su moderni dio Bogote i za koji nikad ne bi rekao da si uopće u Bogoti. Puno modernih restorana, barova, Zare, Bershke, shopping centara. Totalna suprotnost nakon starog grada. Taj đir nas nije dojmio, ali je zanimljivo vidjeti kontrast bogatog i siromašnog.
Bogota nam se svidjela, ali smo se više veselili nasem sljedećem odredištu.
SALENTO
Jedan od highlighta putovanja u Kolumbiji dogodio se odmah na početku. Presladak kolonijalni gradić sa šarenim kućicama okružen planinama i životinjama. Salento ♡
Salento je siguran pa smo se tamo slobodno osjećale i bezbrižno hodale ulicama, naslikavale i lutale po puteljcima koji vode do farma kave. Nema puno toga što mozete tamo raditi osim uživati u prirodi, posjetiti farme kave, odraditi hiking ili jahanje konja. Da smo imale vremena ostale bi sigurno duže jer smo uživale u toj prirodi i mirnoći. Salento je turističko mjesto, ali gradić je bio poprilično prazan tako da ni previše turista nismo vidjele.
U Salentu nikako ne propustite igrati njihov nacionalni sport Tejo. Večera ili ručak neka vam svakako bude pastrva jer je to kod njih tradicionalno jelo. Večerati možete i na ulazu u grad gdje se nalaze food truckovi u hipsterskom stilu. U ponudi su i meksička, venezuelanska, turska klopa…
U Salentu se ide ranije spavati tako da je bilo zanimljivo vidjeti u hostelu kako su u 9 sati već svi u krevetu, a u zoru svi na nogama.
VALLE DE COCORA
Razlog zašto svi dolaze u Salento je taj što se nakon 20 minuta vožnje dolazi do doline gdje se nalaze najveće palme na svijetu (visoke i do 60m). Postoji nekoliko načina kako doci do njih. Na glavnom trgu u Salentu nalaze se džipovi koji voze do ulaza u dolinu. Od tamo treba hodati i tura s povratkom traje nekih 5-6h.
Mi smo izabrali teži put u kojem se tek na kraju dolazi do palmi, nakon cca 4h. Cijela staza je zanimljiva jer se ide uz potočić i njegove zvukove, prelaze drveni mostići koji se tresu. Pejzaž je kao nacrtan, a pogotovo na samom kraju kada su oko tebe doline, planine, potočić, oblaci, sunce, krave, konji, ptice i palme koji jedva stanu u kadar. Definitivno najljepše što sam do sad vidjela u ovoj zemlji.
Postoji i opcija gdje možete s konjima doći do tog najljepšeg pogleda.
Salento nam je baš prirasao srcu, bas kao i većini suputnika.
Preporuka za hostel: Coffee tree house
Aviokarte na akciji: Kolumbija iz Zagreba od 3.993 kn
MEDELLIN
Iz Salenta do Medellina dosle smo nakon osmosatne vožnje busom (cca 100 kn). Ogromni zavoji se protežu cijelim putem jer se prolazi kroz planine. Cesta je grozna, ali takve su ceste svugdje ovdje, zavojite, ali ne i dosadne jer je pogled uvijek slikovit i pun zelenila. U busu nisam očekivala ekran kao u avionu gdje možete gledati filmove, slušati muziku, surfati internetom, puniti mobitel.
Medellin, grad vječnog proljeća dočekao nas je bljesteći sa svih strana. Planine koje su načrčkane zgradama i kućama, svijetle k’o zvijezde noću. Neobično skroz izgleda jer je puno prirode oko i unutar njega. Uberom smo se odvezli do hostela u Laureles, kvart koji je siguran, a nije turistički. Pun pogodak je bio Laureles jer nam je sve bilo relativno blizu za obilaziti jer je dobro povezan. Ipak za one koji su dosli i partijati, El Poblado je bolji odabir jer nudi puno vise noćnog života, a također je siguran, samo prepun turista.
Atmosfera nas je oduševila u Pobladu, ali i moderni kul hipsterski barovi, restorani i hosteli, gdje opet na trenutak zaboraviš da si u Kolumbiji. Zvukovi reaggetona i salsa ubrzo su nas podsjetili gdje se nalazimo i da nismo negdje u Europi.
Medellin je povezan metroom koji je izgrađen prije 20-ak godina kada su se događale teške situacije u tom gradu. Izgleda kao nov i dan danas jer za građane je to jedina svijetla točka iz tog vremena pa se prema metrou svi odnose s poštovanjem u smislu da nećete vidjeti poljepljene žvake, nije išaran, čisto je, ne jede se unutra i ako vas vide s hranom morat ćete je baciti ili spremiti.
Prvi dan smo po preporuci odmah bookirali online free city walking tour po downtownu Medellina. Svakako to savjetujem svakome na samom početku obilaska Medellina kako bi iz prve ruke upoznali grad sada i nekada. Nas vodič Julio živi u Medellinu 30-ak godina i prošao je ono najgore. Dok je prepričavao povijest, osjetili smo gorcčnu koja je u njemu, ježile smo se.
Proveo nas je po nekad najopasnijem centru grada koji ni dan danas nije najsigurniji po mraku. Na trgu na kojem se nekada obavljao sav kriminal kaze da nije kročio 20 godina, ne samo on, nego bilo tko tko je zdravog razuma. Sada je taj trg transformiran u trg svijetlosti, trg nade i na njemu se nalazi velika knjiznica i 300 lampi visokih 22 metra, nalik svijećama.
Isto kao i trg, cijeli grad se transformirao i od grada koji je bio grad crnila postao je grad optimizma u kojem je ugodno živjeti i u koji stranci iz cijelog svijeta dolaze za stalno boraviti. Medellin je uredan, siguran i organiziran grad u kojem se stranci ugodno osjećaju.
Naravno, karteli i dalje djeluju, plantaže kokaina su i dalje tu, i dok je god tako, problema će biti, ali ovaj put barem ne ispred vrata stanovnika ovog grada.
Escobarov kvart: nekad ubojstva, danas umjetnički centar
U Medellinu smo se provozale iznad favela s njihovom gondolom koja je javni prijevoz u sklopu metroa. Nakon vožnje istrazile smo Comunu 13, naselje u kojem je glavni vođa bio Pablo Escobar i gdje su se događala brojna ubojstva. Da ne znam pozadinu priče i što se sve događalo na tome tlu, danas nikad ne bi pomislila da je to stvarno istina. Comuna 13 je sada pozitivno, šareno, umjetničko naselje s art galerijama, gdje se djeca bezbrižno igraju na ulici, tinejdžeri repaju i brejkaju, stariji prodaju voće, turisti bezbrižno istražuju.
U Medellinu ima odličnih muzeja, ali mi smo stigle samo u Science, koji je nov, interaktivan, poučan i zabavan. Vrlo vjerojatno i jedan od najboljih na svijetu.
Slijedi…Cartagena i karipska obala
U sljedećem putopisu odlazim malo do karipske strane gdje sam ostala šokirana koliko je vjetar jak, koliko prostitutki ima u Cartageni, kako su partiji odlični i koliko su plaže zapravo loše osim na otocima koji su divni, ali slabo posjećeni.
