Blog

Pozdrav s juga Italije – Sicilia

Autor | Helena Mičetić
datum objave | 15. ožujka 2016.
996

Kažu da nije bitno di si, već s kim si. Ja se s tim nebi u potpunosti složila. Pa makar bila s ljudima od kojih ne pucam pretjerano od sreće, kada se nađem na novom mjestu, u drugom gradu, drugoj zemlji, jedino što ću osjetiti su nove, još neviđene i nepoznate čari tog mjesta. Taj novi duh zemlje, novi ljudi, nova atmosfera u zraku toliko će me preplaviti da ću zaboraviti s kim sam uopće došla. Mislim da možemo „kliknuti“ sa skoro svakim mjestom ako mu se u potpunosti prepustimo i dopustimo mu osjetiti ga ( navodim sa skorom svakim, jer ipak sumnjam da bi se netko mogao potpuno prepustiti i uživati na mjestu kao što je npr. Sahara da se tamo nađe na pet dana).

Uglavnom, jedno od takvih mjesta s kojim sam se ja jednostavno stopila je bila Sicilija. Išla sam na pet dana preko ljeta s roditeljima. Odsjeli smo u Cataniji. Gledajući u predivne, većinom fotošopirane slike mjesta u koje namjeravmo ići preko interneta, ponekad znamo postati skeptični u vezi realnog stanja tog mjesta. Ali upravo to realno stanje je ono što bi nas trebalo najviše osvojiti. To je ono stanje kada se nađete na novom mjestu i osjetite njegovu frekvenciju, energiju ljudi, ono što ne možete preko interneta ono što je jedinstveno i drukčije na svakome mjestu.
Upravo to sam osjetila na Siciliji kada sam se našla usred trga Catanije. Moram priznati da se nisam na prvu zaljubila u to mjesto kada sam izašla iz aviona. Ipak nakon meni naporne vožnje avionom ( ioako sam ja samo sjedila ko kufer) te izlaska u popodnevnu vrućinu, nisu me mogle oduševiti gužve u gradu i pomalo sumnjivi taksist koji nam je za deset minuta vožnje do hotela naplatio 25 eura.

Možda se ne očekuje od osobe koja kaže da voli putovati da će prvo kad se nađe na novom mjestu otrčati u sobu i dobro odspavati, ali eto događa se. S obzirom na okolnosti (plus 40 stupnjeva i masa ljudi) drugo nije bilo prihvatiljivo. Nakon dobrog odmora, predvečer smo odlučili krenuti u šetnju glavnim ulicama i trgovima Catanije. Večernja šetnja u Italiji je jedna od ljepših uspomena s putovanja. Kada padne noć, sve se smiri, nestane buka baba s placa i uličnih prodavača fejk Prada naočala, ali opet se osjeti život. Iako je polumrak, u najljepšem pogledu se vide predivne stare građevine, crkve, katedrale, uske mediteranske ulice. Ono što tomu daje poseban šarm su ljudi koji su nakon napornog posla i sad odlučili izaći na ulicu. Simpatična jednostavna djeca koja se
igraju s loptom, grupica domaćih svirača i pjevača koji random dođu na terasu kafića i počnu svirati kraj tvoga stola onako ispred tebe, da se svi drugi okrenu i gledaju prema tebi ( što bude malo neugodno, ali ipak ti svojim veselim nastupom izmame osmijeh na lice ) te vrckasti konobari koji unatoč dugog radnog dana imaju volje sa smiješkom slušati tvoje glupavo natezanje s
talijanskim i uljudno te poslužiti.

Osim predivnih turističkih destinacija koje vrijedi tamo vidjeti kao npr. Etna na kojoj imaš osjećaj kao da si na drugom planetu ili predivne velike pješčane plaže s pogledom na Etnu, treba i
doživjeti život kakvim ljudi tamo žive kakav god on bio. Pod time ne mislim na mafijaške organizacije, ali zašto ne jedan dan iznajmiti auto ( koji za cijeli dan košta približno isto kao i cijena koju je nama naplatio taksist za deset minuta vožnje) i provozati se kroz kaos njihovih cesta, ljudi koji staju i skreću kako im se prohtije te kroz predivne krajolike, cvijetna polja s pogledom na more  izvan grada. Ipak valjalo bi napomenuti da ako niste vrsni vozači se radije ne upuštate u takav kaos jer oštećen auto će vas koštati više nego cijena iznajmljenog auto i vožnja taksijem zajedno.

Bilo bi očekivano da će se čovjek zbog nereguliranog, zbrčkanog prometa, sumnjivih taksista ili mafijaških organizacija osjećati pomalo nesigurno na Siciliji, u stvarnosti ja nisam osjetila ništa drugo nego toplinu, ne zbog visokih temperatura, već zbog ljudi koji će ti rado pomoći i potruditi se objasniti što god da tražiš ako ne jezikom, onda rukama i nogama ( što je ionako svojstveno Talijanima ). I to će ti objašnjavati toliko dugo dok tebi ne postane neugodno jer i dalje nemaš pojma što ti priča na tom dijalektu pa ćeš na kraju vjerojatno samo kimnuti glavom kao da si sve
shvatio i snaći se na drugi način. Osim tih simpatičnih Sicilijana može li te što više opustiti od scene ljudi različitih nacionalnosti koji unatoč svim svojim različitostima skupa uživaju u noćnim ljepotama i čarima Sicilije. A tek da počnem pričati o talijanskoj kuhinji nikad nebi završila. H.

Helena Mičetić

Jednostavna cura koja voli uživati u životu i iskoristiti svaki trenutak. Najbolji način za to ostvariti jest putovanjem, upoznavanjem novih ljudi i krajolika te na kraju memoriranjem tog trenutka. Kažu da sve što je lijepo kratko traje. Možda i ne mora biti tako, jer ako zapišemo lijep trenutak ili doživljaj on više neće biti kratak, trajati će vječno.