Kad ste vi vozač, sve je u redu, no kad vas vozi netko drugi, a posebno kad ne gledate cestu, vjerojatno ćete osjetiti nelagodu u želucu. Zašto ne možete provesti vrijeme vožnje udobno surfajući ili čitajući knjigu, zašto vam je zlo čim skinete pogled s ceste? Zato jer nemate kontrolu nad kretnjom, za razliku od vozača čiji se mozak lako povezuje s činjeničnim stanjem, no ostali putnici nemaju tu poveznicu.
Nije svi ljudima zlo, a i među onima koji osjete nelagodu ima blažih i težih slučajeva. Mnogima neće biti zlo ako su na brodu, sve dok ne krenu valovi. Mnogima neće biti zlo u automobilu sve dok ne požele nešto čitati. Nekima će biti samo malo muka, dok će neki morati povratiti. Sve to ima veze s važim „mozgom idiota“, kako je to opisao neuroznanstvenik Dean Burnett.
Talamus je odgovoran da interpretira sve senzorne signale koje mu tijelo šalje. Kad se krećete, mišići su vam u pokretu, oči imaju pregled udaljenosti, a unutarnje uho održava ravnotežu. Upravo je to unutarnje uho, kojeg smo najmanje svjesni, jako bitno za ovu našu priču. Male, sićušne cijevi ispunjene tekućinom unutarnjeg uha govore nam kamo se krećemo. Ako smo okrenuti naopačke, to odmah znamo. Ako hodamo brzo, i to znamo jer se tekućina u uhu ponaša po zakonima fizike. Talamus sve te informacije prenosi u mozak vrlo lako.
Bojite se letenja, a morate u avion? Evo što može pomoći.
No kad ste u automobilu ili vlaku, vaš se talamus zbuni. Mišići vam nisu u pokretu, a oči vide da se krećete, i to još brzo. A ranije spomenuta tekućina u vašem unutarnjem uhu se jako uznemiri jer se vi zapravo krećete. Pobrkani signali govore da nešto nije u redu. A u evolucijskom smislu, kad se senzorni signali ne podudaraju, vjerojatno je nešto toksično to uzrokovalo. I tako mozak misli „Otrovan sam“. Prva reakcija kod trovanja jest povraćanje. Često ipak ne dođe do povraćanja jer se mozak ne može baš odlučiti što se dogodilo pa odluči biti na granici, održavati „mukicu“ za svaku slučaj. Zato vam bude zlo, jer se mozak stalno brine je li otrovan ili nije.
Naš glupi mozak, kako tvrdi Burnett, nam samo pokušava pomoći najbolje kako zna. Ako ga pokušate smiriti nekom aktivnošću poput čitanja knjige, može mu biti još gore.
„Kad ste u autu, možete gledati kroz prozor. Vidite stvari pored kojih prolazite, vidite sam pokret, a to nekim ljudima pomaže da objasne mozgu kako je sve u redu, tako balansiraju svoj sustav. Mozak kaže ‘Gle, stvari se miču pa se vjerojatno i ja mičem i to smiri muku u želucu,’“, objašnjava Burnett.
No, kada čitate, fokusirani ste na stranicu i isključujete mnogo vanjskih vizualnih podražaja. To samo pogoršava senzoričku nepodudarnost koja je primarni uzrok muke. I kad ste na brodu, ne izgleda vam kao da se krećete, dakle opet izostaje vizualna informacija koja bi vašem mozgu rekla da se krećete i da je sve u redu.
Nisu svi pogođeni jednako ovim, mnogo ljudi stekne naviku i nikad ne osjeti muku. Ako jeste među onima koji teško podnose vožnju, sjedite uvijek do prozora, poželjno na suvozačkom mjestu i umjesto da čitate knjigu, slušajte audio-knjige ili glazbu. Posebno budite svjesni trenutaka kad se mijenja brzina, smjer ili visina, jer to jako utječe na unutarnje uho. Ako ipak ne možete bez knjige ili gadgeta, barem svako malo podignite pogled da skenirate situaciju, a na brodu i u vlaku pokušajte malo prošetati. Pokušajte na pametnim telefonima ili tabletima ne gledati gifove ili video sadržaje i fokusirajte se na neku stabilnu točku na horizontu dok vam ne postane bolje.
Naravno, postoje i tablete koje možete popiti prije puta, specijalno za ovaj problem.
Zašto sjenila moraju biti otvorena prilikom uzlijetanja aviona?
