New York ti dođe kao neki veliki filmski set, dojam je to od kojeg ne možeš pobjeći, bilo da si rođen i odrastao u ovom jedinstvenom i neponovljivom gradu, ili bilo da si banuo ovdje po prvi puta i tek počeo lupati selfije.
Postoje zablude o New Yorku, poput one koja kaže da je to grad koji nikada ne spava. Nije to baš sasvim točno, jer ponedjeljkom oko tri sata ujutro možeš prošetati sedmom avenijom, od Times Squarea do Madison Square Gardena bez da sretneš živu dušu, osim pokojeg nesretnika koji noći nasred pločnika. Međutim, istina je da je to grad u kojem je jednostavno dovoljno koračati ulicama, bez da ti išta drugo treba. Stalno imaš osjećaj da će ti se dogoditi neko čudo. Koliko god da je moćna karizma New Yorka, toliko je moćna i karizma filmografije koja izlazi iz svakog otvora podzemne željeznice, iz svakog ugla ovog čudesnog grada.
Lutaš ulicama, podigneš glavu prema završecima neljudski golemih nebodera, i stalno očekuješ da će odnekuda iskočiti Spiderman. Prođeš pored Empire State Buildinga s mislima na nesretnog King Konga koji ordinira držeći se za antenu, ili prelaziš bruklinški most zamišljajući nesretnu Godzilu zapletenu u sve te silne čelične kablove. Filmskih je setova tu koliko god poželiš.
Na uglu 57-me ulice i Pete avenije i dalje se nalazi onaj kultni Tiffany, ispred kojeg je onomad zastala prelijepa Audrey Hepburn, zagledala se u izlog s čežnjom prema čuvenom doručku. Voziš li se podzemnom željeznicom, ne možeš se ne sjetiti Warriorsa koji prolaze paklenu stazu na putu prema svojem Coney Islandu.
FILMSKI OBILAZAK: Lokacije iz serija „Prijatelji,“, „Seinfeld,“ „Sex i grad” , „Tračerice“, „Girls“
Na uglu 51-e ulice i avenije Lexington jedna je lijepa plavuša zastala ravno iznad rešetke podzemne željeznice, odozdo je naletio zapuh vjetra, haljina se podigla, i dogodio se trenutak povijesti popularne kulture dvadesetog stoljeća. Film se zvao ‘Sedam godina vjernosti’, a lijepa plavuša se zvala Marilyn Monroe. U New Yorku je Harry sreo Sally, i ne bi to bilo previše posebno da Meg Ryan nije odglumila onaj svoj kultni orgazam, u restoranu na adresi 205 East Houston Street.
Tu u blizini nalazi se East Village, a u njemu Coyote Ugly Saloon, mjesto na čijem šanku se događala čarolija rasplesanih ljepotica. Sjećate li se čuvene scene na jahti, iz velikog hita ‘Vuk s Wall Streeta’? Scena je snimljena u marini Battery Parka, jahte su i dalje tamo, nešto malo modernije, ali čitav taj dio grada i dalje pršti brokerskim nabojem. Osim filmova, tu su i kultne serije, Seinfeld, i njegov čuveni Tom’s Diner, gore malo više, prema Columbiji i Central Parku. Pa onda ‘Friends‘, ili ‘Kako sam upoznao vašu majku‘.
Sve se te radnje događaju u ovom čudesnom gradu, vrte se životi, raspliću se ljudske sudbine. A grad je još uvijek tu, spreman za nove priče, stvarne ili filmske. Svaki puta kada posjetim New York osvanem na nekom starom filmskom setu koji vraća sjećanja. Valjda sam stotinu puta do sada prošao ulicom MacDougal u kojem se nalazi kafić Reggio. Navodno je riječ o najstarijem kafiću u gradu, na njegovoj zelenoj terasi mogao još si prije otprilike stotinu godina srknuti Cappuccino (otvoren je davne 1927. godine op.u.).
MacDougal je i inače posebna ulica, i nisam bez razloga baš toliko puta njome prošetao. Tu je i kultni Wha’ Bar u kojem je mladi Bob Dylan odradio prvu gažu. Tu je nekada bio i The Fat Black Pussycat, u kojem su šezdesetih godina prošlog stoljeća rado skupljali viđeniji prvaci beat generacije. Tu je i Taverna u kojoj su se Warhol i Kerouac potukli zbog neke ženske.
Međutim, prije svega, tu je Caffe Reggio kojeg sam sve ove godine preskakao, i konačno sam u njega sjeo i popio kavu. Sjećate li se scene iz ‘Kuma‘, u kojoj De Niro dolazi na megdan starom Donu, stavlja mu novac na stol, a ovaj ga prekriva šeširom? To je snimljeno baš ovdje.
Možda je sve to malo blesavo, koračati gradom, tražiti filmske setove, vrtjeti scene starih filmova u vlastitoj glavi. Možda je šašavo s vremena na vrijeme, makar na nekoliko minuta, ne živjeti svoj život, nego zamisliti da živiš neki drugi, neki filmski. Možda je bedasto, ali rado to činim, i uvijek ću to rado činiti. Uvijek ću se rado vraćati u New York, jer lijepo je koračati ovim gradom stalno očekujući da ti se dogodi neko čudo. Život je jako lijepa elementarna pojava, koja te često iznenadi. Možda mi se čudo konačno i dogodi.
VEZANO:
Hrvoje Šalković piše: Zašto je pogrešno ići na Kubu ‘dok je stari još živ’?
