Dragi moji,
Da, samo sam
10 dana tu, a čini mi se kako sam već cijelu vječnost. Sve je jako zanimljivo i
overwealming i već mi je jasno zašto je NYC najbolji grad na svijetu i koliko
ga je lako voljeti, te zašto bog stalno blagoslivlja Ameriku. 😀
Čisto
da malo dobijete bolju sliku iako većinu već znate, New York City je
najnaseljeniji grad u SAD-u i središte
metropolitanskog područja New York, jednog od najnaseljenijih metropolitanskih
područja u svijetu. New York ima značajan utjecaj na globalnu trgovinu,
financije, medije, umjetnost, modu, istraživanje, tehnologiju, obrazovanje i
zabavu. Kao grad u kojem se nalazi glavno sjedište Ujedinjenih Naroda, New York je važan centar
za međunarodne poslove i uglavnom se smatra kulturnim sjedištem svijeta.
Prema popisu
stanovništva SAD-a iz 2010. godine,
8,175,133 milijuna ljudi živi na prostoru od 790km2, što New York
čini najgušće naseljenim glavnim gradom Sjedinjenih država. U New Yorku se
priča više od 800 različitih jezika što ga čini gradom s najviše jezičnog
podrijetla u svijetu.
Financijsko
središte New Yorka, usidreno na Wall Streetu u donjem dijelu Manhattana,
funkcionira kao financijsko središte cijeloga svijeta i dom je Njujorške burze, najveće svjetske burze na
svijetu. Nekretnine na Manhattanu među najskupljima su u cijelom svijetu. U
kineskoj četvrti na Manhattanu živi najviše Kineza u cijeloj zapadnoj hemisferi.
Svo ovo
vrijeme sam bila turistica a od nekidan sam I studentica. 🙂
Nakon 2 dana
zbunjenosti I hodanja samo po utabanim stazama, kao lovački psi, Natalija, s
kojom sam se inače super skompala, I ja smo se fino ufurale u njujorki život.
Totalno je smiješno kako naši ljudi uvijek I prvo nađu naše ljude u velikome
stranome svijetu, ali mislim da nam je to oboma ogromna prednost. Dvije glave
misle, uvijek imaš nekoga na raspolaganju za sve, a I sve dijelimo. Baš nam je
to I nekoliko njujorčana reklo koliko je važno u ovakvom gradu imati nekoga
svoga jer je grad ubrzan, hektičan, stresan, otuđujuć I brzo te samelje taj
ritam. Prijateljstva I poznastva se lako sklapaju, iznimna je lakoća kojom oni
upoznaju nove ljude, ali sve je to dosta plitko I rijetko se pretvara u duboka
dugotrajna prijateljstva.
Inače,
stereotip o američkoj ekstremnoj ljubaznosti je stostruko potvrđen! I meni je
to divno, ne spadam u kategoriju onih koji to smatraju usiljenim. Svi ti se
nasmiješe, pitaju te kako si, našale se, ali baš svi – prodavači, radnici,
zaštitari, ljudi u liftu… Primjer iz preslatkog restorančića na uglu koji nam
je već omiljeni: dvoje starčića slavi 35-u godišnjicu braka a stol do njih
sjedi 5 glasnih žena od kojih je jedna preglasna istetovirana, ispirsana
njujorška židovka i oni se upoznaju s nama, žele razmijeniti brojeve, govore
nam kako smo lijepe, ljube nas na odlasku. Kod nas bi isti takav par
demonstrativno tražio novi stol i još bi nas putem izvrijeđali što smo im
pokvarili romantičnu večer.
Ono što me je
iznenadilo jest da je i Amerika dosta birokratizirana i zemlja kartica za sve.
Ja sam u ovih tjedan dana već nakupila sljedeću kolekciju: kartica za ulazak u
dom i sobe, kartica za kantinu u domu, kartica faxa, kartica za laundry room u
domu, metro kartica, social security kartica, zdravstvena kartica, bankovna
kartica… Razlika od naše birokracije jest to što su, opet, svi izrazito
ljubazni i sve je jako efikasno i odmah gotovo!
Još jedan
potvrđeni stereotip je apsolutno prekomjerna upotreba klima uređaja! Smrzneš se
gdje kod uđeš! Ako zapnem tamo duže vrijeme, počne kihat i drhtati koliko je
hladno. Iako možda bolje i to nego odvratna nesnosna sparina koja nas prati već
tjedan dana. Ali i to je sastavni dio NYC, to je ono što znamo iz serija i
filmova, samo se nadam da neće neki serijski ubojice počet operirat i gmizat iz
svojih rupa. 😀
Inače, tu su
nas jako lijepo dočekali, sa welcome naljepnicama s našim imenom na vratima
soba. Ekipa s Institute for study of human rights zbog koje i jesmo tu nas je 3
dana vodila okolo po kampusu, plaćali nam ručkove, dali su nam čak i metro
karticu s početnih 20$ na njoj.
Drugu večer su
nas vodili na Broadway show (Broadway ulica btw prolazi kraj našeg doma).
Gledali smo Spidermana mjuzikl! Hahah, preludo! Tipičan američki show! Glumci
lete iznad publike, milijon najsuvremenijih specijalnih efekata, takvih
predstava nema kod nas, a sumnjam da će ih ikada i biti. Molim vas bacite
pogled na Jubito – snimku s predstave da steknete dojam otprilike.
Idući dan smo
išli u WTC Memorial Museum koji je još u izgradnji, jer ima je prošlogodišnji
uragan Sandy poremetio planove, tj. Potopio sve. To je nešto sveamerički
nadasve impozantno i impresivno. Naravno vrlo je američkocentrički i bez
refleksija i reperkusija globalno. Posveta velikoj tragediji za koju su krivi
“islamic extremists”. Točka. Ostavili su temelje od tornjeva koji su
sad ogromni bezeni s vodom oko kojih su napisana imena stradalih ovisno tko je
poginuo u kojem tornju. Uz to je park, nova zgrada skyscraper jednako kao što
su bili i blizanci (a visina je simbolički godina Deklaracije nezavisnosti),
prigodno nazvan Freedom tower. I naravno ogroman muzejski prostor, te medical
centar u kojem još uvijek identificiraju posmrtne ostatke. Mogla bi o ovom
svemu naširoko i o svim detaljima u muzeju ali evo tu ću se zaustaviti.
Sobe u domu su
najtipičnije male studentske, kupaone dijeli cijeli kat, ali je ok. Nakon
prvotnog šoka, navikla sam se i prije nego što sam mislila da hoću. Na 7. sam
katu od 10 katova, pogled ste vidjeli na fejsu!A onaj most koji se vidi na
slici je The George Washington Bridge, koji povezuje
Manhattan sa New Jersey, i
ujedno je najprometniji most za motorna vozila na na svijetu!
Btw, svaku
večer čujem žabe pod prozorom jer sam odmah uz Hudson river, baš mi je to
smiješno, toliki kreket usred ovolikog grada. 🙂 Navodno ima i brdo žohara i
štagora, nasreću s njima se nisam još susrela.
Presmiješan mi
je ovaj njihov sistem ‘laundry rooms’ ali ujedno je baš i fora. I to je ono
tipično američki što poznajemo iz filmova i serija. Kod nas u domu pranje košta
2$ a sušilica još 0,5$ što je skroz ok. Deterđente i omekšivače donosimo sami.
A večeras
imamo 7th floor party da se međusobno upoznamo. 🙂
Kantina u domu
nam je super, izbor je ogroman i raznovrstan. Imamo 450$ na kartici za hranu u
kantini što je super iako se brzo troši, jer u NYC je sve skupo pa čak i hrana
u kantini.
Ovdje se veoma
vodi računa o zdravoj prehrani, sve je eko/organski/lokalno/bezglutensko/neGMO.
Hot doga i
Cole se nisam još dočepala ali zasigurno hoću kad ostanem bez para budući da je
to najjeftinija hrana (hot dog je 1$). Sve drugo je skupo, pogotovo ako se
želiš dobro hraniti… Općenito je ovdje život jako skup.
Osim tog
imperative zdrave prehrane (po čemu se NYC vjerojatno razlikuje od ostatke
SAD-a) vrlo je prisutan i raširen (čak i ‘lošijim dijelovima grada’) imperativ
recikliranja svega. Ispred svake kuće je nekoliko kanti za razvrstavanje
otpada, kod nasu domu isto, poznati žuti njujorški taxiji su većinom hibridni
itd.
Ah, da, i prvi
shopping je odrađen. 🙂 U Americi stvarno možeš kupiti sva i svašta a isto tako
i cijene variraju od trgovine do trgovine, različitih brandova. Ovi brandovi
(CK, DKNY, Guess…) koji su kod nas skupi su tu jeftini, a posebno na
sniženjima. Sunčane naočale su prejeftine, recimo. Najjeftiniji su department
storeovi poput Macy’sa, poznatog iz popularne kulture. Izbor u supermarketima
je toliki da stvara frustracije. Bez pretjerivanja! Meni posebno, sva se
uznemirim…Dakle, samo da odaberem prirodni cijeđeni sok treba mi 20 minuta da
se odlučim među tolikim privlačnim izborom. Toliko brandova, zgodnih i
praktičnih pakiranja…da ti se zavrti u glavi! Već sam naletila i na Janu, i
na Vegetu, a vidjela sam i cijele police ajvara i pinđura i njihovih različitih
američkih varijacija, ali baš piše: ajvar i pinjur. A da ne govorim da svaka
trgovina ima i ogroman dio s ljekovima, od onih za grlobolju do antideprediva.
No, i to već znate.
Subway
je iskustvo za sebe. A nije da se prvi put vozim pod zemljom. Takav mozik
ljudi, nacija, freakova,pacijenata… 😀 New York City Subway je najveći brzo
tranzitni sustav u svijetu kada se mjeri koliko ima stanica i po dužini linija.
Treći je po veličini kada se mjeri prema godišnjem broju putnika (1,5 milijarde
putnika u 2006). Njujorški metro je također značajan jer je gotovo cijeli
sustav ostaje otvoren 24 sata dnevno, za razliku od isključivanja sustava u
većini drugih gradova, uključujući Hong Kong, London, Pariz, Seul i Tokio.
Inače se lako
snalaziti, većina ulica ima brojeve koji rastu od juga prema sjeveru, tj. Prema
našem domu.
Dosta se
družimo s Natalijinom frendicom Jagodom koja je u NYC veće 10 godina i
koja nas je
pokupila na aerodromu autom. Prošli vikend smo bile kod nje u Queensu koji je
neki potpuno drugi NYC. One tipične suburb kućice u nizu s trijemovima i
ogromnim autima parkiranim pred kućama. A sve je prljavo, polusirotinjski,
etnički raznoliko. Trgovine (prčvarnice, tzv. Deli) su od talijanskih preko
grčkih do portorikanskih. Nije cijeli Queens takav, bili smo i u krasnom dijelu
s istim takvim kućama u nizu i prilazima samo su kuće puno veće i sve je puno
urednije i čišće.
U ponedjeljak,
na Labor Day, njihovu verziju praznika rada smo bile u Central Parku na BBQ s
jednom drugom balkanskom Natalijinom frendicom Drinom. Bilo je super! To je
jedan od 3 dana u godini kad se smije roštiljati u parku tako da je bilo brdo
ljudi. A Central Park je genijalan, ogroman, cijela đungla!
Više od vas,
zasad, nedostaje mi jedino kava! OVO ovdje NIJE kava. To je voda kojom je
oprana šalica od kave. Želim kavu. Svaki dan. U Kafiću. Ne u hodu. Ne galon
vodurine. Kavu. Iako imamo super kafić na čošku s odličnom espress kavom (3-4$)
Naime, ovdje se sve, ali baš sve, radi u hodu. Pa tako i pije kava. Još jedan
stereotip potvrđen. Dakle, sve one slike selebritija s čašama u rukama žure
nekamo zgodni i nezgodni. Da, tako to izgleda i u stvarnosti. Po meni, to je
veliki minus NYC, nema te kulture kafića, i heng-out,
spend-time-with-your-friend momenta u kafićima, trgovima, parkovima. A da ne
govorim da se nigdje ne smije pušit. Dakle, čak niti na terasi kafića i
restorana! Suludo. Nepušači, čak i vi ćete se složiti sa mnom?! Jedino di se
može pušiti je isto gdje i piti kavu, u hodu. Doveli su to do takvog apsurda da
doslovno moraš preći cestu (25 feet) od institucija, trgovina i slično. Da bi
pušio. Tako je i s našim domom. Potpuno pretjerano. Osjećaš se kao social
outcast koliko je ovdje postalo društveno neprihvatljivo pušiti. Ja se stalno
osvrćem oko sebe kad negdje zapalim očekujući da će me netko doći izgrditi ili
privesti. 🙂 Cigare koštaju 11-14$ po kutiji u NYC! U drugim državama su
jeftinije, NYC je uvjerljivo najskuplji i naj smoking unfriendly grad.
Drugi apsurd
je da se parkovi SVI zatvaraju i zaključavaju nakon 9,10 pm. I možeš dobiti
kaznu ako te ulave u parku. Naš parkić kraj doma je minijaturan i potpuno
siguran i u 3 ujutro, ali ne, zaključava se. A u parkovima se ne smije pušiti
naravno. Čak ni u Central Parku, nigdje. Baš su kontradiktorni ti Ameri, zemlja
individualnih sloboda i različitosti, najveći izvozni proizvod su ima
demokracija i sloboda ali pušit i pit, te hengat u parku nisi slobodan. To je
ona stara dobro poznata priča – kinder jaje zabranjeno, oružje nije. Užasno je
velika briga za osobno zdravlje – na šalicama s kavom vrište slova: hot, u
prometu nema simbola, sve je jasno riječima napisano, dijelovi igračke iz
Kinder jajeta mogu ugušiti dijete… Ali pištolj je ok.
Alkohol se
pije iz vrećica jer je naime i to ilegalno in public.
Faks, tj.
Kampus je genijalan, pravo filmski. To je komleks od puno zgrada i knjižnica,
parkova i sl. Jako su ponosni da je Obama završio Columbiju i da su u Ivy
league što je liga najboljih američkih fakulteta. Columbia inače budući da je
Ivy league i među 10 najboljih fakulteta na svijetu adekvatno i košta. Naime
godina je cca 65 000$, dakle cca 350 000kn! A da ne govorim da je smještaj u
ovim našim sobičcima 1000$ mjesečno. Tako da trebam skakat od sreće svaki dan
da sam tu i da sam tu đaba.
BTW. jedva
čekam da si kupim onu neku Columbia majicu na kapuljaču da budem prava američka
studentica. Makar dok se ne upišem u neki Sorority pa dobijem i njihovu majicu.
😀
Imali smo i
neko predavanje o sigurnosti na kampusu i oko doma (koji je 10min hoda od
faksa, imena International House, founded by Rockaffeler brothers između 2
svjetska rata). Striko policajac nam je sat vremana govorio što nam je sve na
raspolaganju i na što paziti. Primjerice u Americi je poznat “apple
picking” trend a radi se o krađi apple proizvoda masovnih razmjera. Naime
jabuke su kradljivcima posebno mile i sočne. Tako da striko predlaže kupnju
punjača i slušalica u nekoj drugoj boji a ne prepoznatljivo bijeloj i slični
savjeti. A toliko je napredan da nam je sugerirao koje da si aplikacije skinemo
da lakše pronađemp mob ako ga ukradu! Samo u Americi… Osim toga imamo i
besplatan bus u krugu doma i kampusa da ne šetamo sami, okolne trgovine i
restorani su gumbom povezane s policijom…it. Itd. Ponosni su da su
statistički najsigurniji kampus u SAD-u, jedini zločini su krađe stvari. A btw
svi imaju ajfone i mekove!
Ekipa mi je
super, nas 12: Hrvatska, Srbija, Nizozemska, Brazil, Ukrajina, Cipar, Turska,
Izrael, Palestina, Južna Korea, SAD 2x. Svi su zakon, osim babca iz Koreje
kojeg nitko ništa pod milim kurcem ne razumije iako priča fluentni engleski.
Ukrajinka me malo isto nervira jer je sva prepametna i piše knjigu i ne zna o
ničem small talkat. Ali svi drugi su zabavni, pametni, uspješni, svako ima
svoju priču, porijeklo, interesantnu crticu. Super se opušteno družimo.
Eto, mali
Ivica Kićmanović, prvi put sam u velikom i dalekom svijetu pa je pun dojmova.
😀 Elem, htjela sam vam napisati jedan ovako veliki mail s prvim dojmovima
tako da ne moram svakome prepričavati pojedinačno. Od sad pa nadalje skajpamo!
Sutra ću s
ekipom malo do Harlema, koji nam je susjedni kvart. Moj kvart se zove
Morningsite Heights, što je (sjeverni) Manhattan.
Studiranje u Americi je tako
jedno osvježavajuće iskustvo. Toooliko drugačije od studiranja u Hrvatskoj. Tu
je sve puno modernije, tehnološki naprednije (infrastruktura i profesori), opuštenije.
Bit je na stvaranju kulture kritičkog mišljenja (da, da, u Americi, ne
zaboravite da je ovo ipak visoko obrazovanje, nedosupno većini), diskusiji i
razmjeni mišljenja i ideja. Profesori su zainteresirani i otvoreni prema
studentima, nema glupih pitanja (ne samo poslovično kao kod nas) i potiče se
postavljanje pitanja. Npr. profesor će biti presretan da ga nakon predavanja
pozoveš na kavu jer nisi ništa razumio na predavanju. Zamislite samo kakve bi
reakcije kod nas bile na studenticu i profesora zajedno na kavi. Jako je
prisutna i ova Oprah kultura, naime imaš dodanu vrijednost ako si primjerice
prije bio narkoman, skvoter, razbojnik a sad studiraš. To te ovdje automatski
ne diskvalificira i diskreditira već si još zanimljiviji i fascinantniji. Ono,
okrenuo si život, izdignuo se bla bla. Tako da smo mi svi njima s našim (manje
dramatičnim) “backgroundima” totalno wow!
Kip slobode: kul, pogled prema
Manhattan spektakularan. Kontrole prije ulaska na trajekt s.t.r.a.v.i.c.n.e.!
Naime, Kip je bio zatvoren 3 godine nakon 9/11 jer su se panično bojali
terorističkih napada na njihov veliki simbol slobode, SAD-a, NY-a, sveameričkih
vrijednosti. Kao sto se uostalom generalno panično i (iracionalno?) boje
terorističkih napada. Ono, gore nego na aerodromu – kontrole, rendgeni, gašenje
mobitela…užas.
MoMa: savršena, jedan od
najboljih muzeja u kojem sam bila. Dakle, toliko uzbudljivo, vidjeti tolika
poznata djela o kojima si učio u školi i gledaš ih cijeli život na
fotografijama!
Guggenheim: nesto manje zanimljiv,
ali zgrada prekrasna.
Met: ooooogroman, pokradene
stvari iz cijelog svijeta i svih povijesnih razdoblja! Fakat zavidna kolekcija.
Ali zato, rooftop muzeja, preprekrasan. Met je u Central Parku, s pogledom na
sve te skycrapere okolo, stvarno oduzima dah. Koktelčić, sunčeko, dobro društvo,
ma milina. Slika available na fejsbuku.
Inace, gotovo svi muzeji imaju
suggested cijene (cca 25$) sto znaci da zapravo plaćaš koliko želis, iako tu
informaciju vješto skrivaju pa je tako Met zaradio i koju tužbu. A mi smo zato plaćali
po 1$ škrtci, sirotanovići, bogeci, habeniksi. Ali svi su ti muzeji na državnim
jaslama i proračunima, te zarađuju milijarde od turista tako da nema
financijske ugroze od našeg sitnog milodara. *:)
Central Park: bila već nekoliko
puta, ne možete si zamisliti koliko je to veliko, raznoliko, divno. Bas lijepo
za provodit vrijeme, šetati, odmarati na dekici na travi…
Highline Park: obavezno
proguglajte! To je nešto sto me dosad najviše oduševilo. Vjerojatno zato sto je
jedna od rijetkih stvari koje ti nisu otprije poznate kroz filmove, serije. A i
vrlo je posebno, ne vidjeh to u nijednom gradu u kojem nađoh se. To vam je
ultramoderni park napravljen na starim vlačnim tračnicama iznad ulica u
Chelseu. Jako urbano, kul, postmodernistički, interpolacijski. Bas smo uživali šetajući
tamo, popili pivu u bircu (ima ih nekoliko u sklopu tog čuda) koji btw u ponudi
ima i croatian wine, i to Crljenak Kastelanski ali su se cak potrudili napisati
ga sa sh. Hehe, ovim sto ja sad nemrem napisat, a kopipejstat mi se neda.
West Village, SoHo, East Village,
Little Italy su dijelovi grada, tj. kvartovi koji su me se mnogo dojmili.
Najljepsi u gradu, definitivno. Šarmantno, opušteno, puno raznolikih
zanimljivih dućančića i restorana predivnih od kojih ti sline cure sto zbog interijera,
sto zbog hrane. Ma!
Bili smo i na brunchu, reklo bi
se kod nas, marendi. Forica, iako su mi falile moje curke pa da bude bas pravi
Sex&the City brunch a ne ovako, s oženjenim parom. *:) happy
Bas je zanimljivo kako su na neke
moje opservacije i detalje koje sam istaknula da mi se sviđaju u Americi oni
svaki put govorili, ali to ti je samo u New Yorku, ostatak SAD-a je drugačiji, čitaj
gori… E, pa, to be seen. hehe
Već sam upoznala brdo ljudi jer
je to ovdje toliko lako, svi bi nešto ćaskali. Iznenađena sam kako Hrvatsku
zapravo prvenstveno povezuju s turizmom i ljepotama a ne s ratom, za razliku od
Srbije i BIH. To im je Balkan i zasja im u okicama kad je netko od tamo, to je
valjda kul i egzotično. S tim povezuju rakiju, ćevape, baklave, dernek i ostale
balkanske pozitiv. Na Hrvatsku najčešće ne reagiraju uopće, to ima je nešto sto
ne mogu nigdje smjestiti. Ono, ko nama Slovenija, valjda, ni vrit ni mimo, ni
Balkan, ni Evropa. *:) happy Hrvatsku uopće ne povezuju s tim, makar ne na
prvu. Ako znaju, a cesto znaju – Ili su gledali tv show u kojem neki bračni par
bira ljetnikovac za kupiti u Hrvatskoj ili znaju nekoga tko je bio na Jadranu i
oduševio se ili su se oduševili iz prve ruke, jer su i sami bili u Hrvatskoj.
Btw, viđam po dućanima sekciju
Dalmatia, sa džemovima, pastama od maslina i tako to. Jane posvuda, makedonskog
ajvara isto. Kupile neki proizveden bas u Makedoniji, vrhunski, ko domaci, takvih
nema za kupit u Hrvatskoj.
Smiješno je kako se muče s mojim
imenom, jebe ih to J. Inace imaju ime Daria, imaju cak i MTV crtić, tko ga se sjeća.
Ovako sam Dariđa. *:) happy Osim ako ne naglasim ime poput Maria na španjolskom,
onda kuže. A kolegica Izraelka mi veli da je Darija užasno popularno ime u
Izraelu zadnjih par godina.
Mi smo kao ekipica ustalili
tjedna druženja uz večere i cuge pa smo tako već bili u poznatom Smoke baru na
jazzu, u tajlandskom restoranu… Nećete mi vjerovati, ali ima u Americi i fine
hrane. Restoranska ponuda je super i jaaako raznolika. Ali zato nije ni
jeftina. Jeftine su jedino prčvarnice i hotdog štandovi. Sve drugo je oskupo, a
posebno što na sve ide tax + tip (15-20% cijene obroka). Bila sam par puta i na
tzv. soul food, sto vam je američka ‘domaća’, ‘homemade’ južnjačka kuhinja
debelih crnkinja, ajmo to tako reci. (za ovo se maltene ide u zatvor ovdje, politička
korektnost i takav umjetni govor je visoko na ljestvici vrijednosti i društveno
prihvatljivog ponašanja *:| straight face).Dakle, prženo, masno, ali fino i
jeftino: rebarca, pržena piletina, pire krupmir, yams iliti pire od sweet
potato iliti batata) i tako to.
Još jedan detalj kako su stvari drugačije
od onog kako ih percipiramo pod utjecajem popularne kulture: odjeća uopće nije
jeftina. Jedino sto su ovi skuplji brendovi puno jeftiniji nego kod nas,
odnosno recimo da ih si možeš priuštiti. U principu ‘jeftini’ su ovi američki
dizajneri: Calvin Klein, Tommy Hilfiger, Donna Karan, Michael Kors (bljak!) i
njihove robe ima posvuda, u svakom department storeu iliti robnoj kuci.
Hehe, i još jedna trivia: par
ljudi je razdragano reagiralo na moje Chesterfield cigarete na moje cudjenje,
pa su mi objasnili da je te cigarete James Dean pušio, a da se vise ne proizvode
u Americi. A takav simbol!
Hey ho,
vašoj je nestrpljivosti došao
kraj, eto mene s novim izvjestajem!
Sad mi je već toliko uzbudljivo i
raznoliko i vrijeme juri da si stvarno moram zapisivat di sam bila-sto sam
radila ako ću to dijeliti z vami.
Eto me na pola svog života ovdje.
Vrijeme je do prije tjedan dana bilo za kratke rukave i sandale a od prije tjedan
dana je jesenski mrzlo.
Nove temeljne opservacije jesu:
ne znam čega se Amerikanci vise
boje: soli, vrućine ili terorističkih napada. Zaladilo je pravo a oni još pice
te klime, zdrava hrana je zdrava jedino ako je bljutava i neukusna a o
teroristo-fobiji sve znate. Valjda su toliko okruženi tim junkom i sad je trend
eko-organski-ne gmo ali oni pod tim našećeš podrazumijevaju totalnu suprotnost:
bez okusa i mirisa. Iako je ponuda restorana božanstvena i najraznolikija moguća!
Stvarno svašta isprobavam, od tajlandske do etiopljanske, a idući tjedan nam naša
kolegica Juzno Koreanka kuha koreansku klopu kod sebe u apartmanu, najavila je
pravu gozbu, veselim se.
Evo zgodne usporedbe, s kojom se slažem:
http://m.huffpost.com/us/entry/3950351
Ja bih još dodala neke stvari,
tipa hrana generalno, a svakako bi izbacila ove sex skandale, narušavaju
kredibilitet teksta nepotrebnim šovinizmom.
Osim toga, fascinantno je koliko
vremena Amerikanci provode u redovima. Dakle, sve sto valja ili je netko nekad
negdje napisao da je dobro (minijaturni kafić, slastičarnica….) ima red
ispred! Cak i na javnim događanjima, kada kreću pitanja iz publike, ista ta
publika koja želi postaviti pitanje formira red u kutu i redom postavljaju
pitanja, Dakle, ne dizu ruke iz publike kao kod nas.
Neshvatljivo mi je kako nemaju
vremena za sjedit i popit kavu, stalno je sve u hodu i žurbi a imaju vremena
stajat u redu 15min za tu kavu! Bogati, pa sjedi i popij za to vrijeme! Grrrr!
Svi njujorcani stalno komentiraju
koliko se NYC promijenio u posljednjih 5-10 godina. U sigurnosnom smislu je to
pozitivan pomak. ZA mnoga mjesta su nam komentirali da se tamo nije smjelo kročit
nogom (uključujući Harlem i neke parkove u našoj neposrednoj blizini). S druge
strane, mnogi se slazu da New York postaje kao Disneyland, tj. da se mekdonadizirao
ako ćemo upotrijebit sociološku terminologiju. Kužim na sta misle, jer su sad
svi kvartovi poprilično slični, izgubili su svoju car i posebnost, svaki ima
iste trgovine, kafiće i sl. No, to je ono sto se događa gotovo svakom velikom
gradu na svijetu.
Paralelni proces je i
gentrifikacija (još malo tečaja za ne-sociologe), odnosno, proces u kojem se
stare jeftine zgrade ili čitavi dijelovi grada, najčešće radnička naselja,
pretvaraju u skupe zgrade za dobrostojeće pripadnike srednje klase, koji se
doseljavaju umjesto originalnog stanovništva, koje sebi ne može da priušti
povećanje stanarina i troškova života. Najčešće se gentrificiraju centri
gradova s tendencijom premještanja siromašnog stanovništva ka periferiji.
Dakle, i u tom smislu svaki kvart postaje isti, unificiran. Naziv dolazi od
engleske riječi gentry, odnosno džentlmen…
Svi već znate da je Banksy u New
Yorku i da sam ulovila jedno djelo i slikivala se! To je uspjeh jer ga brzo
prefarbaju, sto drugi grafiteri, sto, organi reda i mira. Pogledajte kaj je sve
pošarao ovdje: http://www.banksyny.com/home/index, a ovo mi je genijalno:
http://www.dailymail.co.uk/news/article-2479336/Banksy-anonymously-donates-artwork-New-York-charity-shop.html
http://www.forum.tm/vijesti/uhvatite-banksyja-1108
Btw. to je jako popularna
trgovina-buvljak (roba, namještaj, sve skupi brendovi) u kojoj sam bila par
puta. Nisam ništa kupila, nažalost jer je ovdje jako trendy kupovati po
buvljacima i secondhandovima. Jest to dizajnerska roba u pola cijene ali i dalje
preskupa za mene. Odnosno, trebaš stalno obilazit pa naletit na nešto super.
Bila sam i na super kul Brooklyn Flea Marketu sa Mašom. Divan sunčan dan,
buvljak roba, handmade i drugi nakit, hipsteri, štandovi sa hranom, cijeđenim
sokovima (mmmm) itd. itd. Kupila sam neke hipsterske naočale ali sam htjela
kupiti svašta jer mi se svašta svidjelo ali, kao sto rekoh, skuuupo. To je kod
njih forica, kul, urbano, kupovati na buvljacima pa nije ni jeftino.
I još u vezi i glede Banksyja,
kul mi je kaj je kritizirao novu WTC zgradu zato jer ja otpočetka tvrdim da je ružna,
obična, ne znam kaj im bi da to izgrade. Igor vam može potvrdit istinitost ovih
rijeci. 🙂
http://www.dailymail.co.uk/news/article-2477918/Banksy-criticizes-design-new-World-Trade-Center-op-ed-says-refused-New-York-Times.html.
“Replace with better artwork.” Hihihi.
A i Brookly Bridge pređoh s
drugarom Igorom na isto jedan divan sunčani dan nakon henganja u parku s
pogledom iz Brooklyna na Manhattan. Milinica! Nismo se slikali s Moslavina šalom,
kasnije nam bilo zao, ali nešto nam se nije dalo iako smo ga ponijeli. Zato
ispucali milijon panoramskih fotki. 🙂
Bili smo i u Chelsea Marketu koje
mi je instant postalo jedno od omiljenih mjesta u NYC. Zamišljam subote tamo uz
kave i ručkove u dobrom društvu. Eeee, da ste tu! 🙁
Osim ranije spomenutog Brooklyn
Flea Market, Brookly genarelano posjećujem rado. Bila sam s Natalijom kod svog
prijatelja Andrea (upoznat jos u Hrv) na nedejljnom homemade brunchu i
koktelima. Uz brunch obično i idu kokteli. Pripili se, bilo nam lijepo.
Williamsbourgh je kul dio
Brooklyna za izlaske.
A od tih turistickih stvari sam
manje-vise sve odradila, sve kvartove, sve poznate zgrade (Flatiron-ona tanka,
iz serija vam poznata, Chrysler, Empire State)…
Nećete vjerovat, odnosno cak i hoćete,
naravno da sam srela Kutinčanina usred NYC! Maša, ja i naša prijateljica s
Instituta (for Study of Human Rights of Columbia University koji organizira nas
Fellowship) isle smo van. Na ulazu u neki birc sam ja Maši komentirala kako me
sramota davati tu hrvatsku vozačku jer svuda bez iznimke moras pokazati
ispravu, pa makar evidentno imao 90 godina. Na to stričkek zaštitar veli nešto
na našem i dovikne svojoj ekipi da evo nekog iz Hrvatske. Onda smo se upoznali
sa svima, naravno radilo se o miješanoj balkanskoj ekipi kao i uvijek, (svuda možemo,
tj. preferiramo zajedno osim na Balkanu, op.a.) Ja sam se prvo predstavila kao
djevojče iz Zagreba no ubrzo sam se ispravila, shvativši da ipak pričam s
ekipom iz Hrvatske. Eeee, kad rekoh iz Kutine, veli stanoviti Darko da je i on
iz Kutine! Totalno nismo mogli vjerovati! P.s. Ta naša drugarica Janine s
Instituta je totalna balkanofilka, cak se sali da joj je bosansko ime Dženana!
Hahahah
Ista ta ekipa nam je skrenula pažnju
da je srpski restoran “Kafana” u istoj ulici. To je poznati restoran
za koji me već dosta ljudi pitalo da li sam bila i kada mislim ici. Maša me jos
uvijek zajebava kako mi je lice otkrilo oduševljenje nad tom činjenicom! Ali
samo zato jer sam se poveselila da cu popiti rakiju! Njih dvije su kao nevoljko
pristale otići tamo da samo trgnemo jednu rakiju. To samo se pretvorilo u
totalno pijanstvo i ruke u zraku do 4 ujutro. Bend je unutra svirao uzivo
hitove od Miše Mate Kovača do sevdalinki! Totalni dernek. Kuci taksijem i teški
mamurluk sutradan.
Bila sam vani/na cugi jos par
puta, a naaaajvise me se dojmio klub Fat cat koji sam nekima od vas već
spominjala. A Igor ga je iskusio uživo. To vam je jedna šarmantna rupa a la
Krivi put sa svakodnevnom vrhunskom live muzikom. Od jazza, bluesa, do rocka i
ostalog. Osim sto mladi i nešto manje mladi u Fat Catu ispijaju svoja pica i slušaju
super muziku, igraju i društvene igre od scrabblea i šaha do stolnog tenisa
i biljara. Na svakom stolu su igre i
igraju se masovno. Pregenijalno, totalno klub po našoj mjeri. Bas bi voljela da
ste sa mnom tu, ili još bolje da imamo tako nešto u Zagrebu. (ideja za biznis,
anybody?)
Bila sam i u par jazz barova, a
najbolje mi je bilo s Mašom u Bar 55. Bend koje je svirao je savršenom, a ženski
vokal nevjerojatan, pitaš se kako već nije bogata i slavna. To je ujedno i
poznati jazz bar koji je (ilegalno dakako) funkcionirao i za vrijem prohibicije
pa i zbog toga
Već sam spominjala s kojom lakoćom
ti tu ljudi prilaze i započinju razgovor. Ja svima ponosno govorim kako su
Hrvati nepovjerljivi i skeptični i kad ti netko vani priđe da priča s tobom,
odmah pretpostavljaš da osoba nije normalna/želi te opljačkati/zbariti. ali
nema veze, ono što vam želim ispričati da mi je prisla neka cura i pitala me
odakle sam. Kad je čula Krojejsija, OMG, OMG, OMG, nije mogla vjerovati jer je,
naime, nedavno sanjala da je u Hrvatskoj i kad se probudila išla je guglati sta
je i gdje ta Hrvatska i kako to izgleda jer nije ništa znala o istoj. I oduševila
se! I sad, eto, sreće mene, to je vec drugi znak! Hahahah.
Bila sam dvaput u kinu, na novom
Woody Allenu i na nekoj pizdariji holivudskoj s Ben Afflecom koja je toliko
bezvrijedna da sam joj zaboravila ime. A osim sto je film bio sranje, harlemska
kino dvorana velikog franšiznog multipleksa je smrdila po pišalini! Do te mjere
da smo Maša i ja držale šalove omotane oko vrata. Ulaznica je 13$, kokice su
gigantske, kola u čaši od litru (!!) i još imaš pravo na beskonačan broj
refillova. Umrle smo od smijeha na tu čašetinu i naslikavale se s njom. Novi
Woody je odličan, najbolji u dugo vremena, a Cate Blanchet zaslužuje Oscara.
Odradih konačno i eksperiment i
zaradila 35$ za sat vremena klikajućipo kompu! Woohoo! Već sam nekoliko
eksperimenata propustila zbog kolizije s predavanjima. Igrala sam se
investicija i to poprilično dobro jer sam zaradila maksimalan iznos novaca.
Vrlo su to pametno osmislili jer si motiviran razmišljati i sto bolje odraditi
study. 🙂 Vidite kako sam dobra s novcima, stvarno grehota da nisam bogata. 🙂
A sad malo o faksu, da ne mislite
da se samo zabavljam. Sve je super i zanimljivo, predavanja i sastanci s važnim
ljudima. I toliko dogadjanja sa suvremenim intelektualcima svakodnevno na faksu.
U ponedjeljak idemo u UN.
P.S. Vijest o Jovankinoj smrti je
bila na naslovnici New York Timesa! Da na naslovnici, i tiskanog i web izdanja.
S nostalgičnim prisjećanjem jedinog socijalističkog vođe kojeg je zapad ikada
volio, i svim onim Kennedyjima, Elizabeth Taylorima, Sophiama Loren na
Brijunima. 🙂
P.S. Sretan vam Halloween! 🙂
Ovdje je tjednima sve u znaku Halloweena, sve je okićeno (čak i banke!), ljudi
se maskiraju dva vikenda za redom, u domu party. Otvaraju se cak i
specijalizirane trgovine s opremom za maskiranje, ima ih milijon a izbor
kostima i drugih accessorizea je impresivan. A da ne govorim o asortimanu
prehrambenih namirnica s bundevom!
Lav ju ol,
D.
Sutra letim kuci, odnosno danas budući
da je već prošla ponoć ali eto da vam se još jednom javim sa svojim “malim
blogo-kros-kulturalno-zajebantskim-ad hoc-analizama” kako ih je Filip
jednom nazvao. 🙂 Kad se vratim želim svakodnevicu i druženja. A ionako neću moći
lako zaspati večeras. 🙂
Daklem, Fellowship je završio,
dobila sam i diplomu na svečanom domjenku. Bilo je lijepo i veselo, nastavilo
se u obližnjem baru.
Nakon toga je usljedilo 3 tjedna
zajebancije i putovanja.
Dani su prolazili u opraštanju s
ekipom, bas smo svi bili nekako tužno-veseli. Lijepo smo se zbližili a neki
ljudi su mi posebno dragi, teška srca sam se rastala u nadi da ćemo se opet nekad
vidjet u životu. Ali nekako sam sigurna da hoćemo.
Shayna nas je za oproštaj izvela
van, a prije toga na predstavu Too much light makes the baby go blind. Nešto
pregenijalno, nasmiješnija predstava ikad. Serija dvominutnih skečeva u kojima
se sprdaju sa svim i svačim. Jako dinamično, brzo, urnebesno smiješno. Uz puno
buke i interakcije s publikom. Ako ikada budete u prilici, obavezno pogledajte.
Seljenje je bilo stresno i tužno.
bacit neke stvari, spakirat sve. Hihi, Natalija i ja smo prodale sve sto se
prodat da. Mislim nije da i drugi ljudi to ne rade, ali mi smo recimo frižider
koji smo kupile za 35$ prodale za 50$. Moraš preuzet nešto od američkog stila života.
🙂
Taj dan kad sam se selila iz doma
je bas bio plačljiv i nervozan. Neki čudan mix sjete i osjećaja da je završio
jedan dio mog života ali i osjećaja da sam zrela za ići doma.
Do Seattla sam bila kod Janine
(ranije spomenuta i kao Dženana) u Harlem. Prvu večer gledale tv, bas sam uživala
u kauču i tv-u i komentiranju random enterntainment crapa koje smo gledale. TV
nakon 4 mjeseca, oh joy!
Sto se sve zanimljivog događalo u
tom periodu pred kraj i nakon kraja programa u mom njujorskom životu.
E pa svasta. ? Bila sam jos jednim u kinu,
gledala 12 years of slave, oooodlican je, must see ta one s dobrim želucem. A i
dobro se bilo podsjetiti na američku robovlasničku povijest dok sam u Americi.
Shoppingirala sam. Prekomjerno. Počela
sniženja, nemosh odolit. Amerika je fakat potrošački raj i totalno se ufuraš u
to van kontrole i razuma. Samo te mami da trosis dalje jer ima sveeega i stalno
su neki dealovi i popusti. Najbolje su kupnje stvari koje su kod nas skupe
i/ili nedostupne, o čemu sam vam već ranije pisala.
Još jednom smo imali brunch
nedjelju kod Andrea i Ali. Imajte na umu da brunch (marenda) neizostavno uključuje
i alkohol. Na prazan želudac. Jer brunchu ne prethodi doručak. Brunch je kasni doručak.
Btw. kod Andrea i Ali u Brooklynu
sam se smjestila nakon Seattla a do Zagreba.
Izlaske sam prestala da brojim.
🙂 Ali evo jednog zanimljivog, neki fenski njujorski klub u kakve inače nisam
zalazila. Baba sera u wc-u, ja ušla i zbunila se, pitam treba li da platim.
Baba sera ne razumije pitanje, kakvo pobogu plaćanje. Hm sad sam još
zbunjenija. Popišam se, izađem, i skužim baba serinu ulogu. Ona je tamo da mi
istisne sapun na ruku (!!) i doda papirnati ručnik!! Da, da. To je to. Ja sam
bila toliko u soku i posramljena, bas mi je to bilo gnjusno.
Inače je izlazak bio super,
plesan i pijan. Margarite su jako in u NYC. Navukla se. Pogotovo zbog
svakodnevnih happy houra. 🙂
Isprobavala sam jos svakojake
hrane: indijsku, ovaku, onaku, ali najdraza mi je thai bez premca. Jako ce mi
falit raznovrsnost hrane, kuhinja, ponuda i dostupnost.
E, da skoro zaboravih Washington
DC. Bile Nata i ja 2 dana, spavale kod njene frendice. Šetale, razgledavale,
klopale. Svidio mi se. Vrlo je monumentalan. Ali i kontroliran, svuda policija,
osjećaš nadzor u zraku. Muzeji odlični, za američke pojmove vrhunski. Nisu inače
bas na ti sa modernom muzejskom izvedbom. Holokaust muzej (a u koji drugi bi ja
išla) je stvarno vrhunski. Puno i o NDH, Jugoslaviji. Jako moderno,
interaktivno, emotivno ali i činjenično. Inače je cijeli jedan ogroman dio
poznat pod National Mall pun spomenika i memorijala za razne osobe i ratove.
svi su vrlo tradicionalni i nemaštoviti. ali poseban je osjećaj stajat kod
Lincoln Memoriala otkud je M.L. King držao svoj slavni govor. 🙂
Vrijeme nam je bilo divno sunčano.
Najljepsi dio je Georgetown. Jer je najeuropskji. Heheh.
Zao mi je sto nisam stigla do
Bostona, on je isto 3 sata busom od NY kao i Washington, ali jebiga pojede te
vrijeme, a s druge strane da nisam nogom kročila van NY nijednom ne bi mi bilo
dosadno.
A sad o Zapadnoj obali! I had a
blast! 🙂
Put do Seattla je trajao 16 sati,
šesnaest sati! Presjela sam u Austin, Texas i pokupili smo još ljudi u Phoenix,
Arizona. Da, dakle krajnji jug na putu do krajnjeg zapada, dakle sulud let. Ali
sam cak uzivala. Citala sam Johnatana Franzena (hvala Marko) i gledala lude američke
krajolike. I Phoenix i Austin su ogromna ravna prostranstva dokud ti pogled seže,
samo ravno, bez nebodera, preludo.
Seattle me ugodno iznenadio, sav
je brdovit kao San Francisco. Sav je tmuran i siv i maglovit. Nije hladno iako
je tako sjeverno jer ga štite planine ali se zato od istih tih planina stalno
kondenzira ta para. Posljedica je da je to grad s najvećom stopom samoubojstava
u SAD-u. Ljudi obično misle da stalno pljušti kisa, ali oni za pljuskove ne
znaju. Dakle nije stvar u količini padalina nego konstantnosti cmoljenja. Okružen
je prekrasnom Canada-like prirodom, planinama, vulkanima, jezerima, oceanom, crnogoričnim
sumama (zato se Washington država i zove Evergreen state).
To je ujedno i grad s najvećim
brojem visokoobrazovanih u Americi, rodni grad Billa Gatesa i Paula Allena,
grad u kojem su sjedišta Amazona, Microsofta, Starbucksa, Boeinga… Tu se
rodio i grunge, Jimmy Hendrix, Nirvana, Soundgarden, Pearl Jam….
Mary i Bob su me tretirali kao
kraljicu. Kupili mi karticu za javni prijevoz, Starbucks karticu s 25$, poklone
za Božić, pun frižider hrane, vozili nas svuda, ugađali. Mary je napekla kolaca
i doručak slastica, ma milina. Stvarno smo imali specijalni tretman kao prvi
gosti ikad. Nevjerojatno ali u isto vrijeme kad i ja im je došla i frendica
Jelena iz Hrvatske.
Božić smo dočekali kod Bobovih
staraca u malom gradiću sat vremena od Seattla, Port Orchard. To je u biti malo
umirovljeničko montažno naselje. Bas je bilo lijepo. Ja nisam imala nikakav božićni
osjećaj, niti mi to inače puno znaci, tako da sam bila ugodno iznenađena kako
nam je lijepo bilo i koliko su se potrudili. Cak su imali i čarapu s mojim
imenom iznad kamina. A da ne govorim koliko su nam poklona nakupovali. Hrana je
bila zanimljivo iskustvo, recimo to tako. Eufemisticki. 🙂
Navečer smo otišli u kasino.
Dakle umjesto polnoćke, kasino. Spušila sam 10$ iako sam računala na početničku
sreću. 🙂 Seattle a sam mu naziv dolazi od Native Americans, nama poznatiji kao
Indijanci. Tako da ima puno rezervata okolo a stoga i kasina. Krasno su im se
iskupili Ameri. Svašta. Ali eto njihova je kultura djeliteljska (fuj smrdi na
socijalizam) pa nek dijele zaradu od kasina. Samo ih na njihovoj zemlji smije
biti. Kao da im je ostalo puno zemlje, i kao da to malo sto im je ostalo ne
mogu bolje uživati. Bljak.
U Seattle smo se vratili drugi
dan popodne, trajektom, suuuper ogled na skyline grada.
Pili smo puno piva jer je taj dio
Amerike pivovarski. Inače, ja sam živjela u uvjerenju da Ameri imaju lose pive.
Ne da nisu lose nego su vrhunske i izbor je impresivan. Puno malih lokalnih
pivovara, raznih tipova pive. Nekad popijem dvije i nije mi jasno kak sam
pijana, kad ono, op op, 8% alkohola! Hiihih. U Seattlu cak imaju i Karlovacko u
nekoliko barova. Jako briju na raznovrsnost ponude piva.
Išli smo na Snoqalmie vodopad i obližnji
mali gradić a to je sve područje gdje se snimao Twin Peaks, i točno je neka
takva mistična atmosfera. Kad smo došli kuci gledali smo Twin Peaks, i fakat su
sve te lokacije, cak i taj diner di smo jeli koji se reklamira kao Twin Peaks
diner. Baš fora!
Vodili su me na Ocean Shores, tj.
plazu, tj. otvoreni ocean. To mi je bilo preludo. Bas sam bila uzbuđena nad činjenicom
da sam u razmaku od par tjedana bila na obali Atlantskog (Jersey Shore) i
Pacifičkog oceana! Vau, zar ne?! I to prave plaze, ono 2-3 sata vožnje od grada
u oba slučaja. Pacifički je puno moćniji. Ne znam zašto ali bas je sila
prirode. To mi je bio onaj moment: Želim vidjeti nešto veliko ( da se osjetim
malom). Ivana, Hrvoje i Slaven ce razumijeti. 🙂 Jednako uzbudljiva činjenica
mi je bila kad je netko na novogodišnjem tulumu rekao da nakon nas u 2014.
ulaze još samo Aljaska, Hawaii i još par nekih pacifičkih otočića koji
pitajbogakome pripadaju. Ludilo! Di je taj Seattle, daleko daleko u pm!
Na putu do Ocean Shores smo stali
u Aberdeen, rodni grad Kurta Cobaina. Majko mila, morate te slike vidjeti.
Odmah ti bude jasno zasto je bio tako depresivan. Sivi mali jadni derutni gradić,
užas živi. Toliko da je smiješno. Nirvana u autu i nastavak ka oceanu. 🙂
E a pazi ovo za Krisa Novoselica:
„Novoselic was born to Croatian
immigrants Kristo and Marija Novoselić in Compton, California. (to znamo) He
lived there for one year before his parents relocated to the Los Angeles
Croatian neighborhood of San Pedro, where he remained for most of his
childhood. The Novoselic family moved to Aberdeen, Washington in 1979, because
of rising property prices in California. In 1980, his parents sent him to live
with relatives in Zadar, Croatia, then part of SFR Yugoslavia. There, Novoselic
attended Gymnasium. Novoselic was already interested in bands such as Led
Zeppelin, Devo, Black Sabbath, Van Halen and Aerosmith. He also enjoyed rock
bands like Zabranjeno Pušenje, Prljavo kazalište and Azra. Hahahha. Dobro da
nije Crvena Jabuka.„
Gledali smo american football
tekmu u baru, svi nabrijani, svi okićeni simbolima. Seattle Seahawksi su igrali
doma u Seat
Darija Marić
Slučajna blogerica koja je svoju šestomjesečnu američku avanturu zabilježila sa svojim “malimblogo-kros-kulturalno-zajebantskim-ad hoc-analizama i observacijama” za svoje prijatelje. S obzirom da su isti bili totalni hit među našom malom internom zajednicom i da volim i putovati, i pisati, ohrabrena sam da se javim na ovaj natječaj. Sretno mi! 🙂
