Maroko je zabranio prodaju, proizvodnju i uvoz burki. Odluka je donesena iz sigurnosnih razloga, jer su je „razbojnici koristili da bi izvršavali svoje zločine,“ kako je neslužbeno potvrđeno. Nošenje burki još je dozvoljeno, a trgovci su dobili 48 sati da se riješe sve robe.
Burka koja u cijelosti prekriva tijelo i lice nije naširoko u uporabi u Maroku, više je karakteristično pokrivalo za Afganistan te pojedine dijelove Indije i Pakistana. U Maroku se ne nosi baš ni nikab, veo koji otkriva samo oči. Muslimanke u toj zemlji pretežno nose hidžab, veo ili maramu kojom pokrivaju kosu, ali je lice sasvim otkriveno. Hidžab na arapskom i doslovno znači zavjesa ili pokrivanje, a čini jednu od osnovnih vjerskih obaveza svake punoljetne muslimanke.
Hammad Kabbaj, propovjednik kojem je bilo zabranjeno utrkivati se za mjesto u marokanskom parlamentu zbog veza s ekstremistima, proglasio je zabranu neprihvatljivom, rugajući se „marokanskoj slobodi i ljudskim pravima“.
Zemlje gdje su burke zabranjene:
POTPUNA ZABRANA BURKE I NIKABA
• Francuska, od 2004.
• Belgija, od 2011.
• Čad, od 2015.
• Kamerun, u pet provincija, od 2015.
• Diffa, Niger, od 2015.
• Brazzaville, Kongo, od 2015.
• Ticino, Švicarska, od 2016.
• Kineski grad Urumqi u zapadnoj regiji Xinjiang
DJELOMIČNA ZABRANA BURKE I NIKABA
• Nizozemska: žene ne mogu prekriti lice u školama, bolnicama i javnom prijevozu.
• Talijanska regija Lombardija: žene ne mogu prekriti lice u bolnicama i javnim ustanovama.
• Talijanski grad Novara: ženama je rečeno da ne nose potpuni veo 2010. godine, no ne postoje kazne za kršenje toga.
• Dijelovi Katalonije, Španjolska: ženama je u Barceloni i nekoliko okolnih gradova od 2010. zabranjeno nositi potpuni veo u javnim ustanovama; Vrhovni sud je 2013. godine ipak ukinuo neke od zabrane pozivajući se na religijsku slobodu.
• Turska: potpuna zabrana prestala je vrijediti 2013. godine. Trenutno zabrana vrijedi samo za žene koje rade u sudstvu, vojsci i policiji.
