Prije samog polaska na put dragi prijatelji koji su već posjetili Tajland savjetovali su me o tome što moram vidjeti, gdje ići, što nikako propustiti. Uz to sam čitala i nemali broj blogova koji su mi govorili isto, i pomoću kojih sam se pripremala za savršeni posjet zemlji osmijeha. Neki od savjeta i smjernica su mi uvelike olakšali put, no dosta onih „ovo MORAŠ u Tajlandu“ je završilo tako da mi je: a) to što se mora bilo užasno naporno/nezanimljivo/dosadno ili b) jednostavno sam od toga odustala. Kad sam se vratila iz Tajlanda svi su me ispitivali iste one stvari koje sam i ja ispitivala prije polaska te sam iz tog razloga odlučila sabrati dojmove i opisati one stvari/mjesta/događaje koje su se mene najviše dojmile i koje sam preporučila i svojim prijateljima. 
Preporuke su dobre kako bi eventualno dobili dojam čega sve ima, ali na kraju je na tebi što ćeš od toga izabrati. Lista Lonely planeta nije igra Pokemona i ne moraš skupiti sve. 🙂 Ja recimo nisam posjetila famozni ping pong show, niti sam jahala slonove ili se slikala s tigrovima. Što ne znači da ti nećeš… (ali molim te nemoj jahati sloniće 🙂 ). Iako su većini ljudi prva pomisao na Tajland lady boysi i Khao San Road, Tajland je zemlja koja nudi puno više ako samo malo zagrebeš po površini. Krenut ću redom- mojih 6 najdražih iskustava nakon jednomjesečnog ‘ruksakarenja’ po Tajlandu:
1. The Yard Hostel, Bangkok
Razlog zašto stavljam hostel na broj jedan ove liste je taj što kao ženskoj osobi koja često sama putuje je dosta važno gdje će spavati. Iako hostelima gotovo uvijek dajem prednost naspram hotela ili apartmana, svi znamo koliko teško može biti pronaći onaj dobar, pogotovo u gradu kao što je Bangkok gdje ih ima kamo god se okreneš. The Yard hostel je sve što želiš od hostela plus ono što bi svi dobri hosteli trebali biti, ali im to najčešće nedostaje. Mjesto u kojem se ne osjećaš kao gost već kao prijatelj. Hostel je 20-ak minuta udaljen od najpoznatije turističke atrakcije Khao San Roada, ali vjeruj mi, ukoliko nemaš 18 godina i citat tvog života nije all the crazy shit I did tonight, Koh San Road nije mjesto gdje želiš spavati. Silom prilika, zadnju noć u Tajlandu sam morala tamo provesti. Reći ću samo da sam izašla u 4 ujutro iz hostela i 2 sata čekala autobus na cesti. I to je bilo bolje nego spavati u sobi u kojoj se pijani yolovac odlučio da će umjesto na wc-u koji se nalazio dva koraka od njega, nuždu izvršiti po podu u kutu sobe. Ukoliko to nije prizor kojem želiš nazočiti, ima puno dobrih hostela izvan Khao San Roada, a u zelenoj oazi usred Bangkoka nalazi se i ovaj mali raj za putnike.
Yard hostel je bio prvi hostel u kojem sam odsjela u Tajlandu te je postavio visoke standard za sve sljedeće s kojima bih, bez obzira što su bili vrlo dobri, uglavnom bila razočarana jer nisu imali tu jedinstvenu atmosferu i ugođaj koji ćete naći u Yardu, a za koji su najzaslužniji njegovi vlasnici i osoblje. Hostel se nalazi u prekrasnom vrtu (što u Bangkoku nije čest prizor) u kojemu se nakon napornog dana možeš opustiti uz koju pivu i priču sa gostima i domaćinima, iako se uopće ne kuži tko radi, a tko je gost jer svi žive zajedno kao jedna velika, vesela obitelj. I da, imaju biciklu koju možeš dobiti besplatno i vozikati se po susjedstvu! Također imaju i laptop koji možeš koristiti (iako je to često po hostelima u Europi, u Tajlandu ih nigdje osim u ovom hostelu nisam vidjela), knjižnicu, kuhinju, mali bar, prefin (besplatni) doručak, a ispred hostela je restoran s naaajboljim hamburgerima na svijetu (da, znam da si u Tajlandu i da ti se ne jedu hamburgeri, ali ovo je poseban hamburger koji ima ananas! :)) …Sve u svemu, ako si se odlučio za hostel, a pogotovo ako putuješ sam, od srca preporučam ovo mjesto.
2. Songkran
Songkran ili tajlandska nova godina slavi se od 13. do 15. travnja. Dok je do neke 1940-te godine tada nastupala i službena nova godina za Tajlanđane, danas je i oni slave kada i većina svijeta, prvog siječnja. Unatoč tome, tradicionalno obilježavanje nove godine i dalje se održava u četvrtome mjesecu te je Songkran najveći tajlandski praznik. Glavna karakteristika Songkrana ili “Festivala vode” je polijevanje vodom čime Tajlanđani simbolički ispiru sve one loše stvari iz prethodne godine kako bi u sljedeću ušli čisti. I dok se to nekada radilo tako da bi sa malo blagoslovljene vode pošpricali jedni druge i time si zaželjeli sreću u novoj godini, danas to izgleda ovako:
Tri dana vodenih ratova svuda po Tajlandu. Praznik koji se pretvorio u turističku atrakciju gdje se već tjedan dana ranije po ulicama prodaje sva potrebna oprema za “uspješno ratovanje”. Vodeni pištolji, kanistri, naočale, kupaći kostimi, maske, vodootporne torbice… Svi se pripremaju za prvo jutro Songkrana kada izlaze na ulice i igre počinju! Jedino pravilo koje sam naučila da treba prihvatiti u ta 3 dana je da pravila nema. Pričaš na mobitel i misliš da će te poštedjeti? Neće. Vidiš čovjeka u odjelu kako ide na posao? Ma neće valjda… Hoće. U restoranu si i jedeš, pa ne bi valjda dok… Bi. Moram priznati da sam prva dva sata bila nespremna za cijelu tu ludnicu i kaos na ulicama, no vrlo brzo sam se prilagodila i uživjela u borbu! Do te mjere da sam čak “napadala” i klince od 6-7 godina. Ova rečenica zvuči grozno i ne znam zašto je nisam izbrisala. Ali vjerujte mi, oni znaju biti najgori! Sve u svemu Songkran je super zabavan, a četvrti mjesec u Tajlandu je vruć. Ne vruć kao što ti je možda vruće kod nas na najtopliji dan u 8. mjesecu nego kao “da li sam umro i ovo je pakao” vruć. Nije ni čudo da ga svi toliko željno iščekuju te pomalo polude ta tri dana.
3. Elephant Jungle Sanctuary, Chiang Mai
Iako me danas toga sram, moram priznati da sam i ja prije samog polaska u Tajland imala ideju o jahanju slonova kroz džunglu te da u tome nisam vidjela ništa loše. Pa imaju 10ak tona, to je kao da ja hodam naokolo s mravom na leđima, zar ne? Ne, Lara, glupa si. Nije isto. Koliko je cijeli turizam koji se vrti oko jahanja slonova na Tajlandu problematičan, saznala sam tek tamo. Dovoljan mi je bio podatak da je 2000.-te godine po Tajlandu šetalo 100.000 slonova dok ih danas ima nešto manje od 4.000, za što su dijelom zaslužni upravo kampovi koji vam pružaju iskustvo jahanja slonova. Po toj računici za… matematika i ja smo posvađani, ali mislim da ih vrlo brzo neće uopće biti. Ta pomisao me toliko šokirala da sam se odlučila povezati s jednim predivnim mjestom u Chiang Maiju – Elephant Jungle Sanctuary – utočištem slonova koje radi sve što može da do tako nečega ne dođe. O tome možete čitati u mom sljedećem blogu, a za sada, ukoliko planirate put u Tajland i želite vidjeti sloniće, savjetujem da posebnu pozornost posvetite odabiru pravog mjesta te da preskočite razne riding/trekking kampove. Možda na njihovoj stranici piše da su super eco-elephant friendly, ali jedino prema čemu su friendly su vaši novčanici.
4. Autohtono stanovništvo- Padaung ili “pleme dugog vrata”
Sigurno ste čuli za neka plemena koja žive u planinama, daleko od civilizacije i modernog svijeta? Karen pleme jedno je od najbrojnijih planinskih plemena čiji je dobar dio emigrirao iz Burme u Tajland 40-tih godina. Jedna od ‘podgrupa’ Karen plemena je i Padaung, poznatije kao “pleme dugog vrata”. Naziv su dobili zbog žena koje nose teške bakrene prstenove oko vrata, ponekad i preko njih 25! Iako ih često nazivaju ženama žirafama te se smatra da im prstenje izdužuje vrat, to u stvarnosti nije tako. Prstenje teško i po 5-6 kilograma im u biti spušta ramena te se radi toga stvara vizualni dojam izduženoga vrata. U svakom slučaju, za zdravlje vrlo opasan nakit, pogotovo ako ga bi ga iz nekog razloga nakon 10-ak-20-ak godina trebale skinuti. U tom slučaju, vratni mišići više ne bi funkcionirali, a žene bi ostatak života morale provesti ležeći. Postoji nekoliko objašnjenja za ovu neobičnu tradiciju. Najstarije od njih je da su se na taj način štitile od ugriza tigrova, drugo da je to jednostavno znak ljepote te što više prstena žena ima smatra se boljom “udavačom”. Danas tek nekoliko žena nosi prstenje zbog tradicije, a najčešći razlog kićenja ovim teškim nakitom upravo je- turizam.
Tu dolazim do one manje lijepe strane turističke zemlje kao što je Tajland… Slonovi, tigrovi, autohtona plemena, lady-boysi, pa čak i budistički svećenici… Sve ono što čini tu predivnu zemlju i kulturu, svaka autentičnost i posebnost komercijalizirana je do maksimuma i čini se kako je sve turistička atrakcija. Siromašne obitelji potiču djecu na prostituciju koja je postala tajlandski brend, ugrožene životinje se zarobljavaju i muče te se od njih radi turistička atrakcija, čak se i običaji izbjeglica koriste za stvaranje profita.
Kod posjeta plemenu Padaung nisam se mogla oteti dojmu da pridonosim nečemu lošem. Gledajući turiste kako bez pitanja prilaze ženama i djeci i slikaju ih, imala sam odvratan dojam da se nalazim u ljudskom zoološkom vrtu. Predomišljajući se što da napravim, da li da se pridružim ostatku grupe ili čekam sa strane, priđe mi dečkić od 7-8 godina pozove me da dođem pogledati njihov nakit. Otišla sam za njim i došla do mlade žene koja je u rukama držala dijete i lagano mi se smiješila. Dečkić mi prstom pokazuje na daske pune lijepog prstenja, narukvica i naušnica napravljenih poput onih koje nose oko vrata te pita: “Do you like?”. Nisam znala hoće li taj dečkić ili njegova mama vidjeti išta od tog novca, ali kupila sam i narukvicu i prsten i novčanik nadajući se da sam napravila dobru stvar. Provela sam ugodnih sat vremena u njihovom društvu te su me čak ponudili i svojim ručkom. Uspjela sam shvatiti da vole kad im turisti dođu jer kupuju nakit, a kažu da tako vježbaju i engleski iako najčešće nitko s njima ni ne priča. Na posljetku je bio to divan dan koji mi je ostao u sjećanju kao jedno od najljepših iskustava. Za kraj sam ih zamolila i za sliku, za koju su, pogotovo djeca, vrlo rado pozirala. Na kraju dana bilo mi je drago da sam otišla te smatram da je i njima to u redu dok god im pristupaš kao da su ljudi, a ne izložbeni primjerak
5. Bond. James Bond. Tajland
Tajland je zemlja u kojoj si, ako želiš, možeš priuštiti određene luksuze čak i ako putuješ na budžetu. U stvarima koje kod kuće prosječna osoba ne može uživati ili ih čuva za „posebne prilike“, u Tajlandu može bez da joj novčanik previše pati. Ukoliko si ljubitelj/ica beauty tretmana ili masaža, iskoristi sve pogodnosti Tajlanda! Najbolja masaža koju sam imala u životu u trajanju od sat vremena, na predivnoj plaži, uz čaroban zalazak sunca koji sam malo prije spomenula me koštala tek 50 kuna! (Note to my friend: Ne Dino, ta masaža nije uključivala happy ending).
Ukoliko si možda uvijek htio provesti noć u vrhunskom, luksuznom hotelu za koji ti je bilo malo over the top izdvojiti oko 1000 eura, u Tajlandu takvo iskustvo možeš imati za duplo manje. Vrhunska usluga koja kod nas podrazumijeva da će ti se konobar lijepo osmjehnuti, u Tajlandu znači nešto sasvim drugo. Kada govorimo o tajlandskoj gostoljubivosti, govorimo i o njihovoj kulturi, o ljudima koji su vrlo ponizni i skromni te koji se prema vama odnose s dozom ljubaznosti i poštovanja na koju niste navikli. Tajland je zemlja u kojoj se makar na jedan dan možete osjećati poput James Bonda, a s novčanikom prosječnog Hrvata.
Evo nekoliko mojih savjeta za „bondiranje“ po Bangkoku. Mandarian Oriental – lanac luksuznih hotela s pet zvjezdica i izvanrednom uslugom u kojem, ako si ne možeš priuštiti boravak, definitivno preporučujem restoran u kojem možeš uživati u buffetu vrhunske tajlandske tradicionalne kuhinje za nekih 20-ak eura. U većini slučajeva nećeš imati pojma što jedeš jer je sve tako krasno i divno aranžirano da te prvo strah i jesti kako ne bi uništio tu umjetnost na tanjuru. Uz izvrsnu hranu dolazi usluga i tretman nakon kojeg jednostavno imaš potrebu naručiti martini, shaken not stirred. 🙂
Jedna od stvari koje sam u gradu nebodera htjela isprobati je bio i infinity pool. Kupati se na samom vrhu hotela u bazenu iz kojeg se pruža pogled na cijeli Bangkok iskustvo je koje vrijedi svakog bahta. Budući da takve bazene ima svega par hotela, naravno, onih najskupljih, ukoliko ne mislite prenoćiti tamo, i dalje možete cijeli dan uživati na bazenu. U Okura Prestige hotelu za nekih 150 kn možeš cijeli dan koristiti bazen, saunu i teretanu, a dobiješ i ležaljku, ručnik, neograničeno vode (dosta bitna stvar u Tajlandu gdje najčešće novac i trošiš na vodu) i korištenje kupaone u koju ćeš se htjeti preseliti.
6. Zalasci sunca
Znam da sunce svakodnevno izlazi i zalazi i na drugim krajevima svijeta, ali zalazak sunca u Tajlandu je nešto sasvim drugo oko čega će se svatko tko je ikad posjetio tu zemlju vjerojatno složiti. Gledati kako nestaje među ogromnim neboderima u Bangkoku, promatrati ga kako se gubi u planinama palmi ili među otocima tone u more, jednako je veličanstven prizor. U Bangkoku preporučujem čekanje zalaska na jednom od mnogih rooftop barova. Meni najljepši je upravo onaj iz filma Mamurluk, a nalazi se na vrhu hotela Lebua. Na otocima, koliko god se teško maknuti s plaže, uzmi si makar jedan dan i hodaj do najvišeg vrha, pogledi koji se pružaju s vidikovca su nezaboravni. 
Kad se sve zbroji i oduzme, Tajland je prekrasna zemlja u kojoj svatko može pronaći nešto za sebe i kao takva nije ni čudo što je preplavljena turistima. A za kraj, odgovor na pitanje koje mi je najčešće postavljano: koliko novaca mi treba za Tajland?
Koliko uzmeš.
Tajland je zemlja u kojoj možeš potrošiti bogatstvo, a i u kojoj možeš uštedjeti naspram onog koliko trošiš kod kuće. Nažalost, na ovo pitanje ne mogu dati konkretniji odgovor, jer apsolutno sve ovisi o tebi i tvojim željama. Uživaj i iskoristi ono najbolje od Tajlanda, što god to za tebe bilo. 😉
Pročitajte još:
Tajland nije samo za partijanere, tražite li romantiku evo gdje možete pronaći mir
Koliko ih možete prepoznati? 8 autentičnih tajlandskih jela i kako skužiti jesu li prava?
