Ovo malo čudo od otoka, ovaj mali raj na zemlji, smjestio se u Indijskom oceanu nadomak obale Tanzanije. Zašto baš Zanzibar? – upitali su se mnogi rekavši im kamo idem. Iskreno, nije bio prvi izbor za siječanjsko putovanje, ali stjecajem okolnosti te onim nekim instinktom koji vam govori „idi tamo“ – postao je. Samo kad prosurfate fotografije ovog čarobnog otoka srce će vam početi lupati kao ludo, istog trena ćete se zaljubiti i početi maštati o njemu.
Njegovo ime u prijevodu znači „Zemlja Crnaca“ a pri samoj pomisli na njega zamišljati ćete kristalno čisto tirkizno more, toplinu sunca i lagani povjetarac. Stres i užurbanost ovdje ne postoje, a uzrečica „pole pole“ što u prijevodu znači – „polako, polako“ to i dokazuje. Blagoslovljen toplom klimom, bogatom florom i faunom te koraljnim grebenima, ritam života na ovom otoku određuju mjesečeve mjene i monsunski vjetrovi. Istog trena kada zakoračite na zanzibarsko tlo, najčešće odmah po dolasku u glavni grad – Stone Town i udahnete taj pomalo prašnjavi zrak, pogledate oko sebe… pomisliti ćete kako je vrijeme stalo. Neasvaltirani dijelovi grada, glavne i sporedne ulice, prašina, blato nakon dvosatnog pljuska noću, trošne kuće, miris ribarnice pod hotelskim prozorom, šum vjetra, molitva na razglas u zoru.. Sve su to čari Stone Town-a, povijesnog mjesta pod zaštitom UNESCO-a, jedinog i glavnog grada na otoku Zanzibaru koji se nije promijenio u posljednjih dvjestotinjak godina. Njegovim spomenom mnogi se sjete, da je to rodno mjesto frontmena legendarne grupe Queen te se upute kroz labirint gradskih ulica ne bi li vidjeti i ovjekovječili ulazna vrata i samu građevinu u kojoj je odrastao. U šetnji gradom primjećuje se fascinantna arhitektura, spoj afričkih, indijskih i perzijskih stilova, upotpunjena masivnim i raskošnim ulaznim vratima. Ulazna vrata prvo su što se postavljalo pri gradnji kuće, a po ukrasima se moglo saznati da li tu žive Arapi, Indijci ili pak Crnci. Grad je poznat i po tržnici robova, koja je postojala u ne tako dalekoj prošlosti, prije samo stotinjak godina, a služila je kao glavno sjedište u kojemu su dovozili robove iz čitave Afrike. Dok šetate tim kaotičnim ulicama, prolazite kroz šarene i bučne tržnice prepune suvenira, drvenih rezbarija, ribarnice, mesnice, tropskog voća i kojekakvih sitnica, čuti ćete pozdrav „Jambo“, te će vas uporni trgovci odmah nazivati svojim „rafikjem“ (prijateljem ) te kazati kako je sve „hakuna matata“ – nema problema. – „Good price for you rafiki, hakuna matata!“
Neizostavno odredište nadomak grada, tridesetak minuta udaljen, maleni je otok imena Prison Island. Otok je to koji čuva mnogo zanimljivih i teških priča iz svoje povijesti, a danas je prije svega, dom divovskih kornjača koje su u 19.stoljeću dovezene sa Sejšela. Okružuje ga tirkizno i čisto more upotpunjeno prekrasnim sitno bijelim pijeskom.
Otok Zanzibar, poznat je još i kao „otok začina“. Na putu od jednog do drugog mjesta odredišta, uz samu cestu primjećuju se table sa oznakama farmi začina. I mi smo posjetili jednu te uz lokalnog vodiča obišli čitav posjed, naučili štošta novo, kušali sve što su nam ponudili, pili vodu iz netom ubranog kokosa, a za kraj su nas obradovali od palminog lišća pletenim šeširima i torbicama za žene a kravatama za muškarce.
Sjeverni dio otoka skriva još jednu ljepotu – plažu Nungwi. Pedeset nijansi plave u svakom smislu te riječi, mekani bijeli pijesak, sunce koje nemilosrdno grije, topli povjetarac, valovi koji se lome u plićaku, mnoštvo jahazija ( autentični jedrenjaci ) u daljini, hlad pod palmom, glazba iz lokalnog resorta i koktel u ruci… Nadomak nje, Kendwa beach nudi u potpunosti jednu mirnoću i zen na svoj način, bez obzira na mnoštvo turista koje smo tada zatekli. Dočekati sumrak na plaži uz zvukove afričkog ritma ima posebnu čar…
Iskustvo koje me ovdje najviše obradovalo bilo je plivanje s „divljim“ dupinima. Kizimikazi, selo na jugu otoka, nudi tu mogućnost jedino ako se ustanete u ranu zoru jer su vam samo tada šanse da ćete to i doživjeti. Oni se naime, pokažu i „prave važni“ rano ujutro dok još sunce nije pokazalo svoju snagu. Krici oduševljenja nakon samo par minuta vožnje motornim čamčićem kada smo ih ugledali čuli su se sa svih strana. Nismo bili jedini to jutro, mi avanturisti opremili smo se perajama, maskama i dihalicama te odmah skakali u ocean, dok su pojedini samo promatrali i fotografirali. Doživjeti jato delfina kako na metar od vas pliva i uranja pod vodu a vi sve to promatrate, neopisiv je. Neki su imali sreću da se bebe delfini igraju i kruže oko njih te da ih više puta ugledaju iz blizine. Kreću se veoma brzo i dok ste vi skočili u vodu oni su već krenuli dalje, ali želja i upornost bila je jača od svega. Desetak puta sam uskočila a izbliza ih doživjela svega dvaput.
Iscrpljena i sretna, sa zabilježenim trenutcima na fotografiji pamtiti ću taj dan zauvijek.
Kada krenete put istočne strane otoka, Jozani šuma je još jedna atrakcija koju morate posjetiti. Ovaj nacionalni park dom je endemskoj vrsti kolubus majmuna, jedinima takve vrste na svijetu.
Karakteristični su po crvenkastoj boji krzna na leđima, a kako su majmuni općenito poznati po svojoj agresivnosti, ove ne želite dirati ni hraniti jer ugriz li vas, mogu vas zaraziti sidom.
Razlika plime i oseke na otoku osjetna je. More se povuče oko četristotinjak metara od obale i plivati je moguće tek u popodnevnim satima, ovisno na kojoj strani otoka se nalazite. Temperatura oceana zimi kreće se od 20 do 30 stupnjeva a zraka 30 do 35. Upravo jedna oseka slične vrste dočekala me u svom stilu kod poznatog restorana The Rock koji se nalazi nedaleko od obale prelijepe plaže Pingwe. Famozni je to restoran na stijeni i simbol Zanzibara koji oduševi svojom ljepotom i posebnošću, došetali vi do njega pješke, gazeći po plićaku ili u vožnji restoranskim čamcem. Oblačno vrijeme ispraćeno jutarnjom kišom, nedostatak sunca i plime, nije umanjilo utisak koji ostavlja kada ga ugledate.
Znatiželjni dječji pogledi prate vas gdje god se nalazili, njihova trošna osjeća, musava lica i bose noge prikrivaju siromašvo u kojemu najčešće žive, obilazeći plaže sa jutenim vrećama u ruci skupljajući alge koje je ocean izbacio na plažu. „It’s for the money!“ – odgovara ponosno, dok od nepoznatih prolaznika prvo zatraži bombon, a začuje se tu i „dollar, dollar“. Znatiželjno će zastati i fotografirati se sa vama, veselo se hiholjeći kada im pokažete kako su ispali. Donijeti će vam japanke koje ste ostavili na drugoj strani plaže ne tražeći ništa zauzvrat, zaplesati sa vama, igrati se a pritom ne skidati svoj zaštitni osmijeh sa lica.
Gastronomija ovoga kraja, Zanzibar Pizza, jedinstvena je i samo ovdje možete kušati takvo što, bilo u slatkoj ili slanoj varijanti. Zanzibar Mix, juha od povrća i okruglica, jedinstven je spoj okusa i
mirisa, kao i obilje plodova mora i tropskog voća koji su tom stanovništvu svakodnevno na meniju. Jastozi za smiješnu cijenu, škampi, hobotnice i da ne nabrajam dalje, mango, ananas i kokos kao glavne „grickalice“ tijekom dana, pa tko ne bi uživao…
Karibu ( dobrodošli ) odjekivati će koje god mjesto na otoku posjetili, a jad i bijedu Afrike osjetiti ćete na svakom koraku, udisati na trošnim i prašnjavim ulicama… ali „pole, pole“ stil života te
„hakuna matata“ stanje uma, osmijesi ovih ljudi te njihovo bogatstvo prirode ono je što ovome mjestu daje dušu. Jesam li spomenula čarobne zalaske sunca…?!
Branka Čolić
Bok! Moje ime je Branka i strastveni sam putoholičar. Ponosno križam svaku zemlju sa svoje wish liste, a našao se tu i Tajland, Egipat, Zanzibar kao što vidite, Grčka, Španjolska, Francuska, talija, Češka, Mađarska, Slovačka, Srbija, Poljska, Slovenija, BiH, voljena nam domovina uzduž i poprijeko itd… Kroz fotografiju i opis trudim se što vizualnije dočarati svako svoje putovanje, koje me uvijek obogati za novo iskustvo. Maštam o sljedećoj destinaciji, možda upravo uz Vašu pomoć! <3Živi, voli, putuj…
