Prvo što sam primijetila već nakon izlaska iz aviona u Australiji je bila srdačnost. Vučem ogromnu torbu i prolazim kroz carinsku kontrolu, a nasmiješeni policajac mi vraća putovnicu uz riječi „Enjoy your day Billie!“. Već sam pisala o ljubaznosti koja se primijeti u ugostiteljstvu i prodaji pa se neću ponavljati, ali to je jedna od razlika koju sam imala priliku prvu primijetiti.
Australija je relativno novo otkriveni kontinent i demografska struktura joj se drastično promijenila u zadnjih pedesetak godina. Promijenila se na način da je udomila ljude sa svih krajeva zemaljske kugle te postala jedna od najmultikulturalnijih država na svijetu. Vjerojatno je baš ta multikulturalnost utjecala na modni izričaj tako da se na ulicama mogu vidjeti znatne različitosti i male su šanse da će vas netko čudno gledati zbog nečega što ste obukli (osim ako je stvarno jako uočljivo i neuobičajeno 🙂 ). Zbog toga je i malo teško generalizirati i odgovoriti na pitanje kakvi su Australci, ali kod osoba koje žive ovdje cijeli život ili duži niz godina, postoje neki uzorci u ponašanju.
Jedna od različitosti koju sam vrlo brzo primijetila je smisao za humor i na to se još uvijek nisam u potpunosti naviknula. Već nakon prvog gledanja TV-a sam shvatila da je ovdje nešto jednostavno znatno drugačije. Prvo, većina reklama su takve da bi kod nas ljudi ostali gledati u TV sa nekoliko upitnika iznad glave (npr. reklama za brzi kredit – liječnik prilazi pacijentu i kaže da je progutao trubu te da mora na operaciju koja će biti skupa. Nakon toga se pojavi Wallet Wizard koji im nudi kredit), a talk show emisije se najčešće svode na toliko glupiranja i zezancije da mi je ispočetka bilo teško povjerovati da je to stvarno dio uobičajenog TV programa. Općenito je smisao za humor drugačiji i ljudi su nekako opušteniji nego u Hrvatskoj, čak i u poslovnim okruženjima te se najčešće kolege (uključujući i nadređene) oslovljava imenom.
Pozdravljanje s poznanicima je poljubac u obraz (jedan, ne dva kao kod nas), popraćen zagrljajem ako se radi o osobi s kojom ste malo više bliski. Formalna pozdravljanja su kao i u Hrvatskoj – rukovanje uz osmijeh.
Poklone otvorite odmah, a na roštilj ponesite svoju cugu
Pokloni (rođendani, Božić,…) se otvaraju odmah. Ovo je pravilo koje nisam znala tako da sam prilikom svog prvog Božića ovdje naučila na vlastitoj pogrešci. Ako ste dobili nešto što se može probati, npr. parfem, isprobajte ga odmah i zahvalite se na poklonu.
Što se tiče poklona prilikom običnih posjeta prijateljima, možete ponijeti bombonijeru ili bocu alkohola. Ako ste pozvani na roštilj (barbie), često se nosi boca vina ili pivo koje ćete onda tu večer i piti. Ponekad se na roštiljanje uz vlastiti alkohol nosi i vlastito meso, ali to će vam onda domaćin naglasiti prilikom poziva. Iznenadilo me i da je ovdje jako popularno nositi svoje piće u restorane (BYO) najčešće uz plaćanje određene naknade (corkage).
Sjećam se da sam jednom čitala nekakav članak o Australiji i pisalo je „shoes are optional“. Nisam u tom trenutku u potpunosti shvatila što bi to trebalo značiti, ali nakon što sam prvi put vidjela nekoliko ljudi u trgovini bose, postalo mi je jasnije 🙂 Isto tako često se može vidjeti kako netko na posao ide u japankama, a nakon dolaska na posao obuje cipele. Vjerojatno razlog leži u tome što temperature znaju biti stvarno visoke (sutra očekujemo 41⁰C).
Ako uskoro krećete u svoju australsku avanturu, nadam se da će neke od smjernica barem malo pomoći. Ako vas nešto posebno zanima, pitajte u komentaru. 🙂
P.s. Misliš da su avio karte skupe i da je posjet “down under” moguć samo u snovima? E, varaš se. Uvjeri se! 🙂
Pročitajte ostale blogove:
Show me the money! Koliko košta život u Australiji?
Sydney ili Melbourne – u kojem se gradu bolje živi?
Zašto će vas usluga u Australiji posebno iznenaditi ako ste Hrvat?
Prvi koraci nakon selidbe u Australiju
Hrvatica u Australiji: Kako pronaći stan u Australiji? Od potrage do cijene iz prve ruke
