Prije svega, rekla bih da je moje putovanje „oko svijeta“ započelo mnogo prije nego sa mojim putovanjem skupa sa mojim dečkom i psom ( da dobro ste pročitali-psom) u Kanadu, točnije Montreal.
I prije Kanade voljela sam putovati, i oduvijek sam bila avanturističkog i radoznalog duha po tom pitanju. Kada god sam imala prilike ( i novaca), nisam ni trenutka razmišljala nego sam se spakirala i odlučila otputovati-pa makar to bilo i na samo 2 dana u recimo, Italiji.
Kako i sam naziv ovog posta kaže, ovaj put ću se probati suzdržati i pisati vam samo moje dojmove koje sam stekla dok sam provela godinu dana u Montrealu. Iako mi je bilo teško odabrati o čemu ću pisati u ovom postu, nekako sam najviše doživjela, ali i naučila o sebi samoj za vrijeme provedeno baš u Kanadi.
Sve je započelo krajem siječnja kada smo ja i dečko i naš pas, stigli u Montreal, već tada kada smo izašli sa aerodroma da udahnemo svježeg zraka nakon 8 sati provedenih u avionu, doživjeli smo šok. Našem psu su se doslovno zalijepile šapice za zaleđeni beton koliko je hladno bilo. Osjetila sam kako mi se znoj zaledio na licu. Tek tada smo saznali da je taj dan bilo -29, i da to nije ni približno hladno koliko može biti. Odmah smo znali da definitivno trebamo bolju jaknu i nekakve čizmice (ili što već) za psa. Recimo da
je prvi dojam Kanade bio – oštar. Prvih par mjeseci smo se pokušavali priviknuti na vremensku razliku između Osijeka i Montreala ( 6 sati) , a tu je naravno i hladna,duga zima koja je trajala sve do svibnja. Imam 24 godine, i prvi puta u životu sam doživjela da je i dalje snijeg u svibnju. Dok su moji uživali u suncu, mi smo uživali u snijegu. Ako zanemarite zimu u Kanadi, Kanada je zapravo predivna zemlja ( barem onaj dio koji smo mi uspjeli vidjeti)
.
U Montreal-u smo proveli punih godinu dana, i mogu vam reći da je to bilo najbolje vrijeme u kojem se naučila dosta o drugom načinu življenja, upoznala sam predivne ljude, ali i spoznala puno toga o samoj sebi.
Na listi želja bilo mi je posjetiti i Niagarine slapove, što sam konačno skinula sa popisa kada sam bila tamo, gdje sam ujedno posjetila i Toronto. Pokušavam ovaj post zadržati kratkim i zanimljivim,tako da ću vam reći samo da je bilo prekrasno, osjetiti energiju prirode i kako je priroda zapravo predivna kada je netaknuta, je nešto neopisivo. Nadam se da ćete barem jednim dijelom moći vidjeti to i uz pomoć mojih slika, a i nadam se da ću imati prilike pisati vam više o tome.
Ukratko bih vam rekla i o samom gradu Montrealu, te životu i ljudima tamo. Ako ikada odete u Montreal, obavezno posjetite njihovu Notre-Dame baziliku, koja se nalazi u srcu starog dijela Montreala, koji je sam po sebi predivan, kao da ste ušetali u drugo razdoblje. Ako ste već tamo, svakako posjetite i brdo Mount Royal, možda ćete se malo našetati do tamo, jer se nalazi zapadno od downtowna, ali kada jednom stignete tamo i vidite taj prekrasan pogled na cijeli Montreal, vidjeti ćete da se svakako isplati. Ako
volite šarenilo tržnica, i miris drugih jela, začina, i sve te pomiješane boje i mirise, onda je moja preporuka do posjetite i Jean Talon tržnicu. Tu je onda i Rue St Paul (ulica gdje ima svakakvih mini trgovinica i shopova), Jean Talon park, Biodome de Montreal i još puno toga! Ipak mi je jako teško izdvojiti samo par stvari nakon godinu dana provedenih tamo.
Što se tiče samih „Kanađana“, samo ću reći da su jako kulturni i druželjubivi, spremni pomoći i uvijek nasmijani. Imala sam sreću sprijateljiti se sa par njih i naučiti sa njima i malo francuskoga, jer ipak, Montreal je grad u kojem se većinom priča francuski jezik, iako svi znaju naravno i engleski jezik.
Dragi moji, mislim da sam ovim došla do kraja moga „kratkoga“ posta, nadam se da ste uživali i da sam pomogla onima koji imaju u planu posjetiti Montreal.
Jelena Jurišić
Moje ime je Jelena, imam 24 godine i želja mi je oduvijek bila „osjetiti“ kako „diše“ neki drugi grad, doživjeti ga kako ga vide ljudi koji tamo žive,a ne samo doći i biti turist. Do sada sam proputovala veći dio Italije, Njemačku, Kanadu, Veliku Britaniju i Irsku. Nadam se da će popis postati s vremenom duži, a do tada se nadam da ćete uživati čitajući moj post.
