Neki biraju destinacije vrlo pomno. Točno znaju kamo i zašto žele ići. Ne čekaju ni akcijske cijene ni druge ljude da tamo odu.
Neki pak vole putovati bilo gdje. Žele vidjeti baš sve iako su svjesni da to možda i neće ostvariti, iz raznih razloga, od budžeta do vremena. Njima su glavni kriterij da nekamo odu dobre prilike, odnosno niže cijene aviokarata. Tako završe u zemljama koje im nisu bile visoko na nekoj listi prioriteta gdje bi voljeli prvo otići. Ali znaju da bi tako mogli čekati 10 godina da otputuju pa radije biraju da idu bilo gdje. Jer je poanta putovati i istraživati. A ponekad te neke zemlje baš iznenade. Kao što me jako pozitivno iznenadio Izrael!
Prije par dana prijateljica mi kaže kako više neće putovati bilo gdje, ovisno o tome za gdje iskoče jeftine aviokarte. “Nemam previše ni para ni vremena, a neke bih zemlje baš jako htjela posjetiti. Sumnjam da će mi se u penziji dati ili da će mi mirovina biti dovoljno visoka za putovanja, a i neću imati toliko energije. Zato želim idućih 20 godina posjetiti 10-20 destinacija koje baš želim,” priznala mi je dok smo sjedile na kavi u Oslu gdje smo otišle po principu “Gle jeftine aviokarte, ajmo!”
I super nam je bilo u Oslu. No moje putovanje dva tjedna nakon toga na koje sam išla s mužem i djetetom iz istog “Jeftine aviokarte” + “Prvo putovanje djeteta” razloga bilo je blago rečeno grozno. Destinacija je bila promašaj iako je obećavala. Zapravo mi nije bila ni na TOP 50 zemalja koje želim posjetiti, a negdje sam na 35 zemalja koje sam u životu vidjela barem jednom, a u nekima sam bila i 5-10 puta. I lani sam tako bila na Malti, jer se ukazala prilika, a destinacija mi je bila dosta razočaravajuća.
Iako nisam tip koji „pika destinacije“ tj. putuje iz želje da posjeti svaku državu na svijetu, moja prijateljica mi je dala misliti.
Da me sad pitate kojih 10 zemalja želim prvo posjetiti, rekla bih k’o iz topa: Kolumbiju, Argentinu, Peru, Namibiju, Boliviju, Tanzaniju, Japan, Novi Zeland, Australiju, Island. Ma voljela bih vidjeti još gro zemalja, srednja Amerika i Afrika popunile bi lako i idućih 10 destinacija.
A ima nekih zemalja koje mi nisu ni na pameti. To su one zemlje “gdje cvatu ljudska prava, posebno ženska.” Vjerujem da je svaki kutak ove planete poseban na svoj način. A tek kad je ona kontinent! Zamišljam kako idem na Antarktiku.
Zamišljam kako s 50 godina putujem godinu dana s obitelji diljem svijeta. Sve bismo mogli posjetiti. Fale nam samo novci. Ne bih to mogla bez da radim tijekom te godine, barem kao digitalni nomad. Ili da prodamo nešto. Ali nisam za prodaju nečeg što nosi stabilne pasivne prihode. Stoga ću raditi na idućoj ideji: skupiti dovoljno novca za godinu dana putovanja u onih 10-20 zemalja koje su mi na top listi. Dok, naravno, usput redovito gledam i moguće akcijske cijene za ta putovanja. Nekad se čovjeku i posreći.
