Iz prve ruke

Iz Afrike, s ljubavlju…

avtor | Davor Rostuhar
datum objave | 02. rujna 2019.
1956

Što je to ljubav? Pitanje na prvu možda zvuči banalno. Ljubav je nešto s čime se svakodnevno susrećemo. Ljubav je nešto što nam je svima više-manje najvažnija stvar na svijetu. Ljubav je nešto što nam svima nešto znači. Pa ipak, ako se malo bolje zapitamo, teško ćemo se složiti oko toga što je to ljubav. Probajte definirati ljubav, sljedeći put kad se nađete okruženi s prijateljima na nekom druženju. Pa nam javite. Jer nas zanima.

Anđela i Davor Rostuhar krenuli su na jednogodišnje putovanje oko svijeta istražujući ljubav u različitim kulturama.

Čak se ni znanstvenici ne mogu složiti oko definicije ljubavi… Ali pričekajmo malo s tim… Vratimo se na putovanja. Kakve to sve veze ima s putovanjima? Moja supruga Anđela i ja krenuli smo prije osam mjeseci na put oko svijeta s ciljem istraživanja upravo te teme – što je to ljubav? Ali pričekajmo. Spomenuo sam istraživanje. Zvuči li to pretenciozno? Ili niste ni trepnuli na tu riječ? U svijetu turističkog aspekta putovanja, istraživanje nije pretjerano relevantno. Međutim, u svijetu avanturističkog aspekta putovanja, itekako je važno. Mnogi se avanturisti nazivaju istraživačima. Ja sam godinama zazirao od toga, a sada se usuđujem tako nazvati… Zašto?

U pustinji Rajasthan u Indiji s nomadima plemena Bhopa

Sve vas koji čitate ovaj tekst, kao i mene koji ga pišem, zanimaju putovanja. Kad sam ja krenuo putovati svijetom prije dvadesetak godina (što zvuči suludo puno s obzirom na to koliko se mlad osjećam) odvažniji putnici su još imali iluziju da nešto istražuju. Danas mi se čini da putnicima nije toliko bitno pronaći neko novo mjesto na kojem nitko još nije bio, kao što im je bitno doći na mjesto na kojem su bile tisuće i, ponekad, milijuni ljudi poput njih i ponoviti istu fotku kakva se već prelijeva internetom. Nitko više ni ne spominje istraživanje. Možda su ljudi shvatili da danas, 2019. godine više i nema puno toga za istražiti i otkriti. Kad sam se ja osilio otisnuti na put, još uvijek je bilo neispenjanih vrhova, nekontaktiranih plemena i neotkrivenih dolina. Ne kažem da ih danas više nema, ali sigurno ih je toliko malo preostalo i toliko su daleko od svega da malo ljudi pokušava pronaći ih. 2002. godine tražio sam pustinjačke samostane po Bliskom istoku, 2004. g. u pećinama Himalaje i Tibeta tražio sam mistične redovnike. 2007. tražio sam po bolivijskoj Amazoni jaguare koji žive toliko daleko od čovjeka da pri susretu s njim ne bježe nego mu znatiželjno prilaze. 2006. i 2008. po Papui Novoj Gvineji i Zapadnoj Papui tražio sam plemena koja još nisu imala kontakt s vanjskim svijetom… Zašao sam u tim svojim avanturističkim poduhvatima izvan onoga što se u turizmu naziva „utabane staze“. Ali i dalje se nisam usudio zvati istraživačem, jer sam rijetko kad otišao tamo gdje zaista nitko još nije bio. Iznimke su moja dva postignuća u Zapadnoj Papui: ekspedicija „Wapoga“ i pronalazak nekontaktiranog klana Bangatung.

ApoZhedan i Nongjin Jima iz plemena Mosuo u Kini – pleme za koje se smatra da prakticira jedan od najrazvijenijih oblika matrijarhata.

No, rezultat mog projekta „Džungla“ koji sam iscrpno opisao u istoimenoj knjizi, bila je moja spoznaja da u 21. stoljeću nema više mnogo toga skrivenog što se može razotkriti u geografskom smislu, ali da postoji još čitavo carstvo neistraženog unutar našeg poznatog svijeta, unutar nas. To ne znači da moramo ostati sjediti na nekom kamenu i meditirati do besvijesti. Naprotiv, to može rezultirati nikad uzbudljivijim putovanjem.

Anđela i Davor često su spavali u šumama bambusa kao npr. u Kyotu u Japanu.

Da skratim priču, pogledajmo primjerice ljubav. Svima nam je bitna, priznali mi to otvoreno ili ne. Ali ne zna se je li to emocija, osjećaj, ponašanje, odnos, konstrukcija, iluzija ili što već. Nadalje, danas, u 21. stoljeću, kad proizvodimo umjetnu inteligenciju, produljujemo život i šaljemo ljude na Mars, još uvijek ne znamo je li ljubav univerzalna u svim kulturama ili je proizvod europske kulture. Donedavno su znanstvenici tvrdili da je ljubav proizvod industrijaliziranog i prosvijećenog Zapada i da „primitivne“ kulture nisu poznavale ljubav. Nedavno su se pojavili znanstvenici poput W.Jankowiaka i E. Fischera koji tvrde da su njihova istraživanja dokazala da je romantična ljubav bila prisutna u više od 90% svjetskih kultura.

Fahad i Tamadur iz Saudijske Arabije – Suprotno stereotipnom mišljenju da muškarci u Saudijskoj Arabiji ne dopuštaju ženama da pokažu lice, ženama zapravo nije obavezno nositi veo, a gospodinu Fahadu ne bi nimalo smetalo da njegova žena izađe u javnost moderno odjevena, no poštuje njezinu želju da se pokrije. Poštovanje je baza ljubavi, rekao je.

No je li to zaista tako? Nama se učinilo zanimljivim krenuti na put oko svijeta i istraživati tu temu. Naravno, sve se to nekako poklopilo idealno u dramaturgije naših života. Anđelu sam upoznao kad je počela raditi u našem malom, ali veselom Klubu za ekspedicionizam i kulturu krajem 2014. godine. Nije prošlo ni mjesec dana dok se nismo zaljubili i stupili u vezu. No, ja sam tada bio taman na početku svog polarnog projekta. Ona mi je pomagala da ostvarim svoj „Polarni san“, pomagala mi je u pripremnoj fazi kada sam u Norveškoj, Sibiru i na Grenlandu trenirao za svoju najzahtjevniju ekspediciju do sada – solo, unsupported i unassisted ekspediciju na Južni pol. Kad sam otputovao na Antartiku, s namjerom da potpuno sam i bez pomoći prehodam 1200 kilometara od obale Antarktike do Južnog pola, Anđela me otpratila do obale zaleđenog, nenaseljenog kontinenta i tamo sam je zaprosio. Još smo tada, odmah nakon što je pristala biti moja životna suputnica, krenuli planirati naš medeni mjesec i dogovorili se da ćemo putovati godinu dana oko svijeta i istraživati ljubav u raznim kulturama. Godinu dana kasnije, po povratku u Hrvatsku nakon „osvojenog“ Južnog pola, vjenčali smo se i pripremili sve za naš veliki zajednički projekt. 1.1.2019. godine otisnuli smo se u nešto nama oboma novo i nepoznato.

U nacionalnom parku Zhangjiajie u Kini

Krenuli smo ne samo na svoje prvo veliko zajedničko putovanje, nego i u projekt snimanja vrlo ozbiljnog dokumentarca od kojeg imamo velika očekivanja. Kad smo uložili sve što smo zaradili u prethodnom projektu i posvetili nekoliko godina života jednoj temi, onda je razumljivo da očekujemo da će nas ona podići na neku novu razinu. Ali iako volimo svoj posao trudimo se ne zaboraviti da je to, na kraju krajeva, i naš medeni mjesec.

Uz prepun raspored i puno putovanja imali su nekoliko slobodnih dana za odmoriti i napuniti baterije na Maldivima.

I evo, prošlo je točno osam mjeseci otkad smo na putu. Još su četiri ispred nas. U glavnoj fazi projekta. A onda slijedi nastavak.

Hiroyuki i Kumja iz Japana – Gospodin Hiroyuki pripadao je yakuzi, žestokoj japanskoj mafiji, kad se zaljubio u Kumju koja je radila u jednom klubu. Vjenčali su se, a on je nastavio loše s njom postupati i bježati od nje, no njezina ljubav bila je strpljiva i uporna te ga je na kraju dovela na pravi put.

To što proživljavamo, jedno je nevjerojatno putovanje! Bili smo među prvim strancima koji su dobili turističku vizu za Saudijsku Arabiju. Kajakarili smo po Palau, maloj, ali presenzacionalnoj zemlji u Mikroneziji za čije postojanje znaju samo najokorjeliji putnici. Vozili smo preko tri tisuće pustinjskih kilometara džipom kroz Namibiju i Bocvanu da bismo posjetili neka zanimljiva plemena Afrike. Posjetili smo najtradicionalnija plemena Solomonskih otoka i Amazone. Snimali smo lezbijke u Iranu gdje se homoseksualnost nominalno kažnjava smrću. Dokumentirali smo otmicu mladenki u Kirgistanu. Snimili smo pripadnika japanske mafije Yakuze kojeg je iz pakla kriminala spasila ljubav prema ženi. Ispitivali smo o ljubavi latino lovere Kolumbije, japanske starce koji su 70 godina u braku, brazilske tinejdžere koji su se prvi put zaljubili, kineske matrijarhe koji u svom jeziku ni nemaju riječ ljubav. U najskrovitijim predjelima Himalaje pronašli smo jedan od posljednjih primjera običaja poliandrije – kada jedna žena ima više muževa. O obrnutom običaju poliginije, kada jedan muškarac ima više žena, pričali smo što s Arapima, što s pripadnicima nedavno kontaktiranih amazonskih plemena koji su prionuli na višeženstvo kako bi obnovili svoje brojeve nakon što su bili desetkovani bolestima koje su im prenijeli bijelci.

Mateo i Juliane sa Salomonskih Otoka – U njihovom plemenu nevjeste i danas plaćaju novcem školjke.

Snimili smo dosad 74 para u 19 država Europe, Azije, Pacifika, Latinske Amerike i Afrike. Sada putujemo Afrikom, nakon toga idemo u centralnu pa sjevernu Ameriku i na posljetku u Europu. Plan nam je do ljeta 2020. snimiti oko 150 parova u 30-ak država cijelog svijeta. A onda ćemo od svega toga složiti film, knjigu, predavanje, i kako to već ide. Pratite nas na Facebooku (www.facebook.com/DavorRostuharPAGE), Instagramu (www.instagram.com/DavorRostuhar) i Youtubeu (https://www.youtube.com/channel/UCEYNXlKSyCF3sGLr_qEJgzw). Ako želite podržati naš projekt učlanite se u naš Klub za ekspedicionizam i kulturu i time ćete dobiti pristup blogovima koje pišemo svaki tjedan samo za članove našeg kluba. (https://www.kek.hr/ljubav-oko-svijeta/dnevnik/ ).

Najnevjerojatniji dio njihovog dosadašnjeg putovanja bili su Salomonski Otoci u Melaneziji u Tihom oceanu gdje su uspjeli pronaći jedan od posljednjih naroda koji još uvijek žive potpuno tradicionalno, izvan novčanog sustava, od džungle i mora.

I kad putujete, istražujte! Još je toliko toga nepoznatog svuda oko nas! A malo što je slađe od otkrivanja novih stvari. Nije li to zapravo ono što nas privlači na putovanja?

PREUZMI FREE E-BOOK ZA MEDENI MJESEC