Iz prve ruke

Ima jedan divan grad…ime mu je… Prag

avtor | Lara
datum objave | 29. rujna 2016.
9897

Prvi put sam Prag posjetila s roditeljima, kao dijete, tamo negdje krajem 90-tih…od tog posjeta ne sjećam se mnogo izuzev šetnje, za mene tada najvećim mostom na svijetu, i glađenja kipa za koji mi je mama rekla, ako ga podragam, ostvarit će mi se želja i jednom ću se sigurno opet vratiti u Prag. Želje se više ne sjećam, ali u Prag sam se vratila. Prvi puta, 5-6 godina kasnije, u srednjoj školi na maturalcu. Od tog puta, osim mosta, sjećam se i onog užasnog disko kluba na Karlovim varima u koji idu isključivo turisti/maturanti, nekoliko pubova, zlatne uličke i Kafkine kuće. Sjećam se i najvećeg dvorca sa stražarima s kojima smo se uporno htjeli slikati, a oni su ni ne trepnuvši podnosili naše gluposti, povremeno lupajući puškom po tlu kako bi nam dali do znanja da ohladimo. I taj put, na Karlovom mostu podragala sam kip.

Prošlo je novih šest godina kada sam se ponovno našla u Pragu. Posjetila sam ga na poziv prijateljice koju sam upoznala na fakultetu u Poljskoj, a koja je živjela u Pragu. Te zime zaljubila sam se u ovaj grad. Prvi put sam spoznala ogromnu razliku u doživljaju nekog mjesta kada ga upoznaješ kao turist ili kada ga promatraš kroz oči lokalca. Nekoga tko zna svaku skrivenu ulicu, najzabačeniji pub s najboljim koktelima, parkove u koje te u turističkim turama nikada ne vode, klubove u koje bi otišao samo ako bi se izgubio, restorane u kojima sam jela najfinije gulaše, a pila najjeftiniju pivu, lokalne priče i anegdote. Kada živiš u gradu koji je svakog dana u godini krcat turistima, nekako naučiš izbjegavati popularne atrakcije ili bolje, posjećuješ ih u vrijeme kada nema nikoga. Nema ljepšeg od šetnje Karlovim mostom u 3-4 ujutro kada ti društvo prave jedino stare lampe i pokoji prolaznik.  Vrlo brzo su me okolnosti slučaja, sudbina ili možda to što sam opet protrljala kip na Karlovom mostu, vratili u Prag i to na pola godine.

Tu na slici možete vidjeti mene u mom novom stanuuu.

U biti u mojoj sobi, stan sam dijelila s još petero ljudi jer mi tata nije Ivo Sanader. Ovdje se smiješim jer mi još uvijek nije jasno da mi je prvi susjed Spartin stadion. Ali bila sam sretna. Bila sam u Pragu i nisam bila turist, makar na kratko živjela sam i ja život jednog praškog čovjeka! Dizala se ujutro na posao, vozila tramvajima, gužvala u podzemnoj, znala napamet sve dnevne menije u susjedstvu i šire, izbjegavala turiste (onako svisoka, kako samo mi znamo kada dođe ljeto). No bez obzira na to što sam bila tako kul i lokalna, ni nakon 6 mjeseci nisam mogla preći preko Vltave s koje puca pogled na dvorac, mostove i svu ljepotu toga grada, a da ne ostanem na trenutak bez daha. Uvijek me zanimalo, koliko čovjeku treba da postane otporan na ljepotu koja ga okružuje? Često bi mi moja Anna, dok bi tako šetale Pragom žureći se zgrijati u neki pub, znala prigovoriti što svako toliko zastajkujem i nešto slikam. Nikako joj nije bilo jasno zašto po stoti put stajem ispred istog mosta i vadim mobitel. Slično ja njoj kažem kada me posjeti pa s mog balkona s oduševljenjem zuri u more i ponavlja kako je so very jealous na mene jer mogu ovo gledati svaki dan (pazi, ona koja živi u najljepšem gradu na svijetu je jealous). Ali njoj nikako nije jasno kako to da dane ne provodim samo zureći u  more. Kaže, super je vama ovdje, najpredivnije i najbolje, najmodrije i najmorskije. Pokušam joj nekako objasniti da nam i nije baš sve tako naj, da je ekonomija u banani, posla nema i sve to što čini našu stvarnost, ali onda me ona zaustavi s rečenicom ovako banalnom- „svaka država ima svoja sranja, vi makar imate more“, okrene se i nastavi buljit u to more kao da je dala ultimativni argument na koji jednostavno više ne možeš imati nikakav protuargument jer je ona upravo dobila raspravu. More je presudilo. Što reći. Perspektiva. No, da se vratim ja na Prag…

Prag je grad koji ne možeš ne voljeti. I ne, nisam subjektivna. Svatko kome se Prag ne sviđa je najobičniji hejter koji najvjerojatnije ne voli ni čokoladu i samim time njegovo se mišljenje ni ne broji. Ako nisam pobijedila s ovim argumentom kao Anna s morem, evo još par slika da vas uvjere.

Možda će neki od vas za novu godinu u Prag, možda idete na jedan od brojnih koncerata, možda ste tamo na Erasmusu, a možda ste samo prošli put podragali onaj kip pa se morate vratiti…koji god razlog bio, a uskoro ćete se naći u Pragu, evo neki od mojih najdražih, najljepših, najkul mjesta/stvari/pojava koji ovaj grad čine tako čarobnim.

Jesen u Pragu

Ako živite u Rijeci, velika je mogućnost da vam je jesen najgore godišnje doba. Osim ako niste jedan od onih čudnih ljudi koje kiša i sivilo čine sretnima. Rana jesen u gradu kao što je Prag je nešto totalno drugačije. Zlatni grad okupan  crvenim, smeđim i zlatnim bojama tek paloga lišća. Bajka. Kolaž boja. Toplina. Veselje. Cijeli 10-ti mjesec samo sam se šetala parkovima i upoznavala se s godišnjim dobom zvanim jesen. Meni najdraži parkovi nalaze se u naselju Vinohrady ili na Letnoj. U toplije dane, pogotovo u proljeće i na ljeto parkovi su također jedna od top destinacija sa svojim pivskim vrtovima, live glazbom, raznim performa, ljudima koji igraju badminton ili jednostavno uživaju u pikniku. U jesen se u parkovima gotovo ništa ne događa i samim time može se naći puno manje ljudi radi čega je šetnja parkom posutim lišćem u 100 nijansi crvene i žute još posebnija.

Ukoliko planirate posjet Pragu, iskreno savjetujem da to učinite u jesen. Više nije vruće, a opet je dovoljno toplo da radite što god želite vani, turista ima nešto manje i priroda je ljepša nego u ijedno drugo doba.

Festivali

Pragu sigurno ne nedostaje festivala, hoćeš glazbenih, filmskih, kazališnih, etno, ili meni najdražih, festivala hrane i vina. Najpoznatiji restoranski festival održava se u prvom i drugom mjesecu kada velik broj najelitnijih restorana ima ponudu festivalskih menija po promotivnim cijenama. Za 20ak eura možeš dobiti meni od 3 slijeda (vino uključeno)! Raj za nepce pripremljen od vrhunskih kuhara, u fancy okruženju i s prvoklasnom poslugom. Ukoliko preferirate festivale na otvorenom gdje uz glazbu možete degustirati različite kuhinje i vina, ima i toga. Ja sam posjetila jedan seafood festival na kojem je bilo štandova iz Španjolske, Portugala, Francuske pa čak i Hrvatske. Čim sam prepoznala dobro poznati naglasak, zalijepila sam se na štand pun „naše hrane“ koja mi je toliko nedostajala. Mrkač na salatu, škampi, srdelice, školjke… Izlagači su bili iz Ploča i ne znam tko je bio oduševljeniji, ja što vidim njih ili oni koji su čuli poznati govor. Istog trena su natrpali meni i prijateljima tanjure pune hrane i jedva uzeli novac za jednu porciju. Odmah sam bila glavna faca među svojim praškim prijateljima, ah, te hrvatske veze… Kod kuće se ne volimo, vani se obožavamo. J Naravno, Anna je 10 puta dok je jela ponovila- „ne mogu vjerovati da ti imaš priliku ovo jesti svaki dan.“

Ukoliko iz nekog razloga Prag posjetite ljeti, Naplavka is place to be. Nisam nikada bila u Pragu po ljeti, ali Anna kaže da je tako. A Anna je od tamo pa ćemo joj vjerovati. Budući da nema mora, svi se okupljaju uz Vltavu gdje u vrućim, gradskim, ljetnim noćima jedino možeš uhvatiti malo zraka, a duž rijeke nalazi se hrpa barova, pubova, restorana na obali i na slapovima, živa muzika, koncerti, sajmovi, ljetna kina i drugih zabavnih sadržaja.

Ukoliko ste više od muzičkih festivala, krajem 6. mjeseca održava se Prague International Music Festival na koji je ulaz besplatan.

Ako volite jazz, Prag je prepun malih, slatkih jazz barova/splavova, a upravo se bliži i veliki praški međunarodni jazz festival koji traje cijeli deseti mjesec i ugošćuje poznata imena češke i strane jazz scene.

Hipsterski raj

Ako je Berlin prva europska hipster meka, Prag zasigurno puno ne zaostaje. Doduše, danas nazvati nekoga hipsterom ima više posprdnu nego kul konotaciju, iz razloga što su većina njih ono što nikako nisu htjeli biti- nalik jedni drugima i neautentični. Makar mi to tako izgleda kod nas gdje je vrhunac „hipsterskog štiha“ u birc staviti ploču i ispisati je kredom. U Pragu je ipak cijela ta  hip kultura na jednom drugačijem nivou te možete pronaći dosta  mjesta koja zrače posebnom atmosferom i autentičnošću, no koja su naravno skrivena od hot spot destinacija i očiju turista. Ukoliko vam se takva scena sviđa, morati ćete se malo udaljiti od samog centra, starog grada i male strane te se uputiti jugoistočno, u susjedstvo zvano Vršovice. Tamo se nalazi jedna od trenutno najpoznatijih hip ulica –Krymska. Naglašavam ovo „trenutno“  budući da se hip destinacija svakih par godina mijenja, obično onda kad postane previše mainstream. Krimska spada u tipično susjedstvo  radničke klase, s blokovima kuća u komunističkom stilu sa svake strane ceste, bez onih raskošnih, romanskih građevina kakve ste navikli vidjeti u poznatijim praškim četvrtima. Ulica je puna artsy ili minimalističkih coffee shopova (preporuka cafe Sladkovsky ), knjižara, slatkih butika,  grafita, klubova s uglavnom rock i indie glazbom, malih outleta vintage robom i razno raznih neobičnih dućana. Bad Flash je klub za koji kažu da ima najraznovrsniju ponudu piva u cijelom gradu, a ako vam još uvijek nije dosta kada se zatvori možete produžiti do Bar bara koji je poznat po okupljanju svih barmena i konobara koji dođu tamo kada završe sa smjenama u svojim kafićima. Drugi dan navratite do Cafe Jen na brunch, ali ne zaboravite rezervirati mjesto jer šansa da naiđete na slobodan stol, posebice vikendom je ravna nuli.

Europska it destinacija za backpackere i freelancere

Prag je zadnjih godina u Europi postao ono što je već godinama Tajland u Aziji- meka za backpakere i digital nomade. Ima smisla, predivan grad, vrlo jeftin, a dovoljno razvijen da zadovolji svačije afinitete i potrebe. Većina mladih priča engleski tako da se nije teško sporazumjeti, a događanja za expate se nađe svaki dan. Čak i ukoliko se ne bavite freelanceom, posao u Pragu koji ima stopu od tek 3% nezaposlenosti nije teško naći.

Za kraj, nekoliko praktičnih savjeta za po Pragu:

1.     Za prijevoz uvijek koristi podzemnu. Ima samo 3 linije te je možda i najjednostavniji subway sistem koji sam ikada koristila. Da bi došao s jedne strane Praga na drugu, treba ti maksimalno 20 minuta , dok s tramvajima, busevima pa čak i taksijima put traje puno, puno duže.

2.     Ako si platio više od 30-40 kruna (1o kn) za pivu od 0,5, platio si previše.

3.     Kod nazdravljanja, Česi više nego ijedna druga nacija drže do intenzivnog pogleda oči u oči, nakon čega prvo lupiš čašom o stol, kažeš Na zdravi i tek onda smiješ uzeti prvi gutljaj.

4.     Budi oprezan. Prag nije opasan grad, no kao u svakom izrazito turističkom gradu, ima  džeparoša. Kad izlaziš van, uzmi samo nešto sitno novaca sa sobom, a kartice i sve dokumente ostavi doma. Ne želiš 01.01. provesti u postaji pokušavajući objasniti policajcu koji ne priča engleski „kako se i gdje incident dogodio“.

–       Da znam, vjerojatno bih još uvijek imala novčanik, barba policajac.

5.     Trdelnik.

Pratite Larina putovanja na Instagramu: https://www.instagram.com/lara_kapovic

Pogledajte: Gdje se u Europi pije najjeftinije pivo?