Ako postoji osoba na svijetu koja je uistinu polu-Hrvatica, polu-Australka, onda sam to ja. Rođena u Melbourneu, studirala sam i radila i u jednoj i drugoj zemlji, a trenutačno najviše vremena provodim baš u Australiji. Nerijetko odgovaram našim ljudima, zainteresiranim za selidbom na ovaj drugi kraj svijeta, na pitanja ‘Kako je u Australiji?’. Žele znati iz prve ruke kakav je zapravo svakodnevni zivot i stanje u državi. U blogovima koji slijede, pokušat ću odgovoriti na neka hrvatska pitanja.
Često me Australci znaju pitati ‘po čemu su poznati Hrvati, što vole raditi’? Bez oklijevanja im mogu odgovoriti – nalaziti se s prijateljima na kavu. To nam je tradicija, gotovo pa nacionalni sport i fenomen društvenog života.
Ti nalasci traju po 2-3 sata, pije se po jedna kava, i popraćeni su veselim novostima, dubokim razgovorima, površnim tračevima, razmjenom novosti, izlaganjem filozofskih teorija. Prolazi i varijanta ići sam na kavu, uzeti si sat ili dva za čitanje dnevnih novina ili pak uživati u promatranju ljudi koji prolaze.
Što je s Australijom? Ako se preseliš u ovu južnu, toplu zemlju, koje su šanse da ćeš se nalaziti s ljudima na ovakva druženja?
Mislim da će mnoge čuditi da su Australci opsjednuti kavom. Usprkos nekoliko značajnih valova migracija koja su donijela kavopijce sa sobom u 20. stoljeću, prosječnom se Australcu razvila ljubav prema kavi tek 2000-ih. Do tada su većinom bili zadovoljni instant kavom ili eventualno capuccinom koji se smatrao pomalo egzotičnim. Ali – kada je krenulo, stvarno je krenulo.
Danas je situacija takva da prosječan Australac traga cijelim gradom za savršenom kavom, i ima razvijen okus za nju poput drugih naroda za vino. Ubrajam se u takve ljude i rijetko što mi može pokvariti dan kao loša kava.
Popratna industrija koja se razvila je stvarno fascinatna i dosta pretenciozna, pogotovo u Sydneyu i Melbourneu gdje firme koje uvoze kavu i prže te melju zrnca imaju gotovo kultne fanove. A da ne govorim za kafiće i bariste…Super mi je to zapravo, kao neki svijet za sebe.
Možda ste već shvatili da je kava (barem u velikim gradovima) u Australiji zapravo vezana za kulinarsku scenu, a manje za druženja i opuštanje. Bitan je okus i ambijent, a malo manje ljudi s kojima jeste.
S jedne strane, da – ljudi se nalaze na kavi, ali to su definitivno kraća druženja od onih u Hrvatskoj. Pola sata, eventualno sat vremena – život je dosta brz u gradovima i rijetko tko ima luksuz vremena. S druge strane, kava je puno više vezana za jelo, pogotovo za doručak i ‘brunch’ ( inače se puno, puno više jede vani nego u Hrvatskoj, a zanimljivo je da se Melbourne smatra jednom od kulinarskih metropola svijeta. Uz to, vremenski je ekonomičnije spojiti druženje s jelom, što ljudi najčešće i rade).
Kafići – ne u onom klasičnom smislu kao kod nas, jer većina servira hranu – vas neće baš lijepo gledati ako im zauzimate stol više od pola sata, a naručite samo jednu kavu (generaliziram, ali najčešće počinju šetati nervozno oko vas i nuditi račun). Zapravo, najčešće ćete vidjeti ljude kako nose kavu za van u kartonskim ili vlastitim šalicama koje su baš za to izrađene (uvijek su hit poklon kada ih donesem u Hrvatsku). Tako da najviše asociram kavu u Australiji s ‘to go’.
Koliko košta jedna kava, sigurno se pitate? Cijene malo variraju po gradovima, ali uglavnom su između AUD $3.5 i $4 (17-10 kn). Sva sreća pa nije ona američka fora (kao u Starbucksu) kada jedna mala kava ima pola litra mlijeka, nego se stvarno plaća kava i to jako kvalitetna.
Kafići su otvoreni uglavnom do 16h, pa je do tada jako lako kupiti kavu. Nakon toga, opcije već opadaju, a nakon 20h je moguće manje više samo u restoranima, i to europskim (u 17h kreće happy hour pa većina ljudi prelazi na alkohol). Zanimljiv je i taj odnos prema kavi kao prema nekom opijatu, samo jedan stupanj manje opasan od alkohola (na primjer, zgražaju se ljudi kada im kažem da su mi roditelji dali da pijem kavu kao mala).
Možeš li svratiti susjedi na kavu? Da, ako je iz naših krajeva 🙂
Koliko je kava postala kultna stvar svjedoče tri stvari. Najprije, koliko raznih varijanti s mlijekom ima (sva sreća pa će većini naših ljudi te kombinacije biti poznate). Drugo, ako si prije 15 godina izlazio/ila s baristom, to je bilo ravno ničemu. Danas je kao da izlaziš s rock zvijezdom. Uspjeh kafića u australskim gradovima puno ovisi tome koliko je glavni barista vješt i karizmatičan, da li ima super ukus u glazbi i može li vrtjeti ploču, te kakve su mu/joj tetovaže. Ukratko – oni su moćnici u gradu. I zadnje, kava (kao proizvod) je danas iznimno vezana za prekrasno dizajnirane prostore (oni uspješni angažiraju samo najpoznatija imena u dizajnu) i kupnja kave je postalo jedno cjelokupno ‘iskustvo’ (mislim da je to neki općeniti trend po svijetu, ali ovdje u Australiji je baš uzelo maha).
Gotovo da nema osobe u Melbourneu ili Sydneyu koja nije razmišljala da otvori nešto što ima veze s kavom, tako da sada ima jako puno hibridnih modela – kava i yoga,kava i muški frizerski salon, kava i butik…Opet vidim da je to neki širi svjetski trend.
I kako moje australsko iskustvo kave utječe na to kada sam u Hrvatskoj? Bez problema pređem u neko hrvatskoj stanje uma što se tiče dugih, opuštenih kava, ali sam definitivno puno više izbirljiva gdje ću piti kavu po Zagrebu i tko će mi ga praviti. Pravi mali sudar kultura 🙂
Dakle, obje zemlje imaju ‘coffee culture’, ali na drukčiji način i jako je zanimljivo doživjeti i jednu i drugu.
Slavica Habjanović je australska Hrvatica koja se bavi globalnim PR-om i digitalnim strategijama u dizjan industriji i kulturi, pisanjem i izdavaštvom, te trenutno studira teoriju i primjenu boja (samo je pitajte ako želite znati točno što je to). Navikla je na užasno dugačke letove na nemoguće relacije po svijetu i štovise, veseli im se.
*Sva mišljenja u ovom blogu nastala su isključivo temeljem autoričinog iskustva. Za sva službena pitanja vezana za vize i rad u Australiji, kontaktirajte Veleposlanstvo Australije.
Pratite Slavicu!
@shabjanovic – Twitter
@the_slavica – Instagram
