Wikivoyage kaže da sigurnosna situacija nije baš bajna i da je bolje ne ići u Bagdad. Čitamo da je pred svega par dana bila eksplozija s 3 poginula i 17 ranjenih, u jednom restoranu. Službene vlasti kažu da je eksplodirala plinska boca. Kome vjerovati? Ipak, odlučujemo odletjeti u Bagdad, ipak je to jedan od gradova koji smo imali veliku želju posjetiti. Sardar govori da će turističke vize vjerojatno biti ukinute nakon još jedne eksplozije i promjene vlasti, jer ih čekaju izbori za 2 mjeseca. Svakako je jedinstvena prilika da ipak budemo među prvim zapadnim turistima u gradu i nismo je nikako htjeli propustiti.
Za Bagdad i područje oko Bagdada imali smo našeg sljedećeg fiksera, Sabaha. Sabah je završio ruski jezik na njihovom sveučilištu, tako da je tu i tamo bacao ruske izraze, jer je vidio da mi pričamo na njemu donekle razumljivom jeziku. 🙂 Priča da je zaboravio ruski, zato što se dogodio rat 2003. godine, zatim ISIL, nije bilo stranih turista, i jednostavno je morao raditi druge stvari, i taj jezik mu je ispario.
Bagdad je ogroman grad u kojem živi više od 8 milijuna ljudi, te je drugi najveći arapski grad nakon Kaira. Nalazi se na obali Tigrisa, jednoj od dvije najpoznatije rijeke Mezopotamije. Opće je poznata činjenica da je to jedno od najvažnijih područja u povijesti čovječanstva. Mnoge stare civilizacije su se tu razvile, počeci pismenosti vežu se uz ovo područje, te je ovo područje poznato kao kolijevka civilizacije.
Dok se vozimo Bagdadom, na sve strane se nalaze osmatračnice teško naoružane puškomitraljezima, sve je puno vojske i policije. Vjerovao sam da sam u Izraelu vidio najviše vojnika po ulicama, no ovdje je to doslovce red veličine više naoružanih ljudi. Jedna od činjenica je da su uglavnom naoružani hrvatskim i jugoslavenskih oružjem. Specijalne postrojbe nose jurišne puške VHS-2 hrvatske tvrtke HS-Produkt iz Karlovca, dok je valjda svaki treći kalašnjikov porijeklom iz Crvene Zastave. Proučivši malo po Wikipediji, Crvena Zastava je tijekom osamdesetih prodala svu mašineriju za tvornicu oružja u Bagdadu, a HS-Produkt je u zadnjih nekoliko godina isporučio preko 100 tisuća komada svojih jurišnih pušaka.
Glavni trg Tahrir, na kojem su česte demonstracije i prosvjedi vrvi policijom. Doslovce svaka 2 metra je naoružani policajac. Naš Sabah nam je sredio da se poslikamo na trgu, ispred Freedom Monumenta, okruženi policijom sa svih strana. Uglavnom većina policajaca i vojnika je prilično srdačna prema nama strancima.
Bagdad je grad u kojem i spomenici pričaju priče. Obilazimo spomenike Šeherazadi iz 1001 noći, Magic Carpet, te spomenik Alibabi i njegovih 40 razbojnika. Ovi spomenici se nalaze u blizini trga Firdos gdje je bio poznati 12 metarski spomenik Sadamu Huseinu kojeg su srušili američki vojnici te razbili lokalci čekićima. Na nesreću, oba dana kad smo bili u Bagdadu, najljepši spomenik Al-Shaheed je zatvoren, no srećom Sabah je uspio srediti da nas vojnici puste u blizinu spomenika i da ga razgledamo. To je spomenik koji je napravljen u čast palim iračkim borcima u iransko-iračkom ratu iz osamdesetih godina prošlog stoljeća.
Razgledavamo džamije, medresu, bazaar, ispijamo čaj u poznatoj čajani, šećemo gradom. Uglavnom osjećamo se prilično sigurni, ljudi su prilično srdačni. Nakon razgleda Bagdada, krećemo prema jugu razgledati Babilon i Karbalu.
O Babilonu ne treba previše, to je bio glavni grad babilonskog carstva, opasan bedemima. Nalazi se na Eufratu, drugoj bitnoj rijeci Mezopotamije. Ištarine dveri, ulazna kapija u Babilon, izgrađena je po naređenju kralja Nabokudonosora II. Kapija se isprva, zajedno s babilonskim zidinama, smatrala jednim od sedam svjetskih čuda. Za vrijeme dok je Babilon bio pod Otomanskim carstvom, početkom prošlog stoljeća, Nijemci su preselili Ištarine dveri u Berlin, i u potpunosti ih rekonstruirali. Sadam Husein je napravio umanjenu repliku na istom mjestu, kao ulaz u nikad završeni muzej Babilona. Uglavnom većina stvari u Babilonu je u potpunosti rekonstruirana i nema veze s originalom. Na brdu pored Babilona, Sadam si je dao izgraditi ljetnikovac s pogledom na Babilom. Sada je taj ljetnikovac uništen, nakon pada njegovog režima, ali i dalje stoji kao primjer kako suludi diktatori mogu napraviti bolji i “stariji” Babilon.
Sljedeće mjesto koje posjećujemo je Karbala, koja je za šiitske muslimane ono što je Meka za sunitske. Uz mnogobrojne kulturno-povijesne spomenike nalazi se i mauzolej Muhamedova unuka Huseina, sina Alija bin Abi Taliba i Fatime, Muhamedove kćeri. Prema predaji, kraj Karbale je tragično izgubila život većina članova Muhamedove i Alijeve obitelji. Uglavnom, kretanje južno od Bagdada je prilično jednostavno, bez previše check pointa po putu.
No, područje sjeverno od Bagdada je potpuno drugačije. Zadnji dan smo posjetili Samarru, grad sjeverno. Taj grad nije pod jurisdikcijom iračke vlade i iračke vojske, već sve konce u rukama drži paravojna milicija. Dolazimo do check pointa na ulazu u grad, i tamo su nam oduzeli putovnice i morali smo u autu pričekati dozvolu ulaska. Dodijelili su nam dva paravojnika koji su nas pratili u stopu.
Prvo posjećujemo glavnu atrakciju grada, a o to je spiralni minaret velike džamije, jednu od veličanstvenijih stvari koje smo posjetili. To je džamija iz devetog stoljeća, s 52 metarskim minaretom. Zanimljivost minareta je da ne postoji ograda i da se možemo popeti na vlastitu odgovornost. Kako god, isplatilo se, pogled je fenomenalan. U samom centru Samarre nalazi se mauzolej Muhameda al-Mahdija, poznatog kao skriveni imam, koji je bio dvanaesti i posljednji šiitski imam. Zbog toga je ovaj mauzolej bitno mjesto hodočašća šiitskih muslimana.
Kratko, ali nabijeno putovanje privodimo svojem kraju, i Sabah nas vozi prema zračnoj luci. Razina sigurnosti u zračnoj luci je ogromna, taksi se može približiti tek 3-4 km od zračne luke, potrebno je proći kroz rendgen da bi uhvatili službeni minibus koji nas vozi do same zgrade zračne luke. Nakon 6-7 rendgenskih provjera svih stvari, jednog psećeg njušenja svih stvari, napokon ulazimo u zrakoplov i krećemo na putovanje prema kući.
Irak, zemlja vječnih sukoba, ali i zemlja dragih ljudi. Iako je cijelim putovanjem u zraku visilo da li je to dovoljno sigurna zemlja ili ne za turistički posjet, sad s odmakom od nekoliko dana mislim da jest. Svakako se isplatilo posjetiti Irak. Sudeći po recentnoj povijesti, ovo je bio mali vremenski prozor u kojem se moglo posjetiti ovaj biser arapskog svijeta.
