Kurdistan je ime za geografsku i kulturnu regiju na području Bliskog Istoka u kojem prevladava kurdsko stanovništvo. Narod Kurda nikad nije imao svoju državu, no to područje se proteže kroz četiri države: Tursku, Siriju, Irak i Iran. Kurdi su iranski narod koji karakterizira nomadski način života. Zbog turskog i arapskog nacionalizma Kurdi su često bili izloženi svim oblicima diskriminacije pa čak i genocida. Jezik kojim Kurdi pričaju nije arapskog već iranskog porijekla.
Kurdi su jedan od rijetkih naroda bez države, no kroz povijest su uspjeli ostvariti određenu autonomiju u regiji Irački Kurdistan, koja se nalazi na sjeveroistoku Iraka. Irački Kurdistan je uspostavljen 1970. godine nakon dugih oružanih borbi kada je sklopljen sporazum između Bagdada i kurdske opozicije. Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća dogodio se iransko-irački rat te operacija Anfal u kojoj mnogo Kurda gubi život. Ti sukobi su se nastavili do cca 1991. godine kad izbija ustanak u Iraku protiv Sadama Huseina te iračka vojska napušta taj dio Kurdistana i ta regija napokon postaje de facto nezavisna, sa svojim parlamentom i svojom vojskom, no i dalje kao sastavni dio Iraka, ali sa statusom autonomije.
Nakon što smo razjasnili komplicirane odnose na Bliskom Istoku, bilo je zanimljivo istražiti tu regiju. Inače, nakon sloma režima Sadama Huseina, sukoba u Iraku te borbe protiv ISIL-a, bilo je praktično nemoguće ući u Irak kao turist, dok se cijelo vrijeme moglo posjetiti Irački Kurdistan na sjeveroistoku zemlje koji ima svoju autonomiju. Stoga je naša prva destinacija za istraživanje te regije bio Erbil, glavni grad svih Kurda. To je četvrti po redu grad u Iraku nakon Bagdada, Basre i Mosula, te u njemu živi cca 1.5 milijuna ljudi. Po nekim izvorima, to je mjesto koji se smatra najduže stalno naseljenim mjestom na svijetu. Zapisi o urbanom životu u tom gradu potječu i do 23. stoljeća prije Krista.
Definitivno najveća znamenitost ovog grada je njegova citadela, koja dominira središtem grada. Samo brdo na kojem je ta citadela je nastalo kontinuiranom gradnjom i životom mnogih generacija na istom mjestu. Glavne ulice Erbila izgledaju kao koncentrične kružnice, gdje je najmanja kružnica zidina te citadele. Pred dvadesetak godina je odlučeno da se svi žitelji te citadele presele izvan nje i da se građevine unutar citadele preurede u turističke svrhe. Uglavnom, ta citadela izgleda kao jedno veliko gradilište i u nedostatku novca se usporilo s preuređenjem. Samim centrom citadele dominira ogromni barjak Kurdistana koji se vidi iz skoro svih dijelova grada.
Vanna, moja prilično sposobna suputnica na ovom putovanju, pronalazi kontakt Sardara, našeg vodiča i fiksera koji nas je u nekoliko dana proveo kroz cijeli Kurdistan. Sa Sardarom posjećujemo sve bitne destinacije u gradu, od citadele, bazaara, parka Shanadar, četvrti Ankawa – novoizgrađene kršćanske četvrti, te novih dijelova grada poput četvrti naziva Dream City ili Empire. Sardar nam priča kako su novi dijelovi grada napravljeni nakon 2007., i taj dio grada izgleda lijepo i moderno, ne bi bilo previše pretenciozno reći da je to Dubai u Kurdistanu. Pitavši Sardara što je tu bilo prije, saznajemo da je bila vojna baza iz Sadamovog doba koju su srušili i na njenom mjestu izgradili potpuno nove četvrti. U sklopu te vojne baze je bila i vojna zračna luka, no civilna zračna luka je izgrađena tek 2010. godine i zanimljivost je da je tamo jedna od najdužih uzletno-sletnih pisti na svijetu.
U Ankawi postoji i njemački biergarten, stoga nisam propustio priliku otići ispiti koje pivo, i to toče pravi njemački lager Eichbaum. Taj biergarten je otvorio njemački vojnik koji je ostao živjeti u Kurdistanu. Jest da je pivo skupo, ali se isplatilo. 🙂
Iduća destinacija na koju nas Sardar vodi je Sulejmanija, središte kurdske kulture. Sulejmanija nije milenijima star grad kao Erbil, već je utemeljen tek pred malo više od dva stoljeća. Nakon prvog svjetskog rata je taj grad pripao pod britansku okupacijsku vlast, i u to doba se javlja pokret za kurdsku samostalnost, a Sulejmanija je centar tog pokreta. U Sulejmaniji posjećujemo muzej Amna Suraka što u prijevodu znači Red Intelligence Museum, na čijem mjestu je bilo sjedište tajne službe Ba’atha, režima na čijem je čelu dugo godina bio Sadam Husein. U tom muzeju se može vidjeti koliko je Sadam bio brutalan prema Kurdima, i koliko su Kurdi stradali pod Sadamovim režimom. Upoznajemo detaljnije što je bila operacija Anfal, vojna kampanja tj. Genocid protiv Kurda tijekom Sadamovog režima. Na ovom mjestu su mučeni mnogi Kurdi, a to je za sad jedini u povijest izvršen genocid kemijskim oružjem. Brojke ubijenih su neutvrđene, ali podaci govore do čak nekoliko stotina tisuća žrtava. Drugi dio muzeja govori o borbi Kurda protiv ISIL-a. Nevjerojatna je činjenica da je ISIL proglasio kalifat tek osamdesetak kilometara od Erbila, u Mosulu, i da je Mosul potpuno sravnjen sa zemljom, dok je Kurdistan ostao netaknut.
Vanna je otišla na jednodnevni izlet do Mosula, dok sam ja ostao u Erbilu sređivati stvari za nastavak putovanja. Kad smo krenuli na putovanje, nije bio plan da idemo u irački dio Iraka, jer je tek ovo proljeće uvedena turistička viza za Irak, ali Hrvatska nije bila na popisu zemalja koje su mogle dobiti vizu. No, saznajemo da je moguće dobiti vizu, i odlučujemo se za odlazak u Bagdad. Pripremili smo sve potrebno, kupili avio kartu za Bagdad, uvijek srdačni Filip iz Nomaga nam je brzo izmijenio povratnu kartu za Zagreb i bili smo spremni da nastavimo putovanje u Bagdadu i njegovoj okolici.
O tom dijelu ovog putovanja čitajte u sljedećem blogu.
