Kada vam se pruži mogućnost za preseljenjem i radom u zemlji koja se uvelike razlikuje od vaše, nema druge nego odvažiti se i prihvatiti taj izazov. Tom mišlju smo se suprug i ja vodili i prihvatili dobru (poslovnu) priliku u dalekom Kuvajtu. On već godinu i pol radi kao direktor razvoja u jednoj kuvajtskoj e-commerce grupi, a ja za poduzetničke portale kao novinarka.
Sletivši po prvi put u naše novo odredište, nakon vožnje automobilom od Osijeka do Zagreba, jednog aviona do Turske i drugog do Kuvajta, na prvi pogled sve mi se činilo potpuno drugačijim od Hrvatske. Što je i sasvim normalno, ipak je Kuvajt pustinja. Ovdje izraz „iz aviona“ ima svoje pravo značenje. Naime, iz aviona se doslovno može vidjeti da se okoliš uvelike razlikuje od onoga na koji smo navikli. U prijevodu, zelenila ima jako malo u odnosu na Hrvatsku.
Bez obzira na tu „sitnicu“, moram priznati da je meni osobno sunčano vrijeme uvijek plus. Temperature od 45°C ili 50°C baš i nisu, ali uvijek radije biram sunce i lijepo vrijeme. Znam, sigurno ste sada zinuli na spomen visokih temperatura. Velik dio godine je dosta topao i nije ugodno biti vani kada krenu kuvajtske vrućine i to još na asfaltu, ali lakše ih je podnijeti jer je vlažnost zraka dosta niža nego u Hrvatskoj. Boca vode je obavezan dodatak kada se negdje ide jer sigurno ne želite dehidrirati po toj žegi, osobito ako se odlučite za kratak boravak vani ili čak i bicikliranje uz more, što redovito prakticiram.
Inače, sve je klimatizirano – počevši od vozila, stanova, trgovačkih centara pa sve do restorana. I prilično je hladno u zatvorenim prostorima. Pretpostavljam da je tako zbog lokalnog stanovništva koje nosi nekoliko slojeva odjeće i temperature moraju biti prilagođene za taj način odijevanja.
Kako se oblačiti u Kuvajtu?
Kako mi je ovo prvi put da živim izvan Hrvatske i da sam u doticaju s arapskim svijetom, u početku mi je bilo neobično vidjeti da žene hodaju uokolo u crnim haljinama (abayama) i da su neke pokrivene po glavi u toj mjeri da im se vide samo oči. Burku ne skidaju čak ni kada jedu, samo ju podignu kada trebaju staviti zalogaj u usta. Ispod tradicionalne često nose dizajnersku odjeću, a kada je u pitanju šminkanje, dosta drže do svog izgleda.
Muškarci pak nose bijele haljine (dishdashe) i moram priznati da mi djeluju ljepše i svježije od ženskih, čak i nekako svečano. Kuvajćani su općenito otvoreniji i moderniji od Saudijaca, mlađi čak i ne nose tradicionalnu odjeću, već se oblače normalno, odnosno nose odjeću istu kao i mi.
Kad je riječ o pravilima oblačenja, nisu nešto rigorozna. Ramena i koljena bi trebala biti pokrivena, no nitko vam neće zamjeriti ako nosite majice bez rukava ili kratke hlačice, osobito u dijelovma zemlje u kojima pretežito obitavaju zapadnjaci ili ako se rekreirate. Jasno im je da niste odavde pa neugodnih komentara ne bi trebalo biti. Žene bi se ipak trebale suzdržati od pokazivanja dekoltea u javnosti jer treba poštovati zemlju u kojoj ste odlučili živjeti i ne privlačiti pozornost takvim stvarima.
Što se tiče turizma, taj dio u Kuvajtu nije baš razvijen, a vizu nije lako dobiti. Kako bi se to promijenilo, vlasti bi trebale biti malo više otvorene prema turistima i omogućiti im lakše dobivanje viza jer od njih mogu samo profitirati. Strancima je Kuvajt zanimljiv – to redovito čujem od Europljana, Amerikanaca i Japanaca koji gostuju na konferencijama koje posjećujem.
Nadalje, kada sam tražila suvenire za obitelj i prijatelje, poput magnetića za hladnjak ili razglednica, morala sam se svojski potruditi jer ih generalno nije lako naći. U kuvajtskoj zračnoj luci se može naći ponešto, ali izbor nije uvijek jednako kvalitetan i bogat, dok je u Dubaiju potpuno druga priča. Suvenira svih vrsta ima na svakom koraku i stvarno se može vidjeti da tamo ima turizma.
Bilo kuda, cjenkanje svuda
Vratimo se mi našim zanimljivostima. Ako vas put ikada nanese u ovaj kutak svijeta, Souk Mubarakiya u Kuwait Cityju je mjesto broj jedan koje morate posjetiti. Souk, iliti tržnica u prijevodu, mjesto je prepuno lokalne hrane, slastica, voća, povrća, ribe, parfema, tradicionalne odjeće i svega što možete poželjeti. Većinom svuda se morate cjenkati, osim kada su u pitanju restorani i neke vrste trgovina. Za strance su cijene, naravno, nešto više, ali kad god bih sama nešto kupovala, zapravo sam svaki put uspjela dogovoriti jako nisku cijenu čak i za lokalce.
U zadnje vrijeme sve češće tamo odlazim jer mi se sviđa živahna atmosfera koja vlada soukom, ima dosta ljudi, hrana je jako fina, a i treba iskoristiti ovo ugodno vrijeme dok ne počnu vrućine. Često se nakon večere nađe i pokoji lokalni kolač za ponijeti kući.
Inače, jedan od glavnih sastojaka kuvajtskih kolačića su datulje. Ovdje ih ima toliko vrsta da im je nemoguće zapamtiti nazive. Kako sam velika ljubiteljica sušenog voća, moglo bi se reći da sam tu svoja na svome. Datulje koje se mogu ovdje pronaći su potpuno drugačije od onih koje smo imali priliku viđati u trgovačkim centrima u Hrvatskoj. Ima više vrsta, a one koje već dugo kupujem su vrlo mesnate i meke, volim reći da se tope u ustima koliko su fine. I odlične su kao poklon nama dragim osobama kada putujemo u Hrvatsku.
Svinjetina i alkohol? Ne u ovoj zemlji
Prije nego privedem svoj prvi putopisni blog post kraju, ima još jedna zanimljiva stvar u vezi Kuvajta. Ono što će mnoge „razveseliti“ jest činjenica da su u Kuvajtu alkohol, klađenje i svinjetina zabranjeni iliti – haram. Iako zabranjen, alkohol se može pronaći na crnom tržištu po visokoj cijeni, a nije neobično vidjeti na lokalnim portalima vijest o uhićenju nekog Egipćanina zbog prodaje alkohola. Ne moram ni spominjati da nakon takvih stvari odmah slijedi deportacija i zabrana ponovnog ulaska u zemlju.
O Kuvajtu se da još puno toga zanimljivoga napisati jer je prepun različitosti i ljudi iz raznih zemalja, stoga pratite STA putovanja jer ćete uskoro opet imati priliku čitati o zanimljivostima iz ovog kraja svijeta.
O blogerici:
Ana Tadić je Hrvatica koja živi u Kuvajtu gdje radi kao novinarka za poduzetničke portale Wamdu i Nuwait. Pridružila se i Codedu kao blogerica, prvoj akademiji za programiranje na Bliskom istoku. Obožava marketing, društvene mreže i novinarstvo, a u slobodno vrijeme voli biciklirati, uživati u prirodi i istraživanju Kuvajta. Anu možete pratiti na Twitteru ili se povezati s njom putem LinkedIna.
