Stigli ste u Australiju studirati ili raditi. Imate rješeno što ćete raditi, ali ne i gdje ćete živjeti. E tu stvari počinju biti zanimljivije. Je li bolje biti u gradskoj vrevi ili u nekom od gradskih naselja? Solo ili s cimerima? Stan ili kuća? Koliko vremena je na raspolaganju?
Ovo su neka od ključnih pitanja koja si je potrebno postaviti prije kretanja u potragu za stanom.
Moje prvo iskustvo pretrage portala sa stanovima me ostavilo u čudu te sam gledala u laptop s milijun upitnika iznad glave.
Dozvolite da se kratko predstavim. Moje ime je Biljana, porijeklom sam iz Požege u Australiji sam dosta kratko, no baš zbog toga vjerujem da vam mogu biti od pomoći oko savjeta želite li i vi u Australiju. Svježa iskustva su najbolja, a posebno ako dolazi od nekog s istim backgroundom poput vašeg, u ovom slučaju, hrvatskog.
Melbourne je ogroman grad i tražiti „stan u Melbourneu“ je kao tražiti „stan u Hrvatskoj“… gdje? U Dubrovniku ili Varaždinu? Ovdje se povlači pitanje o gradskoj vrevi/naseljima. Imala sam priliku živjeti u gradskom naselju relativno blizu centra (Doncaster, udaljeno oko 15km od centra) i iako je za nekoga tko volimirniji način života ovo idealan dio grada, meni je nedostajalo malo užurbanosti i buke.Ne moram ni spominjati da je taj užurbani dio grada na samoj obali što mi je svakako bio dodatni plus. Ok, znači bliže gradu – Melbourne CBD, Port Melbourne, South Melbourne, Southbank, Docklands, St Kilda, Richmond, Fitzroy, Flemington… Mogu samo reći da sam se jako sprijateljila s Google Maps.
Prilikom odluke solo ili s cimerima, postoji nekoliko faktora koji mogu utjecati na vašu odluku, a o kojima ja, naravno, nisam uopće razmišljala na samom početku. Ukoliko tražite stan u kojem u tom trenutku nema stanara, stan će vrlo vjerojatno biti nenamješten. To su stanovi koji se iznajmljuju na dulje vremensko razdoblje (najčešće minimalno godinu dana) i rijetko imaju namješteno bilo što osim osnovnih dijelova (kuhinjski elementi, npr.). Naravno, postoje i namješteni stanovi, no njima je cijena, koja je i inače dosta visoka, još dodatno veća. Ovdje dolazimo i do pitanja koliko vremena je na raspolaganju. Ako se radi o nekoliko dana, opciju praznog stana biste možda trebali preskočiti. Proces potrage nije jednostavan, ali proces nakon pronalaska do useljenja u stan još manje. Često je potrebno dostaviti potvrde o nekažnjavanju, preporuke ranijih stanodavaca te uspješno proći intervjue sa stanodavcima, tako da se cijeli ovaj proces može znatno oduljiti.
Ponekad će vas i osobe koje su u potrazi za cimerima tražiti navedene potvrde i preporuke, ali to je češće iznimka nego pravilo. Uglavnom se prilikom razgovora vidi jeste li kliknuli i to bude dovoljno.
Stan ili kuća? Ovdje vam ne mogu pomoći… Oko ovoga se ni sama sa sobom još nisam dogovorila I jedno i drugo ima svoje prednosti i nedostatke tako da će najvjerojatnije presudna biti lokacija. Stanovi na poželjnim lokacijama uz prihvatljivu cijenu su uglavnom mali, ali zgrade najčešće imaju više zajedničkih prostorija u kojima ćete vjerojatno provoditi puno vremena – teretana, bazen, sauna, roštilji, teniski tereni i slično. S druge strane, kuće imaju veće prostorije, vlastito dvorište, najčešće i dovoljno mjesta za besplatni parking.
A cijene?
Prva razlika je da se o cijenama priča na tjednoj bazi. Isto je i s plaćama koje se isplaćuju tjedno ili eventualno dvotjedno (forthnight). Za $500 tjedno možete dobiti jednosoban stan u centru, prazan, plus režije. Za život s cimerima potrebno je izdvojiti oko $150-$350 tjedno za jednu osobu ili, ukoliko ste u potrazi s partnerom (double bed), $300-$550+ tjedno, ovisno o veličini stana i broju osoba koje u njemu žive. U većini slučajeva je potrebno uplatiti i polog u visini jedne mjesečne stanarine.
No, nemojte da vas ovi iznosi obeshrabre… Cijene nekretnina ovdje jesu jako visoke, ali nisu cijene svega proporcionalne ovim. Često ćete se iznenaditi kako ste pronašli nešto što je znatno povoljnije nego u Hrvatskoj (npr. gorivo je gotovo duplo jeftinije), ali detaljnije o tome u nekom od sljedećih postova. 🙂
P.S. Možete me pratiti na Twitteru
