Kineski Pariz, kineski Dubai, kineski mali Hong Kong ili pak Manhattan, sve su to imena za gradove projekte kojima kineske vlasti pokušavaju oblikovati neku novu budućnost.
U Kini postoje stotine gradova koji imaju gotovo sve potrebno za urbani, moderni način življenja; velike stambene komplekse, šetnice uz rijeke, nebodere, pa čak i javnu umjetnost. Sve osim onog najbitnijeg: ljudi.
Ovi tajanstveni i gotovo potpuno prazni gradovi dio su velikog kineskog urbanističkog plana prema kojem bi ova područja trebalo nastaniti 250 milijuna ljudi do 2026. godine.
Novi gradovi služe pokazivanju stava vlasti koja smatra da su izgradnja i urbani razvoj prave investicije koje će potaknuti ekonomski rast.
Ipak, većina ljudi ne želi živjeti u mjestima koja izgledaju tužno i napušteno, a u ovim novim gradovima nedostaje konkurentno tržište radne snage, odnosno nema niti dovoljno poslova za početak, niti trgovina i ostalih potrebnih stanova koja bi trebala omogućiti opstanak ljudima koji ovdje obitavaju. Gradovi i kvartovi se grade bez zapravo stvarne potražnje i potrebe, jer je obična ekonomska računica zanemarila ono osnovno, a to je ljudski faktor. Da bi ljude ipak motivirali, brojne administrativne zgrade preselili su u ove dijelove, kao i provodili sustavno nagovaranje stanovnika iz okolnih sela da presele u grad.
Čini se da se ovaj trend izgradnje ne usporava, usprkos činjenici da je oko 500 sličnih urbanih zahvata napravljeno u razdoblju od početka kineske kulturne revolucije 1978. godine do danas.
Kineski Pariz
Jedan od pustih gradova je Tianducheng, megalopolis sagrađen u 2007. godini u blizini Hangzhoua, glavnog grada provincije Zhejiang. Zovu ga još i kineski Pariz. Naime, kako bi privukli turiste, Kinezi su ovdje sagradili i treću na svijetu po veličini repliku Eiffelovog tornja. U njegovoj neposrednoj blizini se nalaze replike “francuskih” zgrada, kao i ona fontane u Versaillesu, a čitava se “Francuska zona” rasprostire na površini od 31 km četvornog. U gradu bi moglo živjeti oko 10 000 stanovnika, ali ih živi samo 2000, uglavnom radnika iz obližnjeg zabavnog parka.
Dubai sjeverne Kine
Najpoznatiji grad duhova u Kini je OrdosKangbashi u Mongoliji, čija je izgradnja počela još 2004. godine. Zvali su ga Dubai sjeverne Kine. Deset godina kasnije bilo je popunjeno tek 2% smještajnog kapaciteta. Krajem 2016. godine, međutim, grad je trećinu pun. U gradu usred pustinje živi 100 000 ljudi, a kapacitet mu je 300 000 ljudi.
Grad na jezeru
Meixi Lake City se od 2012. godine gradi za oko 180 000 stanovnika. Nalazi se zapadno od grada Changsha u provinciji Hunan, a ima ogromno umjetno jezero na 40 hektara površine koje će biti njihov “Central Park”.
Mini Hong Kong
Nanhui New City (poznat i kao Lingang New City) nalazi se blizu Šangaja, počeo se graditi 2003. godine, dovršen je 5 godina kasnije, a plan je da se tu do 2020. godine preseli čak 800,000 ljudi. Grad već nazivaju kineskim mini Hong Kongom. Kineske vlasti žele da se tiha obala pretvori u komercijalni i turistički epicentar, a u grad su uložili 7 milijardi dolara.
AKCIJA: AVIOKARTE IZ ZAGREBA ZA ŠANGAJ 4199 KN
Yujiapu — kineski ‘Manhattan’
Na 150 kilometara od Pekinga, nalazi se Yujiapu, financijski kvartTianjina, koji ima svoje „blizance“ (misli se tornjeve WTC-a kojih u New Yorku nema od 2001. godine) Twin Tower te Rockefeller Centar. Kineske vlasti žele ga pretvoriti u najveći svjetski financijski centar, a izgradnja projekta vrijednog 56 milijardi dolara je počela 2008. godine.
Zhengdong New Area
Zhengdong New Area nalazi se odmah do Zhengdonga, glavnog grada provincije Henan, a prostire se na dvaput većoj površini od San Francisca. Naseljena je trećina, a najveći problem jest skupa kvadratura stana.
Postoji još čitav niz sličnih projekata u Kini, zemlji koja je odavno premašila brojku od milijardu stanovnika i koja je ujedno i najveće gospodarstvo na svijetu, nakon što su prestigli SAD prema takozvanom paritetu kupovne moći (PPP) još 2014. godine.
Pročitajte još:
