Kada ste novi u nekoj zemlji, jedna od stvari na koje se morate naviknuti i naučiti su društveni običaji te pravila ponašanja, kako biste se lakše uklopili, a i da ne biste nekoga uvrijedili. Mali zloćko u meni voli ponekad poljulati brod i vidjeti što će se dogoditi ako se baš nešto suprotno napravi, ali u principu – vrijedi se držati pravila, pogotovo ako ste u nekoj novoj sredini.
Dakle, kakva pravila vrijede za Australiju danas, zemlju anglo-saksonskim podrijetla i u kojoj živi nevjerojatna mješavina svih drugih nacija? Evo mini-vodiča da se lakše snađete i da unaprijed znate što bi moglo biti problematično ako dolazite iz Hrvatske.
Kolika ti je plaća?
To pitanje koje je tako nekako normalno kod nas i ljudi bez pola beda pitaju i podijele odgovore – nikako se ne pita u Australiji. Znam čak i parove koji ne znaju koliko im bolja polovica ima plaću. Naprosto misle se to nikoga ne tiče i ljudi će misliti da ste drski i da to nije vaša stvar, makar pitali samo informativno. Ja ponekad pitam koliko netko plaća stanarinu – i to je neka granica. Pitati koliko su platili stan, kuću ili auto – to sve spada u kategoriju tabu tema. Ostavite ta pitanja za kave s hrvatskim prijateljima, osim ako netko dobrovoljno ne počne sam o tome govoriti.
Politika i vjera
Malo manje tabu tema, ali svejedno je bolje izbjeći pitanja oko političkih stavova i vjerskih uvjerenja. Ako osoba želi da to znate – dat će vam do znanja i podijeliti stav s vama. Puno se manje ulazi u političke rasprave nego kod nas i to većinom u krugu bližih prijatelja i društveno angažiranih ljudi. Naravno, ima iznimaka, ali ako vas ne tjera da to ispipate, bolje ne dirati dok ne shvatite s kime imate posla.
BYO i tanjur klope
Dakle, kod Australaca postoji običaj – Bring Your Own, što znači „Ponesi svoje sa sobom.“ Kao prvo, može se odnositi na restoran u kojemu je dozvoljeno donijeti vlastiti alkohol (i to jer oni ne prodaju alkohol ali imaju dozvolu da se smije unijeti i točiti). A drugo – odnosi se na to da sami cugu donesete na večeru, tulum, roštilj itd. Npr. ako ste pozvani na roštilj s BYO, znači da se očekuje da donesete cugu (obavezno), a i meso za baciti na vatru (Hrvatima neshvatljivo, ali eto). Najbolje pretpostaviti da je tako, a ako nije – domaćin će vam već napomenuti da ne morate ništa donijeti.
Ako idete na večeru kod nekoga doma, pristojno je pitati možeš li donijeti predjelo ili desert, i to se u puno slučajeva prihvati. Ponekad će vam domaćin reći uz poziv da donesete ‘a plate’ sto znači tanjur – s hranom. I obavezno donesite na tulum ono što ćete piti.
Kave, cuge i rođendani
Ako vam je rođendan – super, opustite se. Za razliku od Hrvatske gdje morate štedjeti da biste proslavili roćkas, u Australiji će vas drugi svi častiti pićem. Lijepo sjednite i samo čekajte da vam počinju nositi pića. Ako vam je osoba koja slavi bliska, poklon je običaj, a ako nije – boca vina je sasvim u redu. Niti na posao se ne očekuje da nosite nešto za počastiti ako slavite (adio kolači, pršut i sir) – ali ako donesete, neće se odbiti i nitko neće misliti da ste čudni. Eventualno se ide na ručak gdje svaki sam sebi plati, ili vani na piće.
Ako idete na kavu, to neće biti nešto što traje satima kao kod nas – ne, ne. Kave u Australiji se brzo ispijaju, pola sata maksimalno i nakon toga je pristojno naručiti nešto za jesti. Zapravo, najčešće kada se nalazite s nekime vani, bit će oko nekog obroka.
Napojnice su out
U Australiji, za razliku od SAD-a, dosta se dobro plaća ugostiteljski rad, tako da se napojnice ne očekuju. Dakako, ako mislite da je usluga bila jako dobra, nije neobično ostaviti nešto, ali naprosto se ne očekuje i nitko se neće uvrijediti ako to ne napravite.
Malo ću pokucati susjedu
E nećete – kod Australaca se ne kuca susjedu za kavu. Ako živite u predgrađu, pristojno je upoznati se kada se uselite, iako i taj običaj pomalo nestaje. Ali u principu, ljudi ne vole kada im banete na vrata. Uvijek se dogovorite s ljudima, barem dok ne razvijete odnos koji dopušta da kod nekoga svratite.
Upoznaj se s mojom mamom…
…i tatom, i strinom, i sestrom i bakom… Australci vole jako rano upoznavati i predstavljati svoje dečke/cure roditeljima, tako da se ne trebate šokirati ako prohodate s nekim i to se dogodi nakon par tjedana. Ne, ne znači da ćete se ženiti niti da je to ‘ozbiljna’ veza, vec da su dovoljno opušteni s vama i ne misle da ćete ih osramotiti pred obitelji. Naravno, ovisi kojeg su etničkog podrijetla (kod Talijana npr. to je ide puno kasnije), ali okvirno – događa se ranije nego kod nas.
Call me Jane
Australci imaju vrlo opuštenu komunikaciju i najčešće se nazivaju imenom, vrlo rijetko gospođom ili gospodinom. Cak i na fakultetu, u poslovnim odnosima – odmah se prijeđe na imena. Jedina iznimka je kada je osoba puno starija, tipa nečiji djed ili baka – onda možda ide Mr. ili Mrs. Prezime ili ime, ali i to je sve rjeđe.
Dakle, opustite se i uživajte u australskim običajima!
Slavica Habjanović je australska Hrvatica koja se bavi globalnim PR-om i digitalnim strategijama u dizjan industriji i kulturi, pisanjem i izdavaštvom, te trenutno studira teoriju i primjenu boja (samo je pitajte ako želite znati točno što je to). Navikla je na užasno dugačke letove na nemoguće relacije po svijetu i štovise, veseli im se.
*Sva mišljenja u ovom blogu nastala su isključivo temeljem autoričinog iskustva. Za sva službena pitanja vezana za vize i rad u Australiji, kontaktirajte Veleposlanstvo Australije.
Pratite me!
@shabjanovic – Twitter
@the_slavica – Instagram
