Prošle godine dobre vibre je bilo na bacanje, kovčezi su mi bili rijetko raspakirani, dok smo aerodromi i ja postali već oni frendovi koji, iako se vole, idu si pomalo i na živce.
Od 12 mjeseci, 6 sam proveo putujući. Kako? Jeftino. Koliko jeftino? Jako.
Razlog mojih brojnih putovanja između ostalog je Erasmus+, odnosno program koji financira Europska unija. Kad kažem financira mislim, baš baš ono financira sve potrebno: Put, smještaj, hrana. Treba ti i džeparac? Nešto sitno, gladan nećeš biti.
Erasmus postoji 30-ak godina i zaslužan je za previše bitnih stvari, poput demografske raznolikosti i obrazovanja diljem Europe.
Neću vam pisati o studentskoj razmjeni – semestar ili dva, već o onom ‘+’ na kraju Erasmus+. Vjerujem da je većina vas pomislila kako sam bio na studentskoj razmjeni, nisam.
Razlog mojih brojnih putovanja između ostalog je Erasmus+ odnosno Youth exchange i Training course iliti YE i TC.
EU financira projekt na sljedeći način:
- Imaš super ideju, npr. da educiraš mlade na temu video produkcije, montaže i glume.
- Napišeš projekt precizno sa svim stavkama, predaš ga nacionalnoj agenciji i čekaš da ga odobre.
- Kada ga odobre, to znači da je EU dala zeleno svjetlo i okvirno 25 tisuća eura za organizaciju projekta.
- Sad je na tebi sljedeće, s tim novcima moraš pozvati 20-50 ljudi koliko si već naveo/la u projektu, smjestiti ih sukladno budžetu (hostel, hotel), nahraniti ih i pokriti troškove njihovog puta. Put se pokriva na način da se refundira. Karte kupuješ o svom trošku, a mjesec dana nakon projekta te novce dobiješ na tekući račun, ponekad čak i na projektu u gotovini. Ja osobno, koji sam bio na 12 projekata u zadnjih godinu dana, znao sam i posuditi novce za avionske karte te ih vratiti kada bi mi refundirali. EU pokriva i troškove puta pokriva ovisno o tzv. ‘Distance Calculatoru’- ako putujem u Rigu, dobit ću 270 eura za put, a ukoliko putujem u Italiju budžet mi je 170.
- Prijavljuješ se preko hrvatskih ‘sending organizations’ i neke od njih su ‘Outward Bound Croatia’, ‘Ocean Znanja’, ‘Pozitiva’ te najveća grupa na Facebooku je ‘EU projects 2011’ u koju se ubaci još dok čitaš ovaj tekst. Nađeš projekt koji te interesira, javiš se mailom i ispuniš aplikaciju koju ti pošalju. Nakon par dana, kada te prime na prvi projekt, stvari za tebe se bitno mijenjaju!
Ono što se meni dogodilo je da se ne mogu više riješiti tog putoholičarskog mindseta, samo gledam kako ću putovati dulje i dalje.
30 gradova u 18 država – hvala Erasmusu
Zbog projekata sam putovao cijelom Europom, na listi je 30-ak gradova i 18 država.
Zadnji projekt na kojem sam bio je bio u Danskoj, Kopenhagen. Tema je bila teatar i javni nastup.
Osam dana smijeha, zabave i upoznavanja prekrasnih mladih ljudi. Projekti najčešće traju između 7-10 dana, ali postoji jedan trik kako putovati nešto dulje. Dozvoljeno je krenuti 3 dana prije i vratiti se 3 dana nakon projekta. Time ukoliko npr. putuješ u Dansku, zašto ne bi napravio rutu Budimpešta-Prag te onda avionom u Kopenhagen? Zašto nebi nakon projekta ostao par dana u Parizu? Upravo sam to ja i napravio, jesam li ostao u budžetu od 270 eura? Jesam! (Smještaj van projekta nije plaćen)
Meni osobno najdraži projekt je bio onaj u Lisabonu na temu suvremenog plesa, gdje smo svaki dan imali prilično intenzivne treninge, no preduvjet je bilo određeno plesno znanje te stoga nije bio za svakoga. Naravno da je i Barcelona bila stanica prije projekta te Porto nakon. Jesam li u budžetu? Jesam, itekako.
Još neki od projekata na kojima sam bio su Atena, Riga, London, Edinbourgh, Maribor, Pariz, Amsterdam..
A ti, što čekaš? Prijavljuj se kako znaš i umiješ! Time otvaraš vrata velikim stvarima, poznanstvima i iskustvima te poput virusa za kojeg nikakav lijek ne štima – putuješ posvuda i stalno.
Marko Mrkić
PROČITAJ JOŠ:
Lara: Erasmus u Poljskoj
Za studente: Zašto otići na WORK AND TRAVEL u Ameriku te kako što prije doći do što boljeg posla
