Iz prve ruke

Božić u Aziji – oksimoron ili najbolja stvar ikada?

avtor | Slavica Habjanović
datum objave | 23. prosinca 2016.
7888

Priznajem, Božić u Aziji je pomalo oksimoron jer kršćanstvo nije autohtona vjera većine stanovništva i zemalja ovdje. Ali ipak, postoji kritična masa kršćana i općenito puno veselja, kao i naklonost komercijalazciji i sve što je masovno popularno na zapadu, pa je Božić na svakom koraku u azijskoj regiji.

Moram priznati da volim Božić u ovim krajevima, i čak mi je ove godine – moje prvo predbožićno razdoblje u Hong Kongu – ljepše nego što sam ikada doživjela u Australiji. Skroz je svjetovno, ne mogu reći da ima išta sveto u svemu tome, ali je nekako humano. Božićna okupljanja su opuštena, svi se vesele i pozivi na večere i tulume stižu sa svih strana. Iako je komercijalno sve, nema tog pritiska kupovine kao u Australiji ili u Americi. Sve nekako vuče na neki veliki, šareni, veseli karneval. Uz pokoju skupu kupovinu luksuzne robe.

I toplo je – ugodan početak zime u Hong Kongu, circa 25 stupnjeva. Milina – zimska roba u dućanima, ali ne smrzavaš se niti se kuhaš (ok, sutra se smrzavam jer idem u Europu, ali za sada…).

Doživjela sam svoje prvo azijsko predbožićno razdobolje u Tajlandu (tropski Božić koji mi je najmanje sjeo jer je bio neki čudan spoj svega), drugi u Šangaju u Kini. Šangaj u ovo doba je jako hladan i užasno me podsjećao na Zagreb (miris zime, klima, svjetla, božićni sajam, kuhano vino) – čak toliko da nisam mogla izdržati ne kupiti kartu i odletjeti sljedeći dan, toliko mi je nedostajao u tom trenutku.

Paradoks božićnih ukrasa

Užasno volim Shanghai u ovo doba godine i Božić tamo, ali postoji jedna jako čudna stvar – iznimno je teško kupiti ukrase, iako se većina božićnog nakita koji postoji na svijetu proizvodi tamo.

Dakle, dok sam živjela tamo, ušetala sam u IKEU negdje 10. prosinca i shvatila da su već odavno rasprodali sve ukrase. Tražila sam ih po gradu. ali bilo je dosta teško naći išta lijepo, i na kraju sam platila strašno puno za strašno loše. Ok, da sam išla jako daleko van centra na tržnice vjerojatno bih našla bolje, ali ipak, ovaj me događaj jako potresao. Toliko da sam sada u Hong Kongu ponijela cijelu božićnu opremu kada sam se selila – da ne bi bilo da nema. A ovdje sam pak doživjela da grad puca od nakita i božićnih štandova – tko bi rekao.

(Ne)uređen grad

Zgrade u Hong Kongu su strašno okićene – izvana i iznutra, sve šljošti i blješti (i famozna predstava svjetla zgrada svaki dan navečer je isto u znaku Božića). Ipak, ne postoji baš neko gradsko uređenje i kako uprava svake zgrade odlučuje o svom uređenju, nije baš skladna cjelina. Ipak, impresivno je. I guerilla knitting je ovdje totalno in, pa je slatko vidjeti i božićnu verziju toga. Za razliku od Hong Konga, grad Singapur jako ulaže u uređenje te je sve jako skladno i smišljeno tamo.

Champagne brunch – dekadencija

Začudo, u Hong Kongu je Božić veći praznik od kineske nove godine (za razliku od ostatka Kine). Pa prema tome, i cijela ugostiteljska industrija je okrenuta prema Božiću.

Jedna specifična stvar koja je razvijena ovdje je brunch uz šampanjac – i za Božić se to posebno prakticira, u velikim količinama. Svi koji je ne otputuju negdje drugdje, pogotovo stranci, dopuste si dekadentni ručak na Božić s puno šampanjca i koktela u jedan od poznatih restorana, poput Duddells.

Zbog svoje kolonijalne prošlosti te veliki broj expata, engleska firma Marks & Spencer trguje kao ludo, te su njihovi dućani po gradu krcati s ‘Christmas pudding’. Super zanimljivo.

Predivno božićno razdoblje u Aziji svakako preporučam jednom doživjeti!