Barcelona, ”Don Quixote exclaimed, is a“fountain of courtesy, shelter of strangers, hospice to the poor, land of the valiant, avenger of the offended, reciprocator of firm friendship, a city unique in its location and beauty.”— Miguel de Cervantes Saavedra, Don Quijote, 1605.
Ima gradova, mjesta i ljudi koje je teško opisati riječima. Dugo sam razmišljala da li da uopće krenem pisati o Barceloni i ako da- kako…nisam sigurna kako uopće prenijeti nekome, tko možda još nije bio, sve čari i kompleksnost ovoga grada, a da to nije puko nabrajanje njenih znamenitosti kojih ima uzduž i poprijeko, a koje vam ne dočaravaju njenu pravu ljepotu i karakter. A to uistinu je grad s karakterom. Ponosna, glasna, pomalo i tašta, Barcelona je grad koji se doživljava svim osjetilima. Isto tako je grad u koji ćete se vrlo vjerojatno ili zaljubiti ili će vam užasno ići na živce. No, kako god bilo, Barcelona nikoga ne ostavlja ravnodušnim jer ona je jednostavno previše svega. Puna boja, okusa, mirisa, zvukova i oblika.
Vaše znanje španjolskog vjerojatno se neće baš cijeniti
Prije nego što se uopće zaputite u Barcelonu, trebate uzeti u obzir da je ona po mnogočemu drugačija od ostatka Španjolske i ta činjenica joj je dosta važna. Iako je većini ljudi prva asocijacija na Španjolsku upravo Barcelona, ona u biti ne želi biti njenim dijelom. Stanovnici Barcelone za sebe neće reći da su Španjolci već Katalonci, a službeni jezik im nije španjolski već katalonski.
Budući da sam učila španjolski nekoliko godina u srednjoj, kada sam se spremala na put u Barcelonu bila sam sretna što ću ga napokon moći malo vježbati. No iznenadila sam se kada sam pokušala u trgovinama ili restoranima pričati na španjolski, a lokalci su mi automatski odgovarali na engleskom.
Njima nije bila čast niti im je bilo drago to što sam pokušavala pričati makar španjolski. U šoku, pitala sam lokalnog vodiča zar je moguće da kompletno odbijaju pričati španjolski te je rekao da je tako možda sa starijim lokalnim stanovništvom, dok mlađi, budući da je Barcelona ipak kozmopolitanski grad češće pričaju španjolski jer mali broj ljudi izuzev Katalonaca priča katalonski. Ni ne znajući, Barcelonu sam posjetila upravo za vrijeme njihovog možda i najvažnijeg praznika- Nacionalnog dana Katalonije kada su svi malo osjetljiviji nego inače po tom pitanju te kada katalonsku zastavu možete vidjeti na svakom balkonu.
Težnje Katalonaca za samostalnošću
Dok većini svijeta 11. rujna predstavlja dan kada su napadnuti Twinsi u New Yorku, za Katalonce taj datum ima vlastito, povijesno, značenje. Naime, 11. rujna Katalonci slave Nacionalni dan Katalonije koji obilježava poraz katalonske vojske kada je španjolski kralj Filip V. ušao u Barcelonu 1714. godine.
Katalonija je pokrajina s vlastitom kulturom, jezikom i snažnim osjećajem identiteta čiji narod već dugo teži za neovisnošću od Španjolske. U doba Francove vlasti od 1936. pa sve do 1975. ovaj praznik bio je zabranjen, jednako kao i službena upotreba katalonskog jezika i vlastitih običaja. Francova vladavina bila je poznata po progonstvu svih Španjolaca koji su promovirali vrijednosti bivše Republike, a njegova desničarska politika promovirala je jedinstveni nacionalni identitet gdje se svaki pokušaj isticanja posebnosti kažnjavo.
Borbe s bikovima i flamenco su promovirani kao nacionalne tradicije u cijeloj Španjolskoj dok su se izvorne regionalne tradicije i običaji potiskivali. Katalonija je autonomni status natrag dobila 1977. godine, a 1980. Katalonci su opet se počeli slaviti svoj Nacionalni dan. Katalonija je danas najbogatija pokrajina u Španjolskoj sa 7,5 milijuna stanovnika i GDP-om većim od 255 milijardi dolara, a po glavi stanovnika 26.000 dolara što je znatno više od prosjeka Španjolske.
Uzevši u obzir sve navedeno ni ne iznenađuje želja za samostalnošću. Iako je španjolska vlada zabranila održavanje referenduma o odcijepljenju Katalonije, isti se održao 2014. godine, ali nije bio pravno obvezujući. Od glasača koji su izašli na referendum čak je 80% njih odgovorilo da želi da Katalonija postane samostalna država.
Jezik
Ukoliko u Barcelonu idete samo u posjetu, kao i bilo gdje drugdje poželjno je naučiti nekoliko fraza na lokalnom jeziku, a ovom gestom ćete definitivno osvojiti Katalonce. Ukoliko tamo planirate i živjeti vrlo vjerojatno ćete katalonski prije ili poslije morati naučiti, budući da je uz španjolski to službeni jezik. Koliko je Kataloncima stalo do autonomnosti govore i besplatni tečajevi katalonskog za početnike.
Već nekoliko jednostavnih fraza itekako će vam pomoći pri dobivanju naklonosti lokalaca (a možda i koji badem više s tržnice). Već iz nekoliko osnovnih riječi možete vidjeti razliku između španjolskog i katalonskog jezika koji ima elemente španjolskog, ali i francuskog, portugalskog i talijanskog.
ŠPANJOLSKI KATALONSKI
Pozdrav Hola (izgovara se „ola“) Hola (izgovara se „ala“)
Dobro jutro Buenos dias Bon dia
Laku noć Buenas noches Bona nit
Doviđenja Adios Adeu
Molim Por favor Sisplau
Hvala Gracias Merci
Kako si/kako ide? Que tal Com va
Vidimo se Hasta luego Fins ara
Nakon jedne sangrije više i uz moje kombinirano znanje talijanskog i španjolskog nabadala sam neki jezik u nadi da makar zvučim kao da pričam katalonski. Ne baš, ali nema veze.
Što nije, a što je tipično za Barcelonu:
Paella?
Ako razmišljate o putu u Barcelonu možda se zamišljate kako jedete slavnu paellu, u popodnevnim satima na nekoj terasi ispijate sangriju, a navečer gledate strastveni flamenco? Sve to i možete iskusiti u Barceloni, ali zanimljivo je da ništa od toga nema veze s Barcelonom ili ovom pokrajinom.
Ako u posjet Španjolskoj idete pretežito radi ovih stvari, radije posjetite Valenciju i Sevillu kako biste imali što autentičnije iskustvo. Ukoliko idete samo u Barcelonu, a želite jesti paellu (u potpunosti razumijem) ne brinite, Barcelona je veliki i turistički grad i ima puno mjesta na kojima možete jesti odličnu paellu. Moj savjet je da umjesto odlaska u klasičan restoran, uzmete cijelo popodne i pridružite se jednom od mnogobrojnih kulinarskih tečajeva gdje vas profesionalni kuhar uči od početka do kraja kako pripremiti španjolsku la reina de todas las mesas (iliti kraljicu svih jela). Tečaj traje 4-5 sati, a prvo krenete s kupovinom potrebnih namirnica na najpoznatijoj barcelonskoj tržnici La Boqueria gdje vas kuhar uči kako izabrati najbolje povrće, ribu i meso.
Nakon toga kupljene namirnice nosite u restoran u kojemu je samo vaša grupa (15-20 ljudi), gdje se uz vino i tapase svi skupa upoznajete i družite, a zatim u kuhinji zajedno krećete u pripremu najbolje paelle! Uz vodstvo glavnog kuhara, svi skupa sjeckate povrće, čistite lignje, rezuckate, gulite…a uz to vam kuhar priča o povijesti paelle, vrstama i svemu što vas već zanima.
Kada je jelo gotovo svi sjednete za stol i jedete ono što ste pripremili. Ovo kulinarsko iskustvo će vas koštati 30-ak eura (tek malo više nego da ste paellu naručili u nekom boljem restoranu), a doživljaj je puno, puno bolji i zabavniji nego da samo sjednete u restoran. Moja ekipa i kuhar su bili fenomenalni tako da smo se tijekom ovog druženja toliko zbližili da smo nakon tečaja ostali još razgovarati, a kasnije skupa išli i van. U našoj maloj grupi bilo je i backpakera i parova na bračnom putovanju, starijih ljudi, solo putnika…a svi smo imali nešto zajedničko – ljubav prema hrani, putovanju i dobrom društvu. Iskreno preporučam ovo iskustvo u Barceloni!
Borbe s bikovima?
Ako vas zanimaju borbe s bikovima, to isto nećete naći u Barceloni niti igdje u Kataloniji. Naime, Katalonija je prva španjolska pokrajina koja je 2010. godine zabranila borbe s bikovima, a poznata arena La Monumental u središtu Barcelone danas se može posjetiti samo kao muzej. Stvari se možda uskoro promijene budući da je pred mjesec dana španjolska vlada poništila ovu zabranu proglašivši katalonsku odluku neustavnom.
Španjolska vlada smatra da borba bikovima spada u španjolsku kulturalnu baštinu kao stoljetna tradicija i kao takva se treba očuvati. Bit će zanimljivo vidjeti kako će se stvari odvijati budući da je vlada Katalonije vrlo ošto reagirala na ovu ustavnu odluku kazavši da će dati sve od sebe da se borba bikovima ne vrati u Kataloniju. Gradonačelnik Barcelone je objavio na Twitteru kako je „Barcelona protiv borbe bikovima još od 2004. i bez obzira što sud kaže, glavni grad Katalonije neće dopustiti maltretiranje životinja.“ Ovo bi mogao postati i novi povod za zaoštravanje katalonsko-španjolskih odnosa koji ni ovako nisu sjajni.
Sangria?
Sjednete li u bilo koji kafić ili restoran i pogledate malo oko sebe, teško da ćete vidjeti ijednog lokalca kako pije sangriju. Iako je možete naručiti gotovo svugdje, pogotovo na turističkim mjestima, sangria kao da je izmišljena kako bi se turistima prodalo jeftino vino (citiram Gerarda, mog katalonskog born and raised vodiča). Već sam nekoliko puta spomenula vodiča pa sam se sjetila- ako u Barcelonu ne idete s agencijom već u vlastitom aranžmanu, preporučam da se prvi dan priključite jednoj od besplatnih walking tura.
Vodič će vas u jedno jutro prošetati kroz glavne atrakcije i ispričati sve što trebate znati, te odgovoriti na sva vaša pitanja što svakako može biti dobar uvod za ostatak vašeg boravka u Barceloni. No, da se vratim na sangriu. Ja sam je pila jer mi je fina. Sorry, Gerard.
Dobro, što onda Katalonci piju?
Tinto de verano– to je u biti crno vino s gaziranim sokom od limuna, ledom i kriškom limuna. Što je basically sangria onda kad na placi nije ostalo nikakvog drugog voća osim limuna.
Clara– piva s gaziranim sokom od limuna ili limunadom
Gin-tonic- iz nekog razloga gin je užasno popularan u Barceloni te na svakom uglu možete naći gin barove (bez brige, imaju i gin s limunadom)
Vermut- vrsta aromatiziranog zaslađenog vina koje Katalonci najčešće piju kao aperitiv prije ručka (u ovo ne ide limunada)
Iako je Barcelona jedan od onih gradova u kojima će vam biti teško dignuti se od stola, morate malo i prošetati pa prošećite do glavne tržnice. Na još malo ića i pića. La Boqueria ili najpoznatija gradska tržnica raj je za sve gurmane, a nalazi se na samom dnu najpoznatije barcelonske ulice i šetnice La Rambla. Rambla me nije oduševila nešto naročito, tipična turistička zamka s preskupim dućanima, suvenirnicama, kafićima i džeparošima. Barcelona je dosta poznat grad po džeparošima, a na svoje stvari posebno treba paziti kod šetnje ovom ulicom.
No Rambla ipak krije jedno od mojih najdražih mjesta u Barceloni, a to je La Boqueria gdje sam provela doslovno dva puna dana. Budući da je teško prepričati čega sve tamo ima, pogledajte malo slike dok ja odem do frižidera jer sam od ove silne priče o hrani i piću malo ogladnila.
Gaudijeva Barcelona
Kad ste pojeli i popili, vrijeme je za malo razgledavanja i kulture. Nemoguće je pričati o Barceloni, a da se ne spomene osoba koja je ostavila najviše traga na izgledu ovoga grada. Antonio Gaudi, katalonski arhitekt, poznat po svom upečatljivom dizajnu i Art Nouveau stilu, zaslužan je za najpoznatija djela arhitekture u Barceloni od kojih ih je čak njih 8 UNESCO proglasio za svjetsku baštinu.
Najpoznatije Gaudijevo djelo je La Sagrada Familia, imponzantna crkva koja je ujedno i Gaudijevo najveće i nedovršeno djelo. Crkva je u izgradnji preko 100 godina te iako je njen završetak planiran za 2030. godinu nitko sa sigurnošću ne zna hoće li se i kada završiti budući da je neke Gaudijeve ideje čak i danas teško izrealizirati. Radi se o građevini s tolikim mnoštvom detalja da ti se čini da ju možeš promatrati zauvijek i nikad ne bi otkrio sve što krije. Koliko god ima obožavatelja ovog djela, toliko ima i kritičara, no jedno je sigurno, Gaudijeva Sagrada jedno je od zanimljivijih arhitektonskih dostignuća. Zbog velikih gužvi, posjetu ovoj crkvi zakažite online, a termin dolaska strogo poštujte jer vas inače neće pustiti unutra.
Park Guell još jedno je Gaudijevo djelo koje spada pod svjetsku kulturalnu baštinu, a nalazi se nedaleko od Sagrade Familie, a iz parka se pruža prekrasan pogled na Barcelonu. Ulaz u park se naplaćuje.
Casa Batllo je zgrada koju je Gaudi renovirao, a koja se nalazi u high class rezidencijalnom i shopping predjelu Eixample, u blizini staroga grada. Kao i sve što je Gaudi dizajnirao, i ova zgrada je u stilu Art Nouveau.
Moj najdraži dio Barcelone je srednjovjekovna gotička četvrt koja se nalazi u samome centru staroga grada. U središtu gotičke četvrti nalazi se katedrala, a sastoji se od mnoštva uskih uličica te je puna kafića, muzeja i slatkih trgovina, a možete vidjeti čak i rimske grobnice. Zanimljiva je priča oko toga zašto su grobnice smještene u centru grada, na ulici po kojoj svi prolaze. Naime, u rimsko doba su ljudi vjerovali da osoba umire dva puta. Prvi puta kada umre tijelo, a drugi puta kada je zaboravljena. Iz tog razloga, grobnice su stavljane na vidljivo mjesto kako bi se ljudi svakodnevno sjećali pokojnika.
Muzeji
Ukoliko ste ljubitelji muzeja, u pravom ste gradu. Barcelona je dom brojnih svjetskih umjetnika, a i sama je izgledom pravo umjetničko djelo. Neki od onih koje svakako trebate posjetiti su Picassov muzej, Muzej suvremene umjetnosti Barcelona (MACBA), Nacionalni muzej Katalonije i Dalijev muzej koji se nalazi u blizini Barcelone i u koji možete otići putem raznih agencija u sklopu cjelodnevnog izleta. Dakako, i za ljubitelje nogometa tu je i FC Barcelona muzej na Camp Nou.
Barca – „Mes que un club“
Iako nisam neki nogometn fan, nemoguće je pričati o katalonskom identitetu i njihovom otporu prema španjolskoj vlasti, a da se ne spomene katalonski nogometni klub Barcelona koji je za sve Barcelonce „više od kluba“. Barca je svojim postojanjem kroz više od 100 godina postala neodvojivi dio identiteta Barcelonaša i simbol za otpor. Kraljevska Španjolska oduvijek je bila neprijatelj Katalonaca, a najviše za vrijeme Francova režima, te se to uvelike odrazilo i na nogomet. Franco je podržavao madridski nogometni klub Real koji je oduvijek bio režimski simbol dok je Barcelona kataloncima bila upravo suprotno, simbol otpora prema režimu. Za raziku od većine klubova, vlasnici FC Barcelona su upravo njeni navijači i oni upravljaju klubom. Radi se o najuspješnijem klubu u Španjolskoj i jednim od najboljih u svijetu s najvećom bazom navijača.
Barcelona nakon Olimpijskih igara
Olimpijske igre u Barceloni 1992. (ujedno i prve Olimpijske igre na kojima je sudjelovala Hrvatska) imale su izuzetan utjecaj na ovaj grad. Većini ljudi je danas Barcelona sinonim za dugačke pješćane plaže i odmor, no prije 1992. nije bilo baš tako. Štoviše, prije Olimpijskih igara nije ni bilo plaža. Grad je za Olimpijske igre srušio staru industrijsku zgradu u luci i napravio nekoliko kilometara dugačke plaže (najpoznatija Barceloneta) i modernu marinu. Barceloneta je najpopularnija plaža uz koju se nalaze brojni klubovi, kafići i restorani te je ljeti centar noćnog života Barcelone. Također je plaža koja je najbliža gradskom centru, negdje 20-ak minuta pješke od Ramble.
Olimpijsko selo je barcelonska četvrt koja je također stvorena za Olimpijske igre, a koju su izgradili u zapuštenoj luci i koja je kompletno promijenila vizuru ovog djela grada. Četvrt je prepoznatljiva po luksuznom hotelu u obliku broda koji je danas također jedan od simbola Barcelone.
Pri šetnjom plažama i olimpisjkim selom ne smijete propustiti ni posjet centru Maremagnum u sklopu kojega se nalazi najveći akvarij na Mediteranu.
Upravo su Olimpijske igre od Barcelone napravile IT turističku destinaciju, a ona je danas nakon Londona, Pariza i Rima, najposjećeniji grad u Europi. Teško je u jednom blogu opisati Barcelonu i ovime sam tek zagrebala po površini tako da najbolji savjet je da sami posjetite ovu katalonsku ljepoticu i vidite i osjetite sve što ona nudi. Adeu!
Pratite Larina putovanja na Instagramu: https://www.instagram.com/lara_kapovic
