Isprobala je Shale-stil putovanja neovisno bukiranja hotela unaprijed i sa suprugom prošla puno kilometara po Meksiku. Evo kakvi su joj dojmovi…
Nije svako zlo za zlo. Uspostavilo se da je gledanje meksičkih sapunica u djevojačkim danima urodilo plodom i tako sam, na iznenađenje mog partnera, ali i vlastito, pokazala zavidno poznavanje španjolskog jezika i fraza na ovom lijepom, inspirativnom putovanju u Meksiko. Još iz vremena „Rose Salvaje“ datira moja želja za posjetom ove države obilježene „Brzim Gonzalesom“ crtanim filmom moga djetinjstva, sapunicama, mariachima, tequilom, Fridom Kahlo, Santanom i drevnom kulturom Asteka i Maja. Kasnijim filmskim hitom Mela Gibsona iz 2006.„Apocalypto“, nešto ozbiljnijim afinitetima prema kinematografijom, učvrstila se moja znatiželja za bojama, mirisima, okusima ali i povijesnom ostavštinom ove velike države. I tako bi želja ostala samo želja preko petnaest godina da nije bilo mog dragog i STA putničke agencije koji su sve organizirali i na koncu i ispunili moju dugogodišnju želju.
Odlučili smo se na posjet meksičkom poluotoku Yucatan, točnije majanskoj rivijeri. Još točnije, za potez od otoka Isla Mujeresa kod grada Cancuna, do južnog djela Tulumske Rivijere.
Za polaznu točku odabrali smo grad Playa del Carmen. To je bio ujedno i moj prvi odlazak u hostel u životu. Željela sam vidjeti i osjetiti „Shale >
Što se same Playa del Carmen tiče više sam nego pomiješanih osjećaja. Jedno prenapučeno, agresivno mjesto, prepuno slasnih autohtonih restorana, ali i restorana brze hrane, potom dućana prepunih meksičkih narodnih nošnji, ali i markiranih megastore mjesta, sočnih kokosa na komade, ali i hot – dog štandova, stare meksičke muzike, ali i klubova iz kojih trešti najnoviji hip – hop, europskih backpackera, ali i američkih obitelji. Sve u svemu jedan ogroman sudar svjetova za koje vjerujem da bih preživjela da to i nisam vidjela, no svakako se isplatilo doći zbog mnogočega drugog. Iako nisam neki gurman koja putuje samo zbog hrane, ono što sam ovdje priredila svojim nepcima može se nazvati čistom ekstazom. Hrana je izvrsna i po relativno pristupačnim cijenama, iako se zbog količine ponuđenog, teško čovjek može snaći.
Jedan detalj me posebno zaintrigirao. Iako su iznimno religiozna zemlja, jako je prisutan meksički kult smrti. Santa Muerte ili Sveta Smrt, ženski narodni svetac koji je Crkva označila kao sotonističkog itekako je uzela maha. Gotovo svugdje izložene su lutke, karikature, slike pa čak i suveniri u obliku kostura, sada već kao i turistička atrakcija.
Također, lik i djelo Fride Kahlo, meksičke slikarice s početka 20.stoljeća, štuje se gotovo kao božanstvo. Postoji u svim verzijama. Na majicama, modernoj umjetnosti, na etiketama, pa zabačenim selima naslikana rukom lokalnog slikara…
Mariachi sviraju uvijek i svugdje, bila dan ili noć, plaža ili grad uvijek će naći način i priliku da dođu do vaših ušiju.
Ima li tuluma u Tulumu?
Što se plaža i odmaranje tiče, predivna Tulum rivijera smještena zapadno od grada Tuluma je definitivno otkriće putovanja. Za tu vrstu zabave, ukoliko niste upravo tamo i smješteni, potreban vam je automobil koji smo iznajmili i svaki dan „švrljali“ tim djelom u potrazi za novim mjestima. Fascinacije nije nedostajalo. Plavo, valovito more, lagani vjetar, sunce, sol u kosi, koktel u ruci, mjesta kao iz filmova garancija su pravog opuštanja i odvajanja od realnosti. Riječ je o nizu dugom oko 6 km malih botique hotela po nekoliko bungalow kućica, obiteljskih hotelćića na plaži, restorana obasjanih svjetlošću svijeća i sve to pod vedrom nebom.
Potom moju definitivnu preporuku imaju Tulum i Coba arheološka nalazišta piramida Maja. Iako su lokacije prepune turista nisu uspjeli isprati jaku povijesnu energiju piramida. Prisutnost civilizacije koja je propala još početkom 16. stoljeća itekako se osjeća, jednako kao i energija koja izaziva strahopoštovanje. Ipak bih naglasila kako dobro ispiru novčanike. Tu smo mi kao turistička destinacija uistinu miljama daleko od ove države.
Koješta bi o turizmu mogli naučiti na meksičkom primjeru. Prvenstveno kako uspješno naplatiti zrak oko arheoloških nalazišta jer dok dođete do same starine više od nekoliko puta morate posegnuti u džep, i to pošteno. Potom kako animirati svog gosta. Dužinom cijele rivijere nude se svakodnevni program u nekoliko desetaka zabavnih parkova koji doslovno vrište od svojih poziva na zabavu. Od špilja, vožnji kanuom, ronjenje, kornjača, delfina… Ljudi vas vuku za rukav po ulici nudeći svoje pakete izleta po otocima, piramidama i zabavnim parkovima. Jednostavno znaju kako prodati svoj proizvod.
Otok žene – otok s dvije strane
Još jedno mjesto vrijedno je spomena. Dakako, riječ je o otoku Isla Mujeres. U prijevodu Otok Žene koji se nalazi oko 13 km od grada Cancuna, u Karipskom moru. Cancun je mjesto vrlo nalik Miamiju i izgledom, ponudom i energijom. Iznimno amerikanizirano mjesto i nije ostavilo na mene poseban dojam, dok je Isla Mujeres jedna sasvim druga priča. Priča počinje u Cancunu u kojem se ukrcavate na katamaran koji vas vozi do otoka. Na svakom katamaranu po jedan muzičar svira uživo staru narodnu meksičku muziku ili obrade modernih stvari. Jedan lijep i romantičan uvod u otok. Po dolasku možete iznajmiti motor, bicikl ili golf vozilo te obići otok. Naravno da i tamo plaćate zrak, ali vam, vjerujte mi, nije žao ni jednog pesosa. Postoje dvije strane otoka, kako to već i biva kod žena. Nažalost, jednu nije vrijedno spomenuti, dok je druga strana otoka vlasnik, vjerujem najljepše plaže koju sam vidjela u životu, možda čak i na televiziji. Pješčana plaža North Beach prepuna barova i brodova također ima i sjajnu pješčanu,filmsku plažu.
I tako se dan po dan naša uzbudljiva avantura privela kraju. Sve u svemu visoka ocjena ovom putovanju i obećanje samoj sebi kako ovo neće biti prvi i posljednji dolazak u Meksiko.
I jedan od najljepših zalazaka sunca u životu.
